BILA JE SINONIM ZLATNIH GODINA YU MUZIKE: Glas koji pamtimo, pjesme koje još uvijek slušamo

Njen prepoznatljiv glas i lik su ostali urezani u sjećanju nas koji smo krajem 70-ih i početkom 80-ih s nestrpljenjem čekali izlazak svake slijedeće ploče “Novih fosila”.

“Da te ne volim”, “Najdraže moje”, “Šuti moj dječače plavi”, “Saša”, “Plava košulja”, “Ključ ispod otirača” … neki su od nezaboravnih hitova koje je otpjevala Đurđica.

Đurđica Barlović (r. Miličević) (Split, 23. april 1950. – Zadar, 26. avgust 1992.), jugoslovenska i hrvatska pjevačica. Rođena je u porodici splitskog dimnjačara. Od rane mladosti pokazuje zanimanje za muziku. Prvi pjevački nastup imala je s 13 godina na takmičenju “Djeca pevaju”. Redovno je pjevala u programima Tribine mladih uz VIS “Batali”.

Sredinom 60-ih godina pohađala je Srednju građevinsku školu u Splitu, ali se sve više zanimala za muziku. U to vrijeme njoj je kao i mnogima u Splitu pomogao skladatelj i dirigent Đeki Srbljenović koji joj je savjetovao da uči klavir i gitaru. Po završetku škole započinje profesionalnu karijeru, tada već kao solistica popularnog VIS-a “Batali” iz Splita. Nakon solidne karijere u Splitu, odlazi u Zagreb, gdje neko vrijeme nastupa kao solistica.

Iz tog vremena ostao je zabilježen njen nastup u poznatoj beogradskoj zabavnoj emisiji “Obraz uz obraz” u maju 1974. godine, kada izvodi pjesmu “Kad si bio samo moj”.

O svojim počecima i odlasku u Zagreb, Đurđica Barlović je u jednom intervjuu rekla: “Spakiram kofere, kažem roditeljima da idem i eto me u gradu pod Sljemenom. Da sam znala što me čeka sigurno nikad ne bih mrdnula iz Splita.”

“Novim fosilima” se pridružuje 1977. i sa njima snima ukupno 5 albuma od kojih jedan kompilacijski. Nakon LP albuma “Za djecu i odrasle” iz 1982. godine, Đurđica odlazi iz Novih fosila u želji da sredi svoj privatni život. Njoj su porodica i uloga majke bili važniji od urnebesnog ritma pop zvijezde. Postala je sretna supruga i majka dva sina.

“Svi su mislili da ću se poroditi na sceni”, rekla je u šali jednom prilikom jer je čekajući svoje prvo dijete pjevala do “posljednjeg daha” nastupivši na festivalu “Split ’82” samo četiri dana prije nego će se poroditi.

Nakon odlaska iz “Novih fosila” Đurđica Barlović nastavlja solo karijeru često nastupajući na festivalima. Objavila je četiri albuma: 1984. “Đurđica”, 1985. “Za tebe ću …”, 1986. “Ti si to moje nešto” i 1988. “Da odmorim dušu”. Na njima se ističu pjesme: “Dalje moram sama”, “Osjećam to”, “Ljubiš me u vrat”, “Da odmorim dušu”, “Sestrice”.

Godine 1992. je trebala izdati novi album ali je smrt bila brža. Nakon njene smrti objavljen je album “Nedovršena priča” 1993. koji je obuhvatio njene najpoznatije pjesme iz vremena s “Novim fosilima” i solističke karijere, a 2009. izlazi dupli album Zlatna kolekcija s njenih 46 najboljih pjesama iz razdoblja “Novih fosila” i samostalne karijere.

Umrla je iznenada u 42. godini života od posljedica infarkta.

“Njoj je obitelj bila važnija od nas, važnija od bilo kakva nastupa, novca. Ona je bila rođena za majku, suprugu, a opet – s druge strane – ona je isto tako bila vrhunska pjevačica … i to kakva! Nikada zbog nje nismo otkazali koncert, nikada joj nije „pukao“ glas.” (Rajko Dujmić)

“Na tim dugotrajnim turnejama po Rusiji, koje su trajale i po nekoliko mjeseci, mi smo se lijepo družile. Ona je već tada, početkom sedamdesetih, bila vrhunska pjevačica. Budući da smo bile neudate, ponudila sam joj da stanuje kod mene. Bila je izvrsna domaćica i prijateljica. Vrlo skromna. Već tada sam primijetila njenu želju i sklonost ka obiteljskom životu. Sve je sama šivala i bila sam sretna kada joj je krenulo u profesionalnom i privatnom životu.” (Zdenka Kovačiček)