BEZ OBJAŠNJENJA: U sibirskoj “Dolini smrti” vanzemaljske sfere emituju zračenje nepoznatog porijekla
Poznato je da je Sibir još od drevnih vremena bio misteriozno mjesto. Tamo su pronađena brojna nevjerovatna otkrića.
Jedno od čuvenih misterioznih mesta u Sibiru je oblast Jakutija, koja je relativno neistraženo i veoma negostoljubivo mjesto, pošto je puna močvara, a lokalni stanovnici je izbjegavaju pošto smatraju da se svi oni koji uđu u jakutsku Dolinu smrti nikada ne vrate.
Upravo u toj misterioznoj oblasti u Rusiji, koju lokalni stanovnici nazivaju Uliuju Čerkeček, ljudi su pronašli čudne metalne objekte čija svrha i porijeklo još uvijek nisu razjašnjeni, a smatra se da imaju vanzemaljsko porijeklo.
Oni koji su proučavali ove čudne sfere kažu da su one strateški pozicionirane tako da štite od asteroida i “neprijateljske energije”. Lokalne legende podržavaju tu teoriju.
Ono što je van špekulacije jeste da su se u ovoj misterioznoj oblasti događale razne katastrofe poput velike eksplozije u Tunguziji 1908. godine, u Čulumu 1984. godine i Vitimu 2002. godine.
Ljudi koji žive nedaleko od ove oblasti vjeruju da se Dolina smrti tako naziva zato što su svi koji su se usudili da priđu metalnim sferama vanzemaljskog porijekla stradali ili se razboljeli.
Prema legendi, tamo su nekada živjeli stari demoni “tajge”.
Prilikom posljednje naučne ekspedicije, u kojoj su učestvovala tri geologa, jedan astrofizičar, jedan mehanički inžinjer i nekoliko asistenata, mjesto je istraženo i pronađene su ogromne metalne formacije poput kupola, do pola zakopane u močvarama.
Pronađeno je ukupno pet metalnih sfera, ali je ekspedicija morala biti prekinuta pošto se nekoliko učesnika ozbiljno razboljelo. Vjeruje se da ove metalne sfere emituju neku vrstu zračenja i da se zbog toga svi koji im priđu razbole.
Lovci koji su se našli u toj oblasti tvrde da tamo ima mnogo metalnih sfera, te da su neke potopljene u vodu, dok su druge do pola zakopane u zemlji.
Lokalci ove objekte nazivaju “olguis”, a smatra se da su skovani od nepoznatog metala sličnog bakru.
Navodi se da je metal od kojeg su sfere napravljene veoma otporan i tvrd, te zato niko nije uspio da ih analizira otkad su otkrivene. Sprovedeno je nekoliko testova, ali nijedan nije utvrdio sastav i porijeklo metala.
Lokalni lovci kažu da ove metalne sfere ponekad potonu u zemlju i nestanu, ostavljajući iza sebe čudne fleke, a na tom prostoru biljke više ne rastu. Smatra se da su starosjedioci proglasili ovu oblast ukletom.
Čudno je što ne postoje nikakve fotografije ovih misterioznih metalnih sfera, što navodi na pitanje da li one stvarno postoje ili su samo dio legende?
Mihail Korecki iz Vladivostoka, koji je posjetio ovo mjesto, napisao je:
“Bio sam tamo tri puta. Prvi put sam bio tamo 1933. godine, kada sam imao 10 godina. Putovao sam tamo sa svojim ocem kako bih zaradio novac. Zatim sam ponovo otišao 1937. godine bez oca i 1947. godine sa grupom momaka. To je veliko prostranstvo. Sva tri puta sam tamo išao sa vodičem iz Jakutije. Išli smo tamo zato što smo mogli da tražimo zlato bez prijetnje da ćemo biti opljačkani ili da će nas neko ubiti.
Što se tiče misterioznih objekata, sigurno ih ima puno, pošto sam ih video najmanje 7. Najnevjerovatnija je bila njihova veličina – imali su 6-9 metara u prečniku.
Objekti su bili napravljeni od čudnog metala. Mnogi su napisali da su napravljeni od bakra, ali ne vjerujem u to. Čak ni oštro hladno dlijeto ne može da ostavi trag na njima, dok bi na bakru ostao bar nekakav urez.
Nevjerovatno je što je vegatacija oko tih objekata veoma čudna, potpuno drugačija od svega što raste u okolini.
Prespavali smo u blizini jedne takve oblasti i nismo se osjećali loše. Niko se nije razbolio kasnije, mada je jedan od mojih prijatelja izgubio svu kosu tri mjeseca kasnije. Kod mene su se pojavile tri male bolne tačke na strani lica na kojoj sam spavao. Ni dan danas nisam uspio da ih se riješim.
Nismo uspeli da odlomimo čak ni male komadiće tih čudnih metalnih sfera. Uspio sam samo da ponesem sa sobom jedan kamen koji je polovina savršene sfere i ima 6 cm u prečniku. Bio je crne boje i nije na sebi imao nikakva oštećenja. Bio je gladak kao da je izglačan. Našao sam ga na zemlji u blizini jedne od sfera.
Odnio sam svoj suvenir u Jakutiju u selo Samarka, gdje su moji roditelji živjeli 1933. godine. Moja baka je odlučila da napravi kuću i neko je trebalo da postavi staklo na prozore, a nije bilo stakloresca u selu.
Pokušao sam da isječem staklo pomoću kamene sfere i ispostavilo se da je sjekla s nevjerovatnom preciznošću. Nakon toga, mnogi moji rođaci i prijatelji su počeli da koriste kamen za sječenje. Dao sam ga mom djedu 1937. godine, ali on je uhapšen te iste godine i ne znam gdje je moj kamen završio.”
U svom pismu, Korecki je takođe naglasio da mu je jakutski vodič 1933. godine rekao da je prije 5-10 godina otkrio nekoliko metalnih sfera koje su virile iz zemlje, da su tada izgledale kao nove i da ih je kasnije ponovo vidio, ali slomljene.
Ruska Dolina smrti ostaje misterija za naučnike, istraživače i avanturiste. Veća istraživanja ove oblasti nisu sprovedena, a i ono malo što je sprovedeno je ostalo tajno i krije se od očiju javnosti.
Izvor: webtribune.rs
