Čudne sposobnosti predviđanja poznatog pisca: Da li je Mark Twain vidio budućnost?

Život američkog novinara i pisca Samuela Langhornea Clemensa, poznatijeg po pseudonimu Mark Twain, pod kojim je stvorio čuveni roman za adolescente “Avanture Toma Sawyera” a potom i “Doživljaji Huckleberry Finna”, prepun je čudnih podudarnosti i neobjašnjivih slučajnosti.

Mnogi i danas vjeruju da je imao i sposobnost predviđanja i razne druge neobične mogućnosti. Uz sve to, što je ostalo neobjašnjivo do danas, život mu je bio sudbinski vezan za nebesko tijelo – Halleyevu kometu. Godine 1835. kada je on prvi put u životu ugledao svjetlost dana, nad njegovom i glavama stanovnika Zemlje prolijetala je čuvena Halleyeva kometa. Ostalo je zabilježeno da je godinu dana pred smrt aprila 1910. rekao (i prorekao):

– Na svijet sam došao zajedno sa kometom Halleya i otići ću zajedno sa njom!

Kada je preminuo, Halleyeva kometa je opet prolijetala pored Zemlje!

Semuel Clemens se rodio u Floridi, država Missouri, kao nedonošče – 2 mjeseca prije predviđenog roka. Prve četiri godine je toliko bolovao da je veći dio vremena proveo u postelji. U najranijem djetinjstvu porodica je kod njega primijetila znake mjesečarenja. Jednom prilikom mali Sem se noću pojavio u sobi svoje sestre Margaret, koja je već nekoliko dana ležala u krevetu, ophrvana visokom temperatrurom i prehladom, i svukao je sa nje pokrivač. Ujutru, ali ni kasnije, ničega se nije sjećao. Sve je uradio u snu. Nekoliko dana kasnije Margaret je umrla, a njihova majka Jane Leghorne je svima objavila da je njen sin, mali Sem, medijum. To je učinila iz jednostavnog razloga: naime, u Kenuckyju, gde je Jane rođena i odrasla, postojalo je narodno vjerovanje da je svako ko sa nekog ko će uskoro umrijeti svuče pokrivač – medijum i ima sposobnosti predviđanja budućnosti!

Tako su, mnogo prije nego o onim literarnim, započele priče o nevjerovatnim sposobnostima malog Sema. Otprilike kada je imao 14 godina, ispred Sema je na ulici, niotkuda, pred noge pao istrgnuti list iz knjige. Na parčencetu papira bio je odlomak teksta o životu čuvene francuske heorine Jovanke Orleanke. Malog Leghornea je taj malecni odlomak legende veoma zainteresovao. I na tome se završilo. Međutim, poslije mnogo godina Mark Twain je, putujući Evropom, igrom slučaja dospio i u rodno selo Jovanke Orleanke, Domrémy-la-Pucelle. Potom je napisao knjigu “Lične uspomene o Jovanki Orleanki” i tu knjigu je do kraja života, bez obzira na sve ostale koje su mu donijele slavu i priznanja, smatrao svojim najboljim djelom …

Uzlet u novinarstvo

Samuel Clemens je, kada je poodrastao, mnogo prije svojih avantura kroz pisanu riječ, započeo karijeru kao kormilar na brodu “Pennsylvania” na Mississippiju. A i njegov pseudonim Mark Twain, u prijevodu doslovce znači “Oznaka – dva hvata (gotovo 4,5 metra)” – dubina koja je dovoljna da brod prođe, a da se ne nasuče! Dok je služio na tom brodu Twain je jedne noći usnio san: u metalnoj raki ležalo je tijelo njegovog mlađeg brata (koji je u to vrijeme služio zajedno sa njim na brodu) sa buketom nekakvih bijelih cvijetova na grudima. Sljedećeg jutra san je ispričao sestri i – zaboravio na njega. Ubrzo, posvađao se sa kapetanom broda i prešao na drugi brod. Samo poslije nekoliko dana “Pennsylvania” je potonula. Njegov mlađi brat, koji je ostao na brodu, preživio je i dospio u bolnicu u Memphisu. Twain ga je pazio i čuvao danonoćno, čitavih sedam dana. Sedme noći premoreni Twain je zaspao. Ujutru kada se probudio, vidio je da tijelo njegovog brata, koji je preminuo tokom noći, već leži u metalnom sanduku. Nepoznata žena je na njegove oči položila na grudi njegovog brata buket bijelih cvijetova …

Život Marka Twaina nastavio se nizom čudnih i neobjašnjivih događaja.

Ime u novinarstvu je stekao, kažu poznavaoci, opet sticajem čudnih okolnosti. A početak njegove novinarske karijere obilježile su – rane od jahanja.

Naime, putovao je u jednom trenutku mnogo po Sandwichkim ostrvima, uglavnom na konju. Na zadnjim dijelovima tijela su mu se pojavile rane od predugog jahanja, pa je otišao u Honolulu i odsjeo u hotelu gdje je ležao i liječio se. Dok je on tako vidao rane, u hotel su doveli preživjele sa potopljenog broda “Hornet”. Twain je organizovao konferenciju za novinare sa njima i prvi u svijet odaslao informaciju o događaju i razgovore sa preživjelima. Njegov tekst, potpisan punim imenom i prezimenom, dospio je na sve prve strane tadašnjih najvažnijih dnevnih listova u svijetu. To ga je vinulo u visine žurnalistike i proslavilo.

Kroz san do bestselera

Čudne podudarnosti – sretne, na prvi pogled možda nesretne, pomogle su piscu u ličnom životu. Došavši u posjetu svom prijatelju Charlie Langdonu, Leghorne je počeo da se udvara njegovoj sestri Oliviji. Djevojka, međutim, nije reagovala. Kada je Samuel odlazio sa imanja Langdonovih, dogodila se nesreća: kada je Langdon bičem ošinuo konja da bi kočije krenule, i on i Samuel su ispali iz kočija na put. Ispostavilo se da su sjedišta u kočijama bila loše pričvršćena. Twain se teško ugruvao. Pošto se bližila noć, predložili su mu da prenoći kod njih i ostane još jedan dan. Ovoga puta Olivija se prema njemu ponašala potpuno drugačije. Pazila ga je. Epilog: Olivija je posle tog nesretnog slučaja postala supruga Marka Twaina!

Kada je Mark Twain imao oko 30 godina uputio se u državu Nevadu gdje je uveliko vladala groznica potrage za srebrom. Prve noći u hotelčiću u zaboravljenoj zabiti usnio je san: sanjao je tada čuvenog pripovjedača Jima Townsenda, koga su prozvali “lažljivac Jim” zato što je stalno pričao izmišljotine. On je Twainu u snu pokazao knjigu za koju mu je rekao da mora brzo da je napiše …

Uskoro, Mark Twain se zaista susreo sa izvjesnim pripovjedačem Benom Coonom koji mu je ispričao zanimljivu priču o “skačućoj žabi”. Njegova priča je bila osnova za Twainovu knjigu “Čuvena skačuća žaba iz okruga Calaveras”, koja je postigla izuzetan uspjeh i označila početak njegove blistave književničke karijere.

Twain i Nikola Tesla

U ne tako velikom krugu prijatelja-pisaca naučnika Nikole Tesle bio je i Mark Twain. O tome svjedoči i nekoliko pronađenih fotografija Teslinih laboratorija na kojima su njih dvojica zajedno, ispred Teslinih izuma. Iako u Teslinoj biblioteci nije pronađeno nijedno djelo Marka Twaina, niti, osim jednog, ne postoje pisana svjedočanstva o njihovom druženju, veliki naučnik ga je veoma cijenio.

Pronađene su bilješke Nikole Tesle gdje on kaže: “Kada sam, poslije završetka Realne gimnazije, teško obolio i ležao u postelji, neko mi je donio nekoliko tomova savremene književnosti. Među njima su bila i prva djela Marka Twaina. Njima, vjerujem, dugujem čudesno oporavljanje koje je ubrzo usljedilo. Dvadeset godina kasnije upoznao sam gospodina Clemensa i kada smo postali prijatelji, ispričao sam mu to svoje iskustvo. Sa zaprepaštenjem sam gledao tog velikog majstora smijeha kako plače …”, zapisao je Tesla.

Izvor: treceoko.novosti.rs/pozitivno.ba