Drevni Egipćani nosili su nakit od vanzemaljskih materijala

Britanska naučnica Diane Johnson bavi se izučavanjem “nešto” manjeg svemirskog kamenja i to iz doba drevnog Egipta.

Priča koju je ispričala nije samo priča o nauci, već i priča o malom zanesenjaštvu iz djetinjstva koje s vremenom postane pasija ostvarena kroz ozbiljne životne, ali ili naučne projekte.

“Ja sam ništa drugo do engleski kopač koji je od malih nogu znao da će meteoriti i Egipat biti dio njegovog života. Voljela bih da me vaši čitaoci dožive upravo kao malog Egipćanina u tijelu blijedunjave Engleskinje iz Manchestera. Vjerujem da će na isti način doživeti i strast koju imam prema svojim istraživanjima”, kazala je dr Diane Johnson, engleska naučnica, članica projektnog tima Iron from the sky, trenutno zaposlena kao samostalni istraživač na Open univerzitetu u Engleskoj.

Ona je, prije svega, egiptolog koji ima kancelariju u Velikoj Britaniji, fizičar koji ne piše formule, istoričar koji nikad nije previše vjerovao istorijskim knjigama. Kada su motivi u pitanju, Diane kaže da ih je oduvijek bilo napretek.

“Najbolje da krenem hronološki, jer tako se nekako i stvari slažu u našim istraživanjima ‑ ovo je kao neki veliki mozaik koji gradimo decenijama, vijekovima, eonima”, rekla je ona.

Njeno interesovanje za ovu temu počelo je kada je imala 12 godina. Tada je dobila na poklon prvo parče svemira ‑ svoj prvi meteorit.

“S vremenom ne samo da sam naučila da razlikujem pojmove kao što su meteori i meteoriti, već sam razvila ‘metod’ kako da to kamenje sa neba tražim u svojoj okolini ‑ Manchesteru, Huddersfield ili Sheffieldu. Nakon što sam napravila kolekciju od tridesetak kamenčića, rekla sam sebi, Diane, sad je vrijeme da pređeš na nešto ozbiljnije”, objašnjava sa velikim uzbuđenjem.

Čarobna zemlja

Njeno istraživanje imalo je jedan mali, ali neobičan uvod. “Prvo sam pojela jedan dobar kolač. To je i moj savjet čitaocima: nikad ne počinjite velike odluke ako niste pojeli dobar kolač prije toga!”, pojašnjava kroz smijeh i dodaje da je fakultet upisala misleći da će jednog dana dobiti doktorat iz astronomije.

“Međutim, nakon osnovnih studija sam shvatila da ono čime ja želim da se bavim i nije baš ono što se danas smatra astronomijom ‑ mene je privlačilo da saznam da li su stari Egipćani imali ikakva znanja o tome šta nam sve kosmos nudi. Vidjela sam u manchesterskom muzeju nekoliko izvanrednih radova na temu pojave prvih željeznih oruđa u dolini Nila, i tada je bilo jasno šta je to ‘istraživanje’ koje sam tako dugo čekala ‑ skupila sam neki novac i otišla na svoje prvo putovanje u Egipat”, dodaje Johnson.

Nakon neočekivano dugog odmora u Egiptu, na kojem je ostala tri mjeseca, umjesto prvobitno planiranih nedjelju dana, stupila je u kontakt sa ljudima koji su joj skrenuli pažnju da njena intuicija možda ide u pravom smjeru. Činilo se da je željezno doba u Egiptu zapravo počelo mnogo ranije nego što istorija kaže.

Brzo je svoju diplomu astronomije nadogradila masterom u oblasti analize materijala, da bi nakon doktorata u kom je sve to objedinila sa materijalima koje dobijamo iz svemira, upisala i studije egiptologije na Univerzitetu u Manchesteru.

Cilj joj je bio, kako kaže, da na mnogo dubljem nivou shvati cijeli proces odrastanja jedne velike i značajne civilizacije kao što je egipatska. Njena ljubav prema Egiptu s vremenom je postajala sve privrženija, te sada redovno posjećuje porodice svojih prijatelja u blizini Kaira.

“Nakon mog prvog putovanja u tu čarobnu zemlju desilo se mnogo zanimljivih koincidencija koje su samo ubrzale moj hod ka kombinaciji meteorita i egiptologije. Naime, poznavaoci egiptologije, arheolozi i ostali, do kraja osamdesetih godina prošlog vijeka nedvosmisleno su smatrali da Egipćani nisu razvili neke posebno vješte tehnike obrade željezaa, te da ne postoje tragovi da se obrada ovog metala događala u dolini Nila prije nego što je ta era i zvanično, prema istorijskim knjigama, otpočela ‑ oko 1,5 hiljada godina prije nove ere.”

Međutim, iskopavanja koja su izvršena u blizini Girze otkrila su nešto drugo. “Klasični pristupi ne mogu da objasne otkud željezo i njegovo korištenje u Egiptu u tako ranom periodu i zašto je mnogo željeznih nakita nađeno u mnogim grobovima ako Egipat zvanično nije znao za taj materijal četiri-pet hiljada godina prije nove ere”, objašnjava britanska naučnica.

Girzeanska kultura se smatra vrlo zanimljivim dobom starog Egipta. Ona spada u pred-dinastije. Rasprostirala se u oblasti donje i gornje Nubeje, kao i u dolini Nila. Groblje koje je u okolini istoimenog grada smatra se dragocjenom zaostavštinom tog doba. To je ono što znamo iz istorije.

“Kada su uzorci iz Girze donijeti u muzej u Manchesteru, saznala sam da među njima postoje zanimljivi tragovi raznih sječiva i sličnih predmeta. Tada sam bila druga godina doktorskih studija i tražila sam specijalnu dozvolu muzeja da mi se odobri naknadna analiza tih vrijednih ostataka. Oni su bili prilično ushićeni u vezi sa mojom idejom, podržali su me od početka do kraja, i neizmjerno sam im zahvalna”, dodala je Johnson.

Nakon što je svoje analize sprovela na željeznim perlama koje je dobila za potrebe istraživanja iz tog perioda, u kasnijim istraživanjima pokazala se slična stvar i sa bodežima, ili makar nešto što je ukazivalo na to da su ovi predmeti u davnim vremenima služili kao bodeži.

Vanzemaljski materijali

“Ono što smo otkrili napravilo je pravu malu revoluciju u našem razumijevanju materijala korištenih u drevnim vremenima ‑ Egipćani su se prvi put susreli sa željezom 3400 godina prije nove ere, više od hiljadu godina prije nego što je pojava prvog ‘zemaljskog’ željeza zapisana u istoriji. Ali, još značajnije, to željezo nije bilo zemaljskog porijekla, već je došlo direktno iz svemira ‑ putem meteorita”, naglašava dr Johnson.

Budući da oksidacija materijala u velikoj mjeri otežava analizu, nije bilo jednostavno objasniti strukturu tako starog materijala u današnjem vremenu.

“Da, to je bio veliki problem”, kaže dr Johnson, “mada sa tehnikama koje smo razvili, mi smo uspjeli da zaključimo kolika je količina nikla i još nekih komponenti u sastavu željeza koje smo analizirali. U tom metalnom ostatku, procijenili smo, original je sadržao skoro 30 odsto nikla.”

Poznato je da je nikl uz kobalt pratilac željeza u meteoritima, stoga nije bilo sumnje pred kakvim se otkrićem nalaze.

“Prvi rezultat naše analize je pokazao da smo pred sobom imali najstariji željezni uzorak ikada pronađen i upotrebljen u istoriji starog Egipta. Zanimljivo je da su studije ovih istih perli bile sprovedene nekoliko puta prije naše, recimo 1912. godine, pa onda i 1978. godine, ali nijedna nije uspjela da poveže postojanje željeza sa meteoritima”, pojašnjava britanska naučnica i dodaje da ih je to veoma bilo začudilo.

Uprkos ovome, Egipćani nikada nisu bili prepoznati u istoriji kao vrsni poznavaoci obrade željeza. Prema riječima dr Johnson, razlog tome su važni dijelovi slagalice koji nedostaju.

“Egipćani možda i nisu znali kako da oblikuju neke uzorke koji su veći i teži, pa su oni završavali kod okolnih naroda koji su imali više dara da usavrše te tehnike”, naglašava ona.

Dr Diane Johnson

“Jedno od skorijih otkrića je izazvalo veliku medijsku pažnju ‑ tim mojih kolega iz SAD i Velike Britanije je pokazao da je i mač iz Tutankamonove grobnice, koji je pronašao arheolog Howard Carper još 1925. godine, zapravo načinjen od željeza iz meteorita”, naglasila je, dodajući da ljepota i stil tog bodeža ukazuju na to da ga nisu oblikovali Egipćani, već da je on dobijen kao dar od drugog naroda ili, još vjerovatnije, vladara, koji je želio time da izrazi svoju privrženost Tutankamonu.

Dr Johnson je sigurna u to da istorija jednog velikog naroda mora da bude otkrivena do kraja. “Neke nevjerovatne stvari smo otkrili, i nema razloga da ne nastavimo. Ja bih voljela da saznam da li su Egipćani znali da pred sobom imaju nešto što je vanzemaljskog porijekla.”

Uzimajući u obzir način na koji su oni tretirali božanstva u to vrijeme, očekivali bismo da su se tehnike obrade ili bar čuvanja tog komada univerzuma njegovale generacijama kasnije.

“Tog kontinuiteta nema i mi moramo da se zapitamo zašto”, istakla je dr Johnson.

Doktorku Diane Johnson ćemo u skoroj budućnosti gledati na britanskoj televiziji BBC. Ona svoju egipatsku avanturu nastavlja sa televizijskim kamerama koje će paralelno sa njenim istraživačkim radom snimati priloge o tome na koji način je živio stari Egipat u dolini Nila. Kako ističe, “povezivanje kulture poznavanja i upotrebe meteorita, kao i učenje o drugim narodima, naša je dužnost nakon što na sto odložimo papire i ostavimo kompjutere pune jednačina, analiza i kompjuterskih kodova”.

Autor: Darko Donevski

Izvor: elementarium.cpn.rs/pozitivno.ba