DAN KADA SU DUHOVI UKRALI AVION (1972): Misteriozno je nestao a misteriozno se i ponovo pojavio – bez posade i putnika

Dan na međunarodnom aerodromu u Dar es Salamu započeo je 15. septembra 1972. godine uobičajeno.

Posada putničkog aviona DC-9 istočnoafričke kompanije bila je prethodne večeri na redovnoj liniji Najrobi – Dar es Salam i nakon što je prenoćila u hotelu, rano ujutro stigla je autobusom na aerodrom. Za sat vremena trebalo je da poleti za Keniju.

Dvojica pilota zajedno sa stjuardesama krenula su prema pisti na kojoj je njihov avion već morao biti pripremljen za polijetanje.

Tamo ih je čekalo iznenađenje.

Uzalud su pogledom tražili DC-9 među avionima koji su tu bili poredani i spremni za polijetanje. ‘Izgleda da ga još nisu dovukli’ i ‘možda su nas uputili na pogrešnu pistu’ – bilo je ono šta su pretpostavili. Ali, u dokumentima je bila upisana pista broj 3, a oni su bili na njoj.

Iako je bilo gotovo nezamislivo da se takva greška dogodi, kopilot se uputio u operativni centar. Službenik operativnog centra se nasmijao kada je čuo da DC-9 nije na svom mjestu. Uredno je bilo zabilježeno da je avion nakon sinoćnjeg slijetanja upućen na treću pistu, gdje je trebalo da ostane cijelu noć.

Počela je bezuspješna potraga po hangarima, ali tog ‘prokletog aviona’ nigdje nije bilo. Pretraženi su svi hangari, rulne staze i piste, ali avionu nije bilo ni traga ni glasa. Kopilot je zaključio da ga je neko ukrao, ali u operativnom centru to nisu prihvatili. I zaista, u kontroli letenja bili su sigurni da im polijetanje nijednog aviona sa aerodroma, a pogotovo ne aviona poput DC-9, ne bi moglo promaći. Otpala je i pretpostavka kopilota da je neko nenamjerno zamijenio letjelice prilikom polijetanja. Ali, da je neka posada i pogriješila, tada bi njihov avion morao ostati na pisti, a nijedan nije bio višak od prošle noći.

Let za Najrobi toga jutra bio je otkazan ‘iz tehničkih razloga’, a pošto potraga i dalje nije davala rezultate, pomislilo se da je avion ipak nekako ukraden, pa su upućene poruke svim aerodromima u Tanzaniji, Keniji, Ugandi, Kongu, Zambiji i Mozambiku. Ubrzo su stigli odgovori da ga niko nije vidio ni u vazduhu ni na zemlji. Osoblje aerodroma u Dar es Salamu potom se obratilo vazduhoplovnim kompanijama širom svijeta s molbom da se provjere svi avioni i posade koji su za poslednjih 24 sata uzlijetali iz glavnog grada Tanzanije, ali ni taj pokušaj nije riješio misteriju.

I kada su već izgubili svaku nadu da će avionu DC-9 ući u trag, s jednog međunarodnog aerodroma u izgradnji u podnožju Kilimandžara stigao je teleks: ‘Jedan DC-9 sa oznakama istočnoafričke kompanije stoji bez posade i putnika nasred uzlazne piste našeg aerodroma s ispuštenim gumama na točkovima stajnog trapa. Kako je tamo stigao, nije nam poznato, jer je naš aerodrom noću zatvoren, a stražari do jutra nisu ništa uočili niti su čuli buku motora kada je avion sletio’.

Vrlo temeljita kontrola ustanovila je da avion nije oštećen, osim što su mu izduvane gume, ali nisu čak bile ni probušene. Instrumenti i traka na kojima se bilježe sati letenja, govorili su da je taj avion bio u vazduhu oko sat i po. Ali, od Der es Salama do mjesta gdje je pronađen, takvim avionom stiže se za najviše pola sata letenja.

U kojim je nebeskim visinama DC-9 proveo još čitav sat a da nije opažen?

Preslušavaje takozvane ‘crne kutije’ nije razjasnilo ništa jer ni na njoj, ni na magnetofonskim trakama koje su se za vrijeme leta okretale – nije zabilježen nijedan zvuk!

Istražna komisija bavila se slučajem nekoliko mjeseci, a onda priznala da nije u stanju da odgonetne tajnu nestanka i ponovnog pojavaljivanja aviona. Nikad nije utvrđeno da li je i kako avion ukraden sa prometnog aerodroma u Dar es Salamu, pogotovo što to nije mogao učiniti samo jedan pilot otmičar, nego čitava posada. Još je nevjerovatnije, ako je postojala namjera da se neko dobro našali, kako im je pošlo za rukom da neopaženo uđu u DC-9, nečujno i isto tako nevidljivi za kontrolu dorulaju do piste i da potom uzlete neprimjećeno?! I da na to ne reaguju kontrolori na zemlji, da se na radaru ništa ne vidi i pri polijetanju i pri slijetanju.

Kako je u tom periodu DC-9, boraveći 90 minuta u vazduhu, promakao svim radarskim kontrolama ratnog vazduhoplovstva i zatim se spustio na pistu u podnožju Kilimandžara? Ako se to dogodilo u toku noći, kojom vještinom je pilot otmičar pogodio sredinu uzlazne piste aerodroma u izgradnji koji je bio u potpunom mraku? Istražna komisija mogla je samo da zaključi da je letenjem rukovodio vrlo iskusan pilot, ali nije mogla da pretpostavi zbog čega je bilo potrebno da izduva gume na točkovima. I da magnetofonske trake budu uključene, a da ne snime ništa …

U Africi koja je inače puna misterija, jedino objašnjenje koje je moglo da se prihvati, bilo je da su duhovi zaposjeli jedan od najmodernijih aviona u to vrijeme, a da su pred vradžbinama zatajila sva sredstva i sve službe kontrole. Tajna nestalog aviona nikada, barem što se tiče racionalnog tumačenja, nije odgonetnuta.

Izvor: conopljanews.net