‘DAMA U BIJELOM’: Misterija eterične i providne ženske utvare obučene u bijelo

Kada se govori o duhovima, odmah se pomisli na Englesku, koju su mnogi i prihvatili za domovinu duhova. Međutim, istraživači kažu da je njihova kolijevka u stvari Njemačka, ili tačnije rečeno, Bavarska a prve priče o bavarskim duhovima sežu još u 13. vijek.

U starim zamkovima borave takozvane ‘Bijele dame’ – eterične i providne ženske utvare obučene u bijelo. Svaka plemićka porodica u Bavarskoj ima svoju ‘bijelu damu’ koja je često identifikovana sa nekom tragično preminulom plemkinjom.

Njena pojava povezana je sa događajima važnim za život onih koji ih vide, a ponekad ‘bijela dama’ izvodi na put izgubljene putnike, pomaže u kućnim radovima, čuva nepoznata bogatstva … Ona poznaje sudbinu ljudi i njen je svjedok. Prva pojava ‘bijele dame’ koju bilježi istorija, desila se 29. oktobra 1268. godine. Toga dana, prema podacima jedne stare hronike, u zamku Wolfstein u blizini Landshuta, sjeverozapadno od Munchena, bavarskoj princezi Elizabeti, udovici cara Conrada IV Hohenstaufena, prikazala se ‘bijela dama’. Princeza je tada izgubila svaku nadu da će vidjeti najmlađeg sina, posljednjeg muškog nasljednika carske porodice. Mladić je godinu dana ranije otišao u Italiju u nastojanju da povrati moć Hohenstaufena. Poduhvat nije uspio i Carlo I d’Angiò ga je osudio na smrt. Istog dana kada je njegova majka vidjela ‘bijelu damu’ on je pogubljen u Napulju!

Iako je ova ‘bijela dama’ Hohenstaufenovih najpoznatija, i mnoge druge ‘bijele dame’ lutaju po Bavarskoj. Neke se redovno vraćaju, a neke ‘spavaju’ generacijama i onda se neočekivano pojave. Oni koji su ih vidjeli kažu da imaju izgled djevojke. Ova misteriozna gospa u belom inspirisala je mnoge pisce, pjesnike i muzičare. Početkom 19. vijeka F. A. Boieldieu je napisao je operu ‘Bijela Dama’ koja je doživela veliki uspjeh. ‘Bijele dame’ su često vezane za tragične ljubavi. Na primjer, u danas razrušenom zamku Karlstein, pored Bad Reichenhalla, preko 700 godina javlja se bijela utvara Gizele koja se ubila zbog ljubavi. Njen otac, vlasnik zamka, nije joj dozvolio da se uda za voljenog mladića jer joj je bio namijenio drugog mladoženju. Kada nije mogla da izbjegne taj dogovoreni brak, Gizela se bacila sa zidina zamka i još uvijek nemirno luta.

U Rimbachu, u zamku Lichtenegg, luta druga ‘bijela dama’, koja vijekovima ponavlja tragični ritual. Obučena u bijelo i lepršava, kreće se duž kule i vanjskih zidova zamka, a onda neočekivano, uz jezik krik, bijela sjena skače odbijajući se od stijene. I danas mnogi tvde da su vidjeli kako nesretna devojka iz noći u noć ponavlja svoje jezivo samoubistvo. Razlog je naime bio, da kada je neprijatelj u 15. vijeku napao njihov zamak, kćerka gospodara zamka zaljubila se u mladića iz suprotnog tabora. Roditelji su je prokleli, a ona se bacila sa kule.

Sjeverno od Bayreutha, u Lauensteinu, nalazi se veliki utvrđeni zamak u kome se svakih sedam godina pojavljuje ženska utvara obučena u svešteničku mantiju. Legenda potiče iz 17. vijeka i kaže da je kćerka gospodara zamka obukla mantiju da bi pobjegla sa svojim ljubljenim, sa kojim je u kočijama nesretno sletjela sa litice.

Tužna je i priča vezana za zamak Vogelstein, čiji su ostaci u blizini Lindaua, na jezeru. Koliko je poznato, tu lutaju mnogi duhovi, ali se najčešće javlja duh Ane, ugledne gospe iz toga kraja. Ona isprepliće vijence od ruža, a ponekad se pojavljuje zajedno sa svoje tri kćerke koje uvijek najavljuju nečiju smrt. Legenda kaže kako je jednog dana neka prosjakinja, kojoj je umrla 18-godišnja kćerka jedinica, posjetila gospu Anu, tada sretnu suprugu i majku. Prosjakinja je molila gospu Anu da joj da nekoliko ruža iz njenog vrta kako bi ukrasila kose svoje kćerke. Ali, ruže nisu samo simbol ljubavi nego i plemstva, pa ju je gospa Ana grubo odbila, rekavši joj da za svoju kćer isplete vijenac od koprive. Nije ni čudo što ju je ova proklela: “Neka vaše ruže budu pogrebni vijenac vašim kćerkama”. Za samo godinu dana sve tri kćerke gospe Ane su umrle.

U poznatom zamku u Bayruethu boravi ‘bijela dama’ koja je ratoborna i neprijateljski raspoložena prema strancima, a o njenim postupcima svjedoče i poznate istorijske ličnosti. Neprijatno iskustvo sa njom je imao general Bernadot koji je 1806. godine boravio u zamku nakon što je povrijedio neutralnost Prusije. Tokom noći uznemiravale su ga bučne i nasilne utvare. Godine 1806. isto se desilo i komandantu Napoleonovog 8. konjičkog korpusa, generalu D’Espagnei, koji je boravio u istom zamku. Oko ponoći ađutante su probudili stravični krici koji su dolazili iz generalove sobe.

Kada su utrčali u sobu, zatekli su njegovu ekselenciju ispod kreveta sa baldahinom koji se bio sručio na njega. General je ispričao da mu se prikazala ‘bijela dama’ koja mu je prijetila da će ga zadaviti, zatim je dovukla krevet na sred sobe i srušila ga na njega. Pretraženi su svi uglovi, podignut je pod, pocijepane tapete po zidovima ne bi li našli neko tajno skrovište u kome se možda neko krio, ali sve je bilo uzalud. General je protumačio utvaru kao najavu svoje skore smrti. I zaista se tako i desilo, ubrzo je umro.

Isti duh je dosađivao i Napoleonu koji je na putu ka Rusiji boravio u ovom zamku. Pošto mu je bila poznata ranija priča, poslao je glasnike da se pobrinu da mu ne bude pripremljena ista soba u kojoj je boravio i nesretni general. Njegovoj želji je udovoljeno, ali ga je utvara ipak pronašla. Zamak u Bayruethu je restauriran, ali se ‘bijela dama’ još uvijek pojavljuje.

Poznata je i ‘bijela dama’ porodice Hohenzollern. Ovdje nije riječ o utvari vezanoj za zamak nego za porodicu, jer se uvijek pojavljuje na mjestu gdje se nalazi neki član ove porodice. Ta ‘bijela dama’ prvi put se pojavila u zamku Plassenburg, pored Kulmbacha, kada je predskazala smrt Albrechta III, princa nasljednika Brandenburga, koji je živio u 15. vijeku. Zatim se pojavila 1489. godine, razbludnom princu Fredericku IV koga su zatim, zarobili njegovi sinovi i 15 godina držali zatočenog u kuli zamka. Ali, najpoznatija pojava ove ‘bijele dame’ desila se u noći 10. oktobra 1806. godine, u vrijeme takozvanog ‘koalicionog rata’. Princ Ludwig Ferdinand, 34-godišnji brat Fredericka Velikog, sjeo je za klavir u jednoj dvorani u zamku i počeo da svira. Za susjednim stolom sjedili su dostojanstvenici koji su se udružili protiv Napoleona, a začetnik te inicijative je bio mladi princ. Upravo su slavili, jer je izledalo da stvari idu željenim tokom. Kada je odzvonila ponoć, princ  je odjednom preblijedio …

Evo kako grof Karl von Nostitz, ađutant princa, opisuje prizor u svojim ‘Memoarima’ sačuvanim u arhivama porodice Hohenzollern: ‘Lijepo prinčevo lice je čudno poblijedilo, prsti koji su prelazili dirkama zastali su kao paralizovani, prešao je rukom preko očiju, pogledao me, zatim žurno ustao, zgrabio jednu svijeću, pojurio prema vratima i nestao. Zatim sam, u hodniku, vidio princa sa svijećom u ruci kako slijedi neku priliku umotanu u bijelo. To fantastično biće kretalo se bez ikakve žurbe, a kada je stiglo na kraj hodnika, samo je iščezlo. Tu, međutim, nije bilo nikakvih vrata. Jednostavno je nestala …’

Razljućen, princ je pregledao zidove tražeći neki tajni prolaz kroz koji je prilika nestala, ali nije našao ništa. Kada mu je prišao ađutant, upitao je:

– Jesi li vidio?
– Da, jesam, žena obučena u bijelo.
– Znači nisam sanjao, i ja sam je vidio, to je bijela dama.

Princ je zakleo svog ađutanta da o ovome nikome ne priča i vratio se u dvoranu. Sljedećeg jutra utvara se vratila. Sjedila je plačući pored puta kada je princ prolazio na čelu svojih vojnika. Povikao je svom ađutantu: ‘Bijela dama me prati’. Nakon toga je odjurio galopom, a nekoliko sati kasnije princ je poginuo u boju zanjući da mora umrijeti. Znao je da bi svaki bijeg bio uzaludan.

‘Bijela dama’ je vijekovima poznata porodici Hohenzollern, a izgleda da tužne događaje najavljuje noseći crne rukavice, a radosne, noseći bijele. Poznato je da je ‘bijela dama’ bila toliko popularna u Bavarskoj u 18. i 19. vijeku, da su se mnoge princeze i plemkinje oblačile u bijelo kako bi se bez rizika uvukle u sobu svojih ljubljenih.

Izvor: conopljanews.net