BOMBAŠKI PROCES: “Priznajem samo sud svoje partije”
Bombaški proces je naziv za sudski proces koji je od 6. do 14. novembra 1928. godine održan pred Kraljevskim sudbenim stolom u Zagrebu protiv Josipa Broza i još petoro optuženih za širenje komunističke propagande i neovlašteno prikupljanje i držanje oružija i municije.
Proces je ostao upamćen po nastupu Josipa Broza (tada još nije imao nadimak Tito) na sudu, pošto je javno priznao da je član ilegalne Komunističke partije, ali i izjavi da ne priznaje ovaj sud, već samo sud svoje partije.
Januara 1928. godine, Josip Broz je u ime Saveza metalaca rukovodio štrajkom metalskih radnika u preduzeću “Sila” u Zagrebu, jer je poslodavac onemogućavao sprovođenje izbora za radničke povjerenike i otpustio šestoricu radnika. Potom je tokom januara i februara učestvovao u pripremama za Osmu mjesnu konferenciju KPJ za Zagreb na kojoj je izabran za novog političkog sekretara Mjesnog komiteta. Krajem aprila radio je i na organizovanju Prvomajske proslave koju je policija zabranila. Zatim je pozivao zagrebačke radnike da stupe u generalni štrajk. Kako je tada važio Zakon o zaštiti države koji je zabranjivao svaku komunističku propagandu policija je počela da goni Broza, i on se povukao u ilegalnost, ali je ipak i dalje vršio svoje funkcije. Promijenio je i spoljašnji izgled kako ga agenti po opisu ne bi mogli prepoznati. Nosio je crne naočare, mijenjao odijela, stanove.
Na dan 4. avgusta 1928 godine, u 23:30h, policija je, najzad, uspjela da uhapsi Josipa Broza. Dvojica agenata, koja su čekala u zasjedi, su ga savladala i kod njega pronašla pištolj marke “Browning”, kao i nešto ilegalnog partijskog materijala. Prilikom pretresa stana je pronađena i znatna količina oružija i municije — četiri bombe, jedan pištolj, 16 metaka za vojničku pušku i 17 metaka za pištolj.
Suđenje je počelo 6. novembra 1928. godine. Novine su o ovom događaju pisale kao o “Bombaškoj aferi”, pa je zbog toga i sam proces nazvan “Bombaški”. Pored Josipa Broza na “Bombaškom procesu” je bilo optuženo još petoro lica: Andrija Božičković, Eva Koprivnjak, Franjo Novoselić, Ignac Koprivnjak i Pavle Brejer.
Drugog dana, 7. novembra, kao četvrti saslušan je Josip Broz. Kod njegovog ispitivanja vladala je u sudnici velika šutnja i pažnja.
Zapisničar je zabilježio da Josip Broz razumije optužnicu te iskazuje:
“Ja se ne ćutim krivim i ako priznajem ono, za što me tuži Državni odvjetnik, jer ne smatram ovaj sud kompetentnim, već samo sud Partije. Priznajem, da sam član ilegalne Komunističke Partije Jugoslavije, priznajem, da sam radio na širenju komunističkih ideja i propagirao komunizam, te prikazivao kakva se nepravda čini proletarijatu od buržoazije, sve to na konferencijama i sjednicama, te u razgovoru sa pojedincima. Ne mogu kazati, gdje su se te konferencije održavale. To sam sve činio od onda, kad je Komunistička Partija god. 1921 bila raspuštena i prešla iz legalnosti u ilegalnost.”
Predsjedavajući: “Je li vam poznat Zakon o zaštiti države i jeste li znali da taj zakon zabranjuje svaku komunističku propagandu?”
Josip Broz: “Ja zakon o zaštiti države nisam čitao, ali sam bio svjestan, da svojim činom griješim protiv toga zakona. Ja držim da su prirodni zakoni viši od onih koje stvori jedna klasa, da pritisne drugu. Ja sam za svoje ideale spreman žrtvovati i svoj život.”
U nastavku ispitivanja Broz je iznio detalje svoje biografije.
Predsjedavajući: “Kakve ste škole svršili?”
Josip Broz: “Svršio sam 4 pučke i 2 razreda građanske škole, te zatim pošao u zanat. Kad sam svršio zanat pošao sam u inozemstvo, a onda u rat, te sam pao u rusko zarobljeništvo. Kad sam se god. 1919 vratio natrag bio sam 4 godine strojar u Bjelovaru, zatim na brodogradilištu u Kraljevici, u Beogradu i Zagrebu, ali sam uvijek bio otpušten radi radničkog pokreta. Ja sam komunista, te sam širio komunističku ideju, naime, ako će buržoaska klasa i dalje pljačkati narod, da se silom osvoji politička vlast. Sila se silom suzbija. Ja držim, da je bombe podmetnula policija.”
Presuda je izrečena 14. novembra. Josip Broz osuđen je na pet godina robije. Franjo Novoselić na tri godine i Andrija Božičković na dvije godine. Eva i Ignac Koprivnjak, kao i Pavao Brever oslobođeni su.
Izvor: historija.info
