Čudesne zvijeri drevne Sahare: Na ovome mjestu, današnji čovjek ne bi opstao ni sat vremena!
Sahara, najveća pustinja na svijetu, pruža se od Atlantskog okeana pa sve do Crvenog mora.
Ime, koje na arapskom znači “praznina”, savršeno joj pristaje: više od devet miliona kvadratnih kilometara pijeska i oštrih golih stijena mjestimice prekida tek pokoji pustinjski grm.
Da je ovo veliko područje u praistoriji značajnim dijelom bilo prekriveno morem, odavno je poznato, a naučnici sa Univerziteta u Portsmouthu nedavno su objavili rad u kojem detaljno objašnjavaju kako je saharska fauna izgledala u periodu krede. Ako je vjerovati glavnom autoru studije Nizaru Ibrahimu, izgledala je prokleto zastrašujuće!
“Da nekim čudom imamo priliku uskočiti u vremensku mašinu koja bi nas lansirala stotinu miliona godina unazad, ne bismo se dobro proveli. Okružen nekim od najvećih predatora koji su ikad koračali našom planetom, današnji čovjek ondje ne bi opstao ni dana; ma šta dana – ni sata!”, slikovit je ugledni paleontolog.
O kakim to čudovištima priča?
“Ovo područje bilo je dom velikim mesoždernim dinosaurima, pterosaurima te gmazovima sličnim današnjim krokodilima, ali s jedno pet puta većom čeljusti”, noćne nam more pokušava izazvati Nizarov kolega David Martill.
“U pustinjskoj regiji Kem Kem, smještenoj na području današnjeg Maroka, u davnoj prošlosti tekle su velike, brze rijeke. Njihovi stanovnici su, sudeći po fosilima koje smo pronašli, bili giganti – npr. dvodihalica veličine delfina i Onchopristis, slatkovodni morski pas sa zubima oštrim poput žileta i čvrstim kao granit. Taj momak bi vas smazao i prije nego što biste stigli zajecati. Tu su, dakako, bile i vodene zmije duže od petnaest metara. One su vas mogle ugristi, ali i polagano zadaviti!”
Čini li se to nama ili ovi naučnici za nijansu previše uživaju u svojim krvoločnim metaforama?
Piše: Lucija Kapural
Izvor: povijest.hr
