Drevni kanibalizam: Naši ljudski rođaci su jeli jedni druge prije 1,45 miliona godina
U fascinantnom otkriću paleoantropologinja Briana Pobiner i njezin tim iz Nacionalnog prirodoslovnog muzeja Instituta Smithsonian identifikovali su tragove posjekotina na drevnoj kosti koji sugerišu da su se hominini možda bavili kanibalskim ponašanjem prije otprilike 1,45 miliona godina.
Tibija (potkoljenična kost) pronađena u Keniji, koja pripada neidentifikovanom ljudskom rođaku, pokazuje namjerne rezove napravljene kamenim alatima, što ukazuje da je meso sa nje uklonjeno za konzumaciju.
Rasvjetljavanje strategija preživljavanja hominina
Informacije koje imamo govore nam da su hominini vjerovatno jeli druge hominine prije najmanje 1,45 miliona godina. Postoje brojni drugi primjeri vrsta iz ljudskog evolucionog stabla koje konzumiraju jedna drugu za prehranu, ali ovaj fosil sugeriše da su rođaci naše vrste jeli jedni druge kako bi preživjeli dublje u prošlosti nego što se prethodno mislilo, kaže Pobiner te naglašava važnost ovog otkrića u rasvjetljavanju strategija preživljavanja naših srodnih vrsta u prošlosti.
Iako je kanibalizam primijećen kod raznih vrsta unutar ljudskog evolucionog stabla, ovo otkriće pomiče vremensku liniju kanibalizma hominina dalje u prošlost. Dok su ljudi i njihovi preci imali, generalno, dominantan položaj u hranidbenom lancu, događaju se slučajevi da su se druge životinje hranile homininima.
Devet tragova rezanja potvrđeno
Istraživanje, koje je objavljeno u časopisu Scientific Reports, usredotočilo se na ispitivanje drevnih fosilizovanih kostiju hominina u potrazi za znakovima ponašanja mesoždera. Neočekivano, kost iz Koobi Fora u Keniji, koja datira iz epohe ranog pleistocena, otkrila je namjerne rezove umjesto tragova zuba, koji se obično povezuju s predatorima. Takvi tragovi rezova često su ritualni ili povezani s kulturnim običajima, uključujući korištenje ljudskih kostiju kao ukrasnih predmeta. Međutim, u nekim slučajevima prisutnost posjekotina ukazuje na antropofagiju, odnosno konzumaciju ljudskog mesa, iako ne nužno unutar iste vrste.
Kako bi analizirala tragove na kosti, Pobiner je izradila kalup i zatražila pomoć paleoantropologa Michaela Pantea. Upoređujući kalup s bazom podataka kontrolisanih tragova pokusa, Pante je potvrdio da su devet od jedanaest tragova nedvosmisleno bili tragovi rezanja koji su u skladu s kamenim oruđem, dok su druga dva bili tragovi zuba nalik onima koje je napravio lav.
© Jennifer Clark
Dokazi sugerišu konzumaciju za preživljavanje, a ne ritual
Položaj, ugao i orijentacija tragova rezova na kosti sugerišu da se meso kidalo, potencijalno za konzumaciju. Pobiner objašnjava da sličnost s oznakama pronađenim na životinjskim fosilima obrađenim za konzumaciju ukazuje na to da se but vjerovatno jeo u prehrambene svrhe, a ne kao dio rituala.
Ovi rezovi izgledaju vrlo slično onome što sam vidjela na životinjskim fosilima koji su bili obrađeni za konzumaciju. Čini se najvjerovatnije da je meso s ovog buta pojedeno i da se jelo za prehranu, a ne za ritual, kaže Pobiner.
Koji hominin je u pitanju, i dalje ostaje misterija
Iako se određena vrsta uključena u ovaj kanibalski događaj ne može odrediti, kost je prvotno identifikovana kao Australopithecus boisei, a kasnije kao Homo erectus. Međutim, zbog nedostatnih podataka nije moguće izvršiti konačnu identifikaciju vrste hominina.
Studija stoga naglašava potrebu za daljnjim istraživanjem fosila kako bi se otkrili dodatni dokazi o kanibalističkim praksama u drevnim populacijama hominina.
Treba ponovno pregledati fosile u muzejima
Pobiner zaključuje da ponovni pregled fosila u muzejskim zbirkama i korištenje različitih naučnih pristupa može dovesti do izvanrednih otkrića i proširiti naše razumijevanje prošlosti.
Možete doći do prilično nevjerovatnih otkrića ako se vratite u muzejske zbirke i ponovo pogledate fosile. Ne vide svi sve iz prve. Potrebna je zajednica naučnika koja dolazi s različitim pitanjima i tehnikama kako bismo proširili svoje znanje o svijetu, ističe na kraju Pobiner.
Izvor: hr.sott.net
