Da nam živi, živi rad: Kako su nastala radnička odmarališta na Jadranu?
U vrijeme kad su farmerke bile luksuz, frizura “fudbalerka” modni krik, sintagma “bratstvo i jedinstvo” ideal, a pušenje u restoranima normalna pojava, ljetovanja su izgledala puno drugačije nego danas.
Kao prvo, niste trebali dizati kredit kako biste otputovali na naš lijepi plavi Jadran: postojalo je nešto što se zvalo – radničko odmaralište!
Pomisao da bi jedna firma mogla imati sindikat, te čak voditi računa o tome kako će se njen radnik odmoriti i pritom proći što jeftinije, u današnje vrijeme zvuči kao naučna fantastika. Nekad je to, međutim, bila uobičajena praksa.
“Divna obala naše Dalmacije pruža mogućnosti za učvršćenje zdravlja radnih masa svih naroda Jugoslavije. Na njoj trebamo stvoriti oporavilišta i sanatorije, da svako ko radi i daje prilog zajednici može ondje popraviti svoje zdravlje a potom ponovo, još jače, prionuti radu”, riječi su koje je Josip Broz izgovorio davne 1946. godine.
Desetak godina kasnije, njegove riječi provedene su u djelo: radnička odmarališta nicala su po obali kao gljive poslije kiše. Turizam time prestaje biti rezervisan za više slojeve: npr. “Gavrilovićevi” radnici su početkom šezdesetih godina prošlog vijeka s mjesečnom platom mogli pokriti četrdeset dva dana u svome odmaralištu!
Postojalo je nekoliko varijanti za organizaciju radničkih odmarališta: gradnja novih objekata, korištenje već postojećih, nacionalizovanih, te smještanje u kampove. U slučaju dječjih i omladinskih odmarališta, koja su se počela širiti nešto kasnije, koristile su se prazne škole koje su se ljeti pretvarale u spavaonice. Bolja preduzeća osiguravala su pristojan smještaj svojim radnicima i njihovim porodicama, ali se u većini slučajeva radilo o montažnim kućicama i bungalovima. Tipično takvo jeftino odmaralište sastojalo se od malih paviljona s jednom sobom, smještenih unutar parka sa šetalištima i većom zgradom u kojoj se nalazila menza i dvorana za “plesnjake”. Manjak komfora nije značio manjak zabave – na odmoru su popuštale kočnice, a uz pjesmu i ples rođene su brojne ljetne avanture. U procesu privatizacije, radnička odmarališta prodavana su u bescjenje, a ideju o jeftinom odmoru radnika prekrio je veo zaborava.
Piše: Lucija Kapural
Izvor: povijest.hr
