Često su na slikama drevnih Egipćana, a čemu su služili? Arheolozi dali odgovore čemu su služili KUPASTI UKRASI za glavu

Iako su kupe na glavi bile uobičajena stvar u egipatskoj umjetnosti tokom više od jednog vijeka, njihova svrha i značenje su za nas bili misterija

Drevna egipatska umjetnost obiluje prikazima muškaraca i žena koji na glavama nose neobičan ukras u obliku kupe. Ove slike se nalaze svuda – od papirusnih svitaka do kovčega – i najčešće prikazuju kraljevske zabave ili religijske rituale. Žene sa kupom na glavi su često prikazane u trenutku donošenja djeteta na svijet, što je jedna od aktivnosti povezana sa određenim božanstvima.

Iako su kupe na glavi bile uobičajena stvar u egipatskoj umjetnosti tokom više od jednog vijeka, njihova svrha i značenje su za nas bili misterija. Arheolozi nikada nisu pronašli ovaj enigmatski objekat u grobnicama, što je neke stručnjake navelo na pomisao da je u pitanju samo simbolički prikaz, nešto poput oreola koje imaju sveci i anđeli u hrišćanskoj ikonografiji.

Međutim, međunarodni tim arheologa je ipak pronašao prve fizičke dokaze ovog neobičnog ukrasa za kosu, prema studiji koja je 2019. godine objavljena u časopisu Antiquity. Otkriće potiče iz grobnica u Amarni, gdje stručnjaci sa Univerziteta Cambridge realizuju “Amarna projekat” pod pokroviteljstvom Društva National Geographic.

Amarna je drevni egipatski grad čije je hramove podigao Ehnaton – faraon za koga se vjeruje da je bio Tutankamonov otac.

Amarna je izgrađena u XIV vijeku prije nove ere i bila je značajna oko 15 godina. U ovom gradu je živjelo oko 30 hiljada ljudi, ali je samo oko 10 procenata pripadalo bogatoj eliti iza koje su otale raskošne grobnice. Ostatak stanovnika je bio običan narod, iz nižih društvenih slojeva, sahranjen u mnogo skromnijim grobnicama. Upravo u ovim grobnicama, koje obično ne sadrže dragocjenosti, arheolozi su pronašli ostatke kupastih ukrasa za glavu 2009. godine.

Arheologinja Anna Stevens se i dalje sjeća trenutka kada je prije jedne decenije pronašla prvu kupu u jednoj od običnih grobnica.

“Bilo je veoma, veoma drugačije, ni nalik onome što smo do tada vidjeli u grobnicama”, prisjeća se Stevens. Kupasti predmet iznad ženske lobanje je izrazito podsjećao na neobičnu dekoraciju za glavu do tada viđenu samo na egipatskim umjetničkim djelima. Kupasti ukras je pronađen u još jednoj grobnici odrasle osobe neutvrđenog pola.

Jedna od popularnih teorija o namjeni ovog neobičnog predmeta smatrala je da su kupe bile ispunjene parfimisanom mašću koja se topila na glavi i imala ulogu drevnog, mirišljavog gela sa kosu. Ipak, otkrića iz Amarne su opovrgla teoriju o proizvodu za stilizovanje kose.

Kupe nisu bile ničim popunjene, već su u pitanju prazne školjke obmotane crno-braon organskim materijalom, najvjerovatnije tkaninom. Obje kupe su imale hemijske tragove voska i tim je zaključio da su bile napravljene od pčelinjeg voska – jedinog prirodnog voska za koji se zna da je korišten u drevnom Egiptu. Ipak, tragovi voska nisu pronađeni u kosi najbolje očuvanog skeleta.

Imajući u vidu umjetničke asocijacije između ovog objekta i rođenja djeteta, kao i činjenicu da je artfakt pronađen u barem jednoj grobnici odrasle žene, arheolozi vjeruju da su kupe na neki način povezivane sa plodnošću. Ipak, teško je shvatiti njihovo značenje zbog činjenice da su pronađene u grobnicama običnih ljudi.

“U egipatskoj ikonografiji, kupaste ukrase na glavi najčešće su nosili pripadnici elitnih krugova društva, mada se mogu vidjeti i na glavama nekih sluga”, objašnjava Nicola Harrington sa Univerziteta u Sydneyu. Veliki broj umjetničkih djela iz grobnica u Amarni prikazuje osobe koje nose kupe dok se pripremaju za sahranu ili prinošenje žrtava. “U osnovi, kupe su nošene u religijskim prilikama”, dodaje Harrington.

Takođe, Harrington ima svoju teoriju o identitetu žena čije su glave krasili kupasti ukrasi – moguće je da su u pitanju plesačice. Oba skeleta su imala frakturu kičme, dok su na jednom uočene i pridružene degenerativne bolesti. Iako bi se problemi sa kostima mogli pripisati stresnom životu i teškom fizičkom radu nižih slojeva egipatskog društva, Harrington ističe da su prelomi zbog premora i kompresivne frakture česti kod profesionalnih plesača.

“Možda su kupe obilježavale plesače kao članove zajednice. To bi moglo da objasni zašto su, uprkos svom ‘skromnom pokopu’, ipak sahranjeni sa kupama na glavi”, zaključuje Harrington.

“Ipak, bez opširnijih arheoloških dokaza ne postoji način da saznamo kako su kupe zapravo korištene i da li je njihova upotreba bila široko rasprostranjena. Nažalost, možda nikada nećemo ni otkriti”, navodi Stevens.

“Tokom ranih dana egiptologije, radovi su bili užurbani i pomalo neorganizovani. Danas se koriste sofisticirane arheološke tehnike koje će, nadamo se, identifikovati i zaštititi kupaste ukrase u budućnosti. Ipak, postoji mogućnost da je njihovo prisustvo u ranije otkrivenim grobnicama bilo potpuno potcijenjeno”, dodaje ona.

Pa čak i ako su ove dvije kupe jedine koje su opstale do danas, slučajno otkriće i dalje ima vrijednost. Arheolozi imaju dosta saznanja o elitnim članovima društva drevnog Egipta zahvaljujući administrativnim zapisima i bogato oslikanim grobnicama. Ipak, zbog rijetkih pisanih i umjetničkih artefakata o nižim slojevima društva, njihovi životi su mnogo misteriozniji za savremene istraživače. Nedostatak informacija o većini stanovnika drevnog Egipta čini ovo otkriće još dragocjenijim i služi kao podsjetnik na brojne, još uvijek neispričane priče.

Izvor: nationalgeographic.rs