Arsen o Titu: “Imao je dostojanstva, stila i lijepe gospodske pažnje … svirao mi je Šopena na klaviru!”

Tito je znao slušati, imao je fini tretman

Posebna čast bili su susreti sa Titom?

Imao sam divnih trenutaka … Čuj, ono što je bilo bitno: Tito je umjetnika volio, poštivao, imao je blagost osobe koja zna da voli i da uvažava. Sjećam se kad sam bio vojnik i kad me je – što bi Šibenčani rekli – poslalo da pjevam Titu na „Galebu” dok je oktobra 1964. putovao u Kairo. Pjevao sam mu, ovako, kao što sad sjedim s tobom, na istom razmaku. Bili su tu Tito, Crnobrnja, Vlada Popović, iznad svega ljubljeni, pokojni admiral Ivo Purišić koji je bio ujak divnog, takođe pokojnog kompozitora Đekija Srbljenovića. Pjevao sam u maloj prostoriji koju su zvali „pušiona”, čak i 20-30 stvari na veče, i s Titom razgovarao o muzici.

Pamtim da sam svojevremeno, kad sam Titu prvi put izvodio „Pjevam da mi prođe vrijeme”, s njim pričao: htio je znati zašto je pjesma tako negatorska u odnosu na moć same pjesme … Tito je znao slušati, imao je fini tretman; znao je uzet’ cigaru i viski, znao ti reć’ „Dobro veče”. U Karađorđevu je umio zavarati svoje zvanične goste, kao da odlazi, ali se vraćao i s muzičarima ostajao do jutra!

Kad sam putovao „Galebom” do Kaira, Aleksandrije i kasnije do Famaguste, jednog me jutra zvao neko od brodskih funkcionera: „Ajde, mali, potpiši ovdje, Predsednik ti je poslao da imaš neke novce”. Zamisli, on se toga sjetio! I takve sitnice nije zaboravljao! Tito nije htio da kao neka sirotinja izađemo u Aleksandriju već da budemo gospoda vojnici … Od mojih pjesama volio je „Kuću pored mora” i „Prijatelj moj”.

Pamtim kad smo jednom bili u Karađorđevu, ja i Gabi. Jovanka, koja je kao žena, logično, pratila tu tračersku situaciju, pitala nas je: „Šta je sad s vama dvoje? Je l’ to definitivno gotovo?”…

Poslije svečane večere trebalo je da nešto i otpjeva

“Šta ću da pjevam pitam oficira. Nemoj ono – “Ono sve što znaš o meni”, pošto sve znamo. I nemoj onu tvoju “Kuća pored mora”, jer tu ima ono ‘ničeg nema’… a danas svega ima. I ja se odlučim za jednu šlagerčinu o moru … A Tito reče: “Boga ti, to što Arsen pjeva je glupo, ima on svoje divne stvari. E onda sam mu pjevao svoje”, rekao je Dedić i nastavio:

“Poslije večere smo otišli u jednu prostoriju gdje mi je Tito svirao. Svirao je mislim Šopena, Etidu u f duru. Čak je umio i da se okrene pa rukama iza leđa da svira”.

Govoreći, na kraju, o Titu, kažem: imao je dostojanstva, stila, blagosti, interesa, strpljenja i lijepe gospodske pažnje prema onom koga je kao umjetnika sebi doveo.

Izvor: xxzmagazin.com, kurir.rs