Četiri razloga zbog kojih je ruski car Ivan dobio nadimak Grozni

Riječ “grozan” u našem jeziku ima negativnu konotaciju, baš kao i “terrible” u engleskom, i ako se primijeni na čovjeka, označava nešto vrlo negativno. Ta je riječ imala sasvim drugačije značenje u nadimku koji je prvi ruski car dobio još za života. U 16. vijeku je nadimak “Grozni” značio “impresivan”, “moćan”, “onaj koji ulijeva strahopoštovanje”. Pogledajmo zašto je car Ivan dobio taj nadimak.

1. Bio je visok, atletski građen i vrlo snažan

Glava prvog ruskog cara Ivana Groznog rekonstruisana po lobanji pomoću stereometrije. Laboratorija za plastičnu antropologiju.

Jedno od rijetkih svjedočanstava o Ivanovom izgledu ostavio je Daniel Prinz von Buchau (1546.–1608.), izaslanik Svetog Rimskog Carstva u Moskovskom Carstvu. “On je bio visok, snažno građen i pun energije. Imao je velike oči, prodoran i nemiran pogled, dugu i gustu crno-riđu bradu” – tako je Prinz opisao 46-godišnjeg cara Ivana, spomenuvši i teško žezlo koje je car uvijek nosio, uz suptilnu aluziju da to žezlo simbolizira carevu “impozantnu hrabrost”.

Grob u kojem je pokopan Ivan Grozni otvoren je 1963. godine, poslije čega su sovjetski istoričari proučili njegove posmrtne ostatke. Tako danas imamo predodžbu o Ivanovoj konstituciji. On je nesumnjivo bio vrlo snažan čovjek. Analiza je pokazala da je bio visok 178 cm i težak 85-90 kg, što su prilično velike proporcije i za suvremene ljude, da i ne govorio o ljudima 16. vijeka. Prema tome, ne čudi da je car svojom pojavom ulijevao strahopoštovanje.

2. Dosta se zanimao za nauku, što je plašilo savremenike

Skelet Ivana Groznog iz njegovog groba

U mladosti Ivan nije mnogo mario za učenje. Radije je provodio vrijeme na gozbama, često s poganskim komedijašima, što nije naišlo na odobravanje u krugovima ondašnjeg sveštenstva. Odavao se razvratu, bludu i pijanstvu, odbacujući sve savjete da se okrene pobožnom životu, kao što dolikuje pravoslavnom vladaru.

A te savjete su mu, između ostalih, davali Maksim Grek (1475.-1556.), jedan od vodećih intelektualaca toga doba, koji je u Rusiju pozvan iz Europe, i Silvestar (?-1566.), sveštenik katedrale Navještenja u Moskvi. Oni su na kraju ipak uvjerili Ivana da prestane s razvratnim načinom života. On je poslušao njihove savjete krajem 1540-ih.

Ivan je učio strane jezike i dublje se upoznavao sa naučnim dostignućima. Pri njegovom dvoru su moralnu i novčanu podršku dobijali strani doktori, astronomi i naučnici. Počeo je sakupljati rijetke knjige i rukopise, od kojih se, navodno, sastojala njegova izgubljena biblioteka. Pitanje je je li ta biblioteka uopšte postojala, ali je izvjesno da je Ivan stekao reputaciju intelektualca. Smatralo se da je upućen i u magiju, tako da je to dodatno ulijevalo strahopoštovanje i njegovom okruženju i njegovim neprijateljima. Pored toga, car Ivan je pisao stihove i skladao muziku.

3. Bio je impulsivan od djetinjstva

Vasnjecov, “Car Ivan Grozni”

Brojni izvori ukazuju na to da je Ivan bio izuzetno okrutan. Imao je 15 godina kada je naredio da se jedan njegov mladi prijatelj (knez Mihail Trubecki) pogubi zbog sitne svađe, a da se drugome (Afanasiju Buturlinu) odsiječe jezik zato što je prokleo cara. Za života je u nastupima gnjeva ubio nekoliko bliskih ljudi.

Ta brutalnost je vukla korijene iz djetinjstva, kada su mu pobunjeni žitelji Moskve pobili članove porodice, a uslijed dvorskih intriga je postao paranoičan. Doduše, ispostavilo se da je imao i razloga za paranoju. Kako je uvjerljivo dokazao savremeni ruski istoričar Sergej Šokarev, a potvrdila analiza Ivanovih posmrtnih ostataka, uzrok careve smrti (kao i smrti njegovog sina) bilo je trovanje živom.

4. Pokorio je Kazanjski kanat, najmoćniji ostatak Zlatne Horde

Kazanj, prva polovina 16. vijeka

Prva polovina 16. vijeka bila je doba procvata Osmanskog Carstva kojim je upravljao Sulejman Veličanstveni (1494.-1566.). Uticaj Osmanlija se prostirao čak i na Krimski, Astrahanjski i Kazanjski kanat. Nad ruskim zemljama se nadvila neizbježna opasnost da budu pokorene od strane muslimanskih kanova. Kazanjski i astrahanjski kan su ugrožavali ruske zemlje i pljačkali ih, približavajući se Moskvi, Nižnjem Novogorodu i Vladimiru.

Ubrzo nakon što je 1547. godine postao prvi ruski car, Ivan Grozni je poveo vojsku na Kazanjski kanat, najmoćniji ostatak Zlatne Horde. Predstavnici ruskog sveštenstva, na čelu s Makarijem Moskovskim (1535.-1556.), govorili su da se svi ruski ratnici koji sudjeluju u pohodu bore za hrišćanstvo i da će steći vječno blaženstvo ako poginu u toj borbi.

Strahopoštovanju koje je ruski narod osjećao prema caru doprinijela je i činjenica da je Ivan lično predvodio vojsku u pohodu na Kazanj, počevši od 1547. Savremenici su hvalili Ivana koji je rizikovao vlastiti život prevalivši put od Moskve do Kazanja, a nije sjedio u svome dvorcu dok su drugi rizikovali život u borbi. Ivan je pokorio Kazanj 1552. godine i lično ušao u grad kao pobjednik. Ruski narod se radovao toj pobjedi, a Ivanov autoritet je nevjerovatno porastao. Bila je to zaista teško zaslužena i važna pobjeda, u čiju čast je podignuta katedrala Vasilija Blaženog u Moskvi, koja je i danas jedna od najvećih znamenitosti ruske prijestolnice.

Otkako je Kazanjski kanat pokoren, nadimak “Grozni” se asocirao s Ivanom. Istoričari nisu ujedinjeni po pitanju toga gdje se i kada taj nadimak prvi put pojavio, no postoje podaci da se on dovodio u vezu s carem Ivanom u narodnim pjesmama druge polovine 16. vijeka. Prije Ivana se taj nadimak odnosio na njegovog djeda, velikog kneza Moskovskog Ivana III. (1440.-1505.), osnivača Moskovske države.

Izvor: hr.rbth.com