Da li je na Zemlji postojala neka druga civilizacija prije naše?

Možemo li mi sa sigurnošću reći da na Zemlji nekad davno nije već postojala razvijena civilizacija nekih ranijih bića, koja je nestala, bilo vlastitom krivicom, bilo zbog vanjskih uticaja. Može li se ikako dokazati postojanje drevne civilizacije nestale prije više desetaka miliona godina?

O izumrlim smo civilizacijama navikli razmišljati u smislu potopljenih kipova i zatrpanih ruševina. Takvi tragovi ranijih društava su u redu ako vas zanima vremenska linija od samo nekoliko hiljada godina. No ako odete više desetaka miliona, ili stotina miliona godina u prošlost, stvari postanu složenije.

Traženje indirektnih dokaza

Kada su u pitanju direktni dokazi industrijske civilizacije, stvari poput gradova, fabrika i saobraćajnica, geološki tragovi ne traju dalje od razdoblja kvartara, ili 2.6 miliona godina. Tako npr. najstariji veliki komad drevne površine nalazi se u pustinji Negev. Star je “samo” 1.8 miliona godina. Starije površine vidljive su većinom samo u presjeku, poput litice ili u kamenolomima. Ako probate otići znatnije dalje od kvartara sve je ispremiješano i zgniječeno u prah. A ako već idemo tako daleko, onda više ni ne govorimo o ljudskim civilizacijama. Homo sapiens se pojavio tek prije nekih 300.000 godina.

Pitanje je mogu li naučnici pronaći jasan dokaz da je neka drevna civilizacija izgradila relativno kratkotrajnu industrijsku civilizaciju davno prije nas? Možda su se, na primjer, neki rani sisari uzdigli na nivo izgradnje civilizacija tokom perioda paleocena prije oko 60 miliona godina. Jasno, imamo fosile. No količina živih bića koji završe fosilizirani jako je sitna i jako ovisi o vremenu i staništu. Stoga bi bilo lako promašiti industrijsku civilizaciju koja je trajala “samo” 100.000 godina, uprkos tome što bi ona trajala 500 puta duže od naše.

S obzirom da bi svi direktni dokazi nakon prolaska tolikih miliona godina već davno nestali, kakvi bi dokazi još mogli postojati. Najbolji način za odgovoriti na to pitanje je pokušati shvatiti koje bismo dokaze mi ostavili za sobom ako bi ljudska civilizacija propala na svom trenutnom stadiju razvoja.

Tragovi koji ostaju

Sada kada je naša industrijska civilizacija stvarno postala globalna, kolektivno djelovanje čovječanstva ostavlja razne tragove koje će naučnici 100 miliona godina u budućnosti moći otkriti. Tako masovno korištenje vještačkog gnojiva hrani 7 milijardi ljudi, no isto tako znači da smo preusmjerili životni tok azota na planeti u prehranu. Budući bi naučnici kao posljedicu toga trebali moći vidjeti azot u sedimentima iz našeg razdoblja. Isto tako naša nezadrživa glad za rijetkim zemljanim elementima koji se koriste u elektroničkim uređajima. Daleko više njihovih atoma sada luta površinom Zemlje nego što bi inače. I oni bi se mogli pokazati u budućim sedimentima. Čak i naše stvaranje i korištenje sintetičkih steroida toliko se raširilo da bi se i oni mogli detektovati u geološkim slojevima nakon 10 miliona godina.

A onda je tu još sva ova silna plastika. Studije su pokazale rastuće količine plastičnog smeća posvuda po morskome dnu, od obalnih područja do velikih dubina, pa sve do Arktika. Vjetar, sunce i valovi melju velike plastične predmete i ostavljaju mora prepuna mikroskopskih čestica plastike koje na kraju završe na dnu okeana, stvarajući sloj koji bi mogao trajati milione godina.

Veliko je pitanje koliko će ovi tragovi naše civilizacije trajati. Istraživanja su pokazala da svi imaju mogućnost završiti u budućim sedimentima. No ono što je ironično je da je najjači marker prisutnosti napredne ljudske civilizacije upravo nusproizvod aktivnosti koja bi je mogla i uništiti.

Kada izgaramo fosilna goriva, u atmosferu oslobađamo ugljik koji je nekad bio dio živog tkiva. Ovom drevnom ugljiku nedostaje jedan od tri prirodna izotopa. Što više fosilnih goriva bude izgaralo, to će se više mijenjati ravnoteža među izotopoma. Naučnici koji proučavaju atmosferu nazivaju tu promjenu Suezov učinak, a promjenu u odnosima izotopa ugljika lako je vidjeti stotinu godina. Povećanje temperature isto ostavlja izotopske signale. Te bi promjene trebale biti očite svakom budućem naučniku koji bude hemijski analizirao slojeve stijena iz naše ere. Uz promjenu odnosa izotopa ugljika ovaj sloj iz antropocena (sadašnjeg geološkog razdoblja) mogao bi sadržavati i veće količine azota, plastičnih nanočestica, pa čak i sintetičkih steroida. Pa ako su to tragovi naše civilizacije koje ćemo ostaviti za budućnost, pitanje je postoje li isti takvi ‘signali’ već i sada u stijenama i samo čekaju da nam ispričaju o davno nestalim civilizacijama.

Prijašnja zagrijavanja atmosfere, i njihovi uzroci

Prije 56 miliona godina Zemlja je prošla kroz termalni maksimum paleocena-eocena (PETM). U to je vrijeme prosječna temperatura na planeti bila za preko 8°C viša nego danas. bio je to svijet gotovo bez leda, jer su tipične ljetne temperature na polovima bile iznad 20°C. Posmatrajući izotopske bilješke iz doba PETM-a naučnici su vidjeli skok izotopa ugljika i kiseonika identičan onome koji se očekuje na vrhuncu antropocena. Postoje i drugi događaji u istoriji Zemlje koji kao i PETM pokazuju tragove slične našem hipotetskom signalu iz antropocena. Među njima je događaj koji se zbio nekoliko miliona godina nakon PETM-a, nazvan ‘eocenski slojevi misterioznog porijekla’, kao i veliki događaji u razdoblju krede koji su ostavili okean potpuno bez kiseonika na više milenija (ili čak duže). Zanimljivo, upravo je ‘okeanska anoksija’ pokrenula uslove potrebne za stvaranje fosilnih goriva poput nafte i uglja.

Jesu li ti događaji indikacije prijašnijh ne-ljudskih industrijskih civilizacija? Gotovo sigurno je da nisu. Dok postoje dokazi kako je PETM pokrenut oslobađanjem ogromnih količina fosilnog ugljika u atmosferu, problem je u proteklom vremenu. Naime, PETM izotopi skaču i padaju tokom nekoliko stotina hiljada godina. A ono po čemu je antropocen toliko poseban je brzina kojom otpuštamo fosilni ugljik u atmosferu. Postoje geološki periodi kada je koncentracija CO2 na Zemlji bila veća nego danas, no nikad u više milijardi godina nije toliko puno drevnog ugljika tako naglo vraćeno natrag u atmosferu.

Potrebne detaljnije potrage

No u tome i jest problem. Ako je industrijska aktivnost ranije vrste bila kratkotrajna, možda je nećemo biti u stanju tako lako primjetiti. Tragovi PETM-a pokazuju nam koliko je dugo trajao odgovor na šta ga je god prouzročilo, a ne nužno i trajanje uzroka. Tako da će biti potrebne nove, detaljnije motode istraživanja kako bi se pronašli tragovi stvarno kratkotrajnog događaja u drevnim sedimentima. Drugim riječima, ako ga baš posebno ne tražimo, možda ga ni ne budemo u stanju vidjeti.

Nije nemoguće da na planeti postoje ciklusi uspona i padova industrijskih civilizacija, koji iskorištavaju zemljine resurse prije no što nestanu, te pri tome stvaraju uslove (poput okeanske anoksije) da jednom kasnije nikne neka nova civilizacija.

Izvor: net.hr