Dva vijeka stara misterija skeletnih ostataka pronađenih kod Waterlooa

Više od 200 godina nakon što je Napoleon doživio poraz kod Waterlooa, kosti vojnika poginulih na tom čuvenom bojnom polju nastavljaju da intrigiraju belgijske istraživače i stručnjake, koji ih koriste kako bi iznova zavirili u taj istorijski trenutak.

“Toliko kostiju – zaista je jedinstveno!”, uzviknuo je jedan takav istoričar, Bernard Wilkin, dok je stajao ispred stola forenzičkog patologa držeći dvije lobanje, tri butne kosti i kosti kuka.

On je bio u prostoriji za obdukciju u Institutu za sudsku medicinu u Liegeu, u istočnoj Belgiji, gdje se vrše ispitivanja skeletnih ostataka kako bi se utvrdilo iz kojih regija su četiri vojnika kojima pripadaju.

To je samo po sebi izazov.

Nekih pet do šest evropskih nacionalnosti bilo je zastupljeno među vojnicima koji su učestvovali u bici kod Waterlooa, čija se lokacija nalazi oko 20 kilometara južno od Bruxellesa.

Taj oružani sukob od 18. juna 1815. okončao je ambicije Napoleona Bonaparte da osvoji Evropu kako bi izgradio veliko carstvo a rezultirao je smrću oko 20.000 vojnika.

Bitku su od tada proučavali istoričari, a – sa napretkom u polju genetike, medicine i skeniranja – i drugi istraživači sada mogu sastavljati stranice prošlosti od ostataka koji su pronađeni zakopani u zemlji.

Neki od tih ostataka pronađeni su arheološkim iskopavanjima, poput onih od prošle godine koji su omogućili rekonstituciju skeleta pronađenog nedaleko od poljske bolnice koju je postavio britanski vojvoda od Wellingtona. Ali ostaci koje je Wilkin pregledao isplivali su drugim putem.

‘Prusi na mom tavanu’

Istoričar, koji radi za istorijski arhiv belgijske vlade, rekao je da je održao konferenciju krajem prošle godine tokom koje mu je “jedan srednjovječni čovjek prišao i rekao mu: ‘G. Wilkine, imam neke Pruse na svom tavanu'”.

Wilkin je smiješeći se ispričao, kako mu je čovjek “pokazao fotografije na svom telefonu i rekao mu da mu je neko dao ove kosti kako bi ih stavio na izložbu … što je ovaj odbio da uradi iz etičkih razloga”.

Ostaci su ostali skriveni sve dok čovjek nije sreo Wilkina, za kojeg je vjerovao da ih može analizirati i dati im pristojno počivalište.

Ključna stavka od interesa u ovoj kolekciji je desna noga sa gotovo svim prstima – koja je pripadala “pruskom vojniku” prema tvrdnji ovog čovjeka.

“Vidjeti tako dobro očuvano stopalo prilično je rijetko, jer obično male kosti na ekstremitetima nestaju u zemlji,” primijetila je Mathilde Daumas, antropologinja sa Universite Libre de Bruxelles koja je dio istraživačkog tima.

Izuzetno očuvana desna noga vojnika sa gotovo svim prstima

Što se tiče pripisanog “pruskog” porijekla, stručnjaci su oprezni.

Mjesto na kojem su ostaci otkriveni je selo Plancenoit, gdje su se trupe na pruskoj i napoleonovoj strani žestoko borile, rekao je Wilkin, ukazujući na mogućnost da su to ostaci francuskih vojnika.

Ostaci čizama i metalne kopče pronađeni među kostima ukazuju da se radio o uniformama koje su nosili vojnici s germanske strane koji su se borili protiv Francuza. Ali … “Znamo da su vojnici skidali  odjeću sa mrtvih kako bi je koristili kao svoju opremu,” rekao je istoričar.

Odjeća i aksesoari nisu pouzdani pokazatelji nacionalnosti skeleta pronađenih na ratištu u Waterloou, naglasio je.

DNK testiranje

Ovih dana, puno pouzdaniji, su DNK testovi. Dr Philippe Boxho, forenzički patolog koji radi na ostacima, rekao je da još uvijek postoje dijelovi kostiju koji bi trebali dati rezultate DNK, te vjeruje da bi još dva mjeseca analiza trebalo da daju odgovore.

“Sve dok je predmet našeg ispitivanja suh, možemo nešto učiniti. Naš najveći neprijatelj je vlaga, zbog koje se sve raspada”, objasnio je.

Konkretno, zubi, sa tragovima stroncijuma, prirodnog hemijskog elementa koji se akumulira u ljudskim kostima, mogu ukazivati ​​na određene regije u kojima su živjeli njihovi vlasnici, rekao je.

Wilkin je rekao da bi “idealan scenario” bio pronalazak “tri do pet” skeletona vojnika od kojih su jedni sa francuske a drugi sa germanske strane.

Izvor: mysteriesrunsolved.com