DOŽIVIO JE MOŽDANI UDAR, NIJE SE SJEĆAO NIČEGA OSIM DRUGOVA IZ VOJSKE: Pogledajte susret VOJNIKA JNA poslije 36 godina! (VIDEO)

Bila je to 2018. Imao sam 52 godine. Doživio sam težak moždani udar. Nisam mogao da ustanem iz kreveta. Nisam znao da pišem i govorim. Nisam mogao da izgovorim ni svoje ime. Mnogih detalja iz svog života nisam mogao da se sjetim. A onda su odjednom krenule da naviru slike iz vremena kada sam služio vojsku. Jasno sam se sjećao svakog lika i imena iako je od tada (u tom trenutku) bilo prošlo 32 godina. Osjetio sam tad da su to bili moji najljepši dani u životu. I poželio sam da te ljude ponovo vidim. Da ih sve skupim po bivšim jugoslovenskim republikama …

Tu zastade Novak Cvetinović (56) iz Beograda i izvadi iz fascikle stare fotografije na kojima su nasmijani mladići u uniformama Jugoslovenske narodne armije (JNA). Neki od njih bili su i na tenkovima. Na pozadini je pisalo kasarna “Kalnik” (u Križevcima kod Zagreba u Hrvatskoj).

– Evo, ovo su moji drugovi. Babović Mladen iz Beograda. Što je to bila duša od čovjeka. Jedan među nama bješe stariji – Fahrudin. Ozbiljna glava. E, njegovom držanju sam se divio. Ovaj pored je Josip Živković, bješe vrcav i energičan. Zasmijavao nas je svojim pričama, toliko da, kad on priča, smijeh se ori cijelom kasarnom – drhtavim glasom kroz blagi osmijeh veli nam Cvetinović i dodaje:

– A što nam je tek bio prvi izlazak u grad. A tek pijanstvo i prvo kašnjenje na jutarnju smotru. Desetar Vukomanović nas je razumio, dok nam pukovnik Mitja Grgić održa bukvicu. Boga mi, bili smo i debelo kažnjeni. Iako, kako kaže, pamti stroga kažnjavanja, ipak služenje armije mu je ostalo urezano u srcu za cijeli život.

Novak Cvetinović nam je ispričao i da potiče iz, kako kaže, jedne od najsiromašnijih porodica bivše Jugoslavije.

– Bio sam sretan kada sam otišao u vojsku. Tada sam prvi put sa 19 godina imao šta da jedem. Imao sam čistu posteljinu. Nove stvari. Ranije sam sa tri brata dijelio dva jajeta. Čekao sam brata da se vrati iz škole kako bih mogao da uzmem njegove patike. Nisam imao šta da obujem. Nosio sam te njegove patike dva broja veće – kaže Cvetinović i ponosno dodaje da je sada feštu za drugove iz JNA organizovao sam o svom trošku: – Nekim prijateljima obezbijedio sam i prenoćište. Bila mi je čast.

– Nisam mogao da živim u sjećanju i svakoga dana gledam iste fotografije, kao da će progovoriti. Uzeo sam stvar u svoje ruke. Odlučio sam da okupim sve te ljude. Kako znam i umijem. Krenuo sam u potragu za mojim drugarima. Nisam imao nijednu adresu, a kamoli kontakt – ushićeno priča Cvetinović i dodaje: – Ranije sam bio u kontaktu sa desetarom Vukomanovićem. Prvo sam njemu ispričao moju ideju. U čudu me je pogledao i stidljivo izvadio notes. Bio je jako star, korice su bile iskrzane. A u njemu su bile adrese svih vojnika našeg voda. Da, da, on je taj notes čuvao, evo, sada već 36 godina. A ja sam bio presretan.

Cvetinović je, kako kaže, provjeravao i odlazio sa ženom Ljiljom na sve adrese iz notesa, želio je lično da ih pozove na ponovni susret. Kako kaže, bez supruge ne bi uspio. Njegova potraga trajala je tri mjeseca. Uspio je. Okupio je sve vojnike, s poručnikom Mitijom Grgićem na čelu. On se pojavio na skupu kao iznenađenje za sve prisutne. Susret je bio zakazan za subotu, 27. avgusta 2022. godine, u 13 sati.

– Nisam spavao cijelu noć od uzbuđenja, nisam mogao da dočekam da sve vidim na broju. Poslije su mi rekli da ni oni oka nisu sklopili. Eto, toliko je jaka i iskrena naša veza bila – usplahireno i ponosno priča Cvetinović i dodaje:

– Od uzbuđenja, emocija i energije, vibrirala su stakla na restoranu. Desetar nas je postrojio, a mi smo mirno stajali baš kao nekada.

Svi su bili tu, osim pokojnog kolege Đorđa Obradovića, koji je salutirao sa neba. Njegov predstavnik među nama bio je njegov sin. Zamolili smo ga da donese njegove slike da ga vidimo. Da bar na neki način osjetimo njegovo prisustvo.

Drhtavim glasom i kroz suze, Cvetinović kaže da su na okupljanju u restoranu pukovniku davali raport.

– Na vratima se pojavio poručnik Mitija Grgić, a sada pukovnik u penziji. Cela sala je zanijemila. Obradovali su se. Rekli su da im je za prvi susret dovoljno iznenađenja i da će im srce pući.

– Dan je bio prepun smijeha i pomalo suza od uzavrelih emocija. Svako je rekao po koju riječ o sebi. O uspomeni na vojničke dane. I prijatelje iz JNA. Veselilo se do kasno u noć. Jedino što se nije promijenilo je to da su svi ostali ljudi. Baš onakvi kakve ih pamtim. Dobri. Čestiti. Odmjereni. Babović je najviše pričao o meni, svega se sjećao. Živković nas je najviše zabavljao. Fahrudin je i dalje najozbiljniji. Iako je zapjevao.

Pukovnik je govorio pametno i britko. Bio je najstrožiji, ali ponosno je rekao da mu je čast što je imao takve vojnike. A desetar, on je u svoj iskrzani notes dodao i brojeve telefona i popravio neku adresu – ponosno kaže Cvetinović i dodaje:

– I da, zakazali smo novo druženje.

Kliknite OVDJE da pogledate VIDEO (spustite do kraja teksta).

Izvor: kurir.rs