Da li su drevni Peruanci zaista znali kako TOPITI kamene blokove?

Kako su nešto ovako mogli napraviti drevni Peruanci? Kojom tehnologijom? Jedna od ideja je da su koristili neku biljnu supstancu koja topi kamen.

Naučnici i arheolozi pokušavaju utvrditi kako su izgrađene tako čudne drevne peruanske građevine kao što je kompleks Sacsahuamán. Ove nevjerovatne građevine su napravljene od masivnog kamenja koje ni naša savremena oprema ne može da pomjeri ili ukopi na način kako su to uradili drevni Peruanci.

Da li je rješenje zagonetke neka specifična biljka koja je drevnim Peruancima omogućila da omekšaju kamen ili su bili upoznati s tajanstvenom naprednom tehnologijom koja je mogla topiti i uklapati kamenje jedno u drugo?

Kameni zidovi u Cuzcu pokazuju tragove zagrijavanja na visokoj temperaturi što je, prema tvrdnjama istražitelja Jan Petera de Jonga, Christophera Jordana i Jesusa Gamarra dovelo do stvaranja gotovo ostakljene i izuzetno glatke vanjske strane kamena.

Jedan španski umjetnik kreira slična umjetnička djela koja izgledaju kao da su nastala omekšavanjem kamena i oblikovanjem prekrasnog i zapanjujućeg djela od njega.

Na osnovu ovog zapažanja, Jong, Jordan i Gamarra su izveli zaključak da je “neka vrsta visokotehnološkog uređaja korištena za topljenje kamenih blokova koji su potom postavljani da se ohlade pored tvrdih, poligonalnih blokova. Novi kamen bi ostao fiksiran uz ovo kamenje sa skoro savršenom preciznošću, ali bi zadržao svoju formu kao zasebni blok uz sve druge oko njega čime bi se “stopili” u jednu nevjerovatnu isprepletenu strukturu.”

Sacsayhuaman – Cuzco, Peru. © Image Credit: MegalithicBuilders

“Ali da bi ova teorija ‘pila vode’ i dalje bi bile potrebne električne testere i bušilice koje bi sjekle i oblikovale blokove da bi se blokovi mogli ovako precizno sklapati”, napisao je David Hatcher Childress u svojoj knjizi o drevnoj tehnologiji u Peruu i Boliviji.

Prema Jongu i Jordanu, razne drevne civilizacije širom svijeta bile su upoznate s visokotehnološkim tehnologijama topljenja kamena. Oni tvrde da je “kamenje na nekim od drevnih ulica u Cuzcou ostakljeno visokom temperaturom koja mu je dala karakterističnu staklenastu teksturu.”

Prema Jordonu, de Jongu i Gamarri, za ovako nešto “temperatura je morala doseći 1.100 stepeni Celzijusa, a i kamenje u drugim drevnim mjestima u blizini Cuzcoua, posebno u Sacsayhuamanu i Qenkou, pokazalo je simptome vitrifikacije.” Postoje i dokazi da su stari Peruanci imali pristup biljci čije su tečnosti omekšavale stijenu, omogućavajući joj da se oblikuje i pripija uz ranije postavljeu zidanu ploču.

Izvjesni pukovnik Fawcett je u svojoj knjizi ‘Fawcett istraživanja’ opisao kako je čuo da se kamenje na ovaj način spajalo pomoću rastvarača koji bi omekšao kamen i omogućio njegovo oblikovanje kao da je od gline. Pored toga, Fawcett je opisao kako je saznao i da se kamenje drži povezano upravo zahvaljujući tekućini koja je omekšala kamen.

U fusnotama knjige svog oca (pukovnika), Brian Fawcett iznosi sljedeću priču: “Njegov prijatelj koji je radio u rudarskom mjestu na preko 4.000 metra nadmorske visine, u Cerro di Pasco u centralnom Peruu, pronašao je teglu u jednom grobu Inka ili čak grobu civilizacije prije Inka.

Otvorio je teglu, pomislivši da je u pitanju chicha, alkoholno piće, slomivši do tada još netaknuti antikni voštani pečat na njoj. Kasnije mu je tegla greškom ispala na kamen i razbila se.”

Fawcett je rekao: “Deset minuta kasnije sagnuo sam se nad kamen i tupo zurio u prosutu tečnost. Više nije bilo tekućine; cijelo mjesto na koje se rastvor prosuo, i stijena ispod njega, bila su meki poput mokrog cementa! Izgledalo je kao da se kamen otopio poput voska koji se topi pod uticajem toplote.”

Kamenogradnja drevnog Perua. © Image Credit: Public Domain

Fawcett je zapisao kako vjeruje da bi se biljka koja daje ovu tekućinu mogla naći u blizini okruga Chuncho na rijeci Pirene, a opisao ju je kako ima crvenkasto-smeđi list i da je visoka oko metar.