Davor Ebner za Pozitivno.ba: “Muzika je jedna hronična bolest koja traje čitav život”
Razgovarali smo s Davorom Ebnerom o “Regini”, Eurosongu, domaćoj pop-rock sceni i planovima sa novim bandom
Preko 30 godina dug je put od nastanka “Regine”, do ratne pauze, ponovnog aktiviranja na muzičkoj sceni i današnje grupe EBNER. Davore, ima li muzička inspiracija rok trajanja ili je to nešto što traje dok traje i život?
– Kada sam bio mlađi mislio sam da je muzika samo virus, odnosno prolazna faza u životu jednog čovjeka. No međutim, ispostavilo se da je to u stvari jedna kronična bolest koja traje čitav život. Inspiracija je svuda oko nas, samo je treba znati pretvoriti u note.
Kada ste se pojavili na sarajevskoj i ex-Yu sceni bili ste nešto novo i drugačije. Sa današnje distance, jeste li ikada razmišljali kakav bi vaš muzički put bio da nije bilo prekida u djelovanju? Da li bi bend zaradio stereotip ‘kultni’?
Nisam razmišljao o tome jer sam bio zauzet egzistencijalnim pitanjima. Znači nisam imao vremena. Mislim da band ne bi nikada zaradio stereotip kultni. Kultni bandovi su više bili alternativni. Mi smo bili onako pop band.
Neki smatraju da je nastup sa “Reginom” na Eurosongu bio vrhunac vaše karijere. Da li se slažete s time ili je Eurosong bio samo jednostavna potvrda vokalnih i instrumentalnih kvaliteta benda?
Moguće da jeste, ali moj vrhunac je bio kada smo bili predgrupa Rolling Stonesima. Mada ja ne preferiram njihovu glazbu … Eurovizija je samo patnja i gubljenje novca.
Stariji se sjećaju muzičkih Top listi na nekadašnjoj nacionalnoj televiziji. Fanovi su slali pisma i glasali za svoje favorite. Lično se sjećam jednog pisma u kojem je ‘provokator’ očito iznerviran popularnošću sarajevske pop senzacije zvane “Regina” u pismu poslao omot istoimenog praška za pecivo! Kad smo kod toga, kako je ili po kome je bend u stvari dobio ime?
Pored praška za pecivo ima i toalet papir 🙂 Nekada su top liste na TV-u odlučivale ko će postati zvijezda. Sada više toga nema. Što je i sasvim logično obzirom da mediji više nisu svedeni samo na TV i radio.
Band je dobio ime po mojoj djevojci s kojom sam se zabavljao davnih godina. To je bio potez očajnika i potreba da se izjavi ljubav na malo drukčiji nacin, što je nju naravno dovelo u veoma neugodnu situaciju i ja se ovim putem duboko ispričavam.
Da li je razlaz sa Aleksandrom i grupom “Regina” neki logičan završetak dugogodišnje saradnje i trenutak kada ste poželjeli krenuti u nešto novo i samo vaše?
Mislim da je logičan. Ja volim izazove, novu glazbu, i prezirem turbo folk. Ono što mene zanima je svjetska glazba. Ne bih volio pjevati nešto što mi se ne dopada.
Imaju li Sarajevo i BiH ozbiljnu pop-rock scenu ili je socijalni momenat nametnuo neka druga pravila? Vječno pitanje – može li se danas ovdje ‘živjeti od muzike’?
Ja živim od glazbe odnosno pjevanja. Uposlenik sam Opere Narodnog Pozorišta. Znači, može se.
Realno, tezga je ubila autorsku glazbu. Glazbenici se tretiraju kao potrošna roba i dvorske lude, za što su jednim dijelom i sami krivi.
Sto se tiče Sarajeva, moguće je da ima, ali ja nisam upućen, jer me jednostavno ne zanima niti se družim sa glazbenicima.
Šta radi Davor kada izuzmemo ono po čemu je naprepozantljiviji – muziku?
Hodam.
Kakvi su planovi EBNER-a do kraja ove godine? Možemo li očekivati neku svirku uživo?
Planovi su tu, ali da li će se ostvariti, ne znam …
Planiramo izbacivati single po single. Pregovaramo i za koncert u Sarajevu, ali o tom po tom …
Razgovarao: Muhamed Salihović
