Ratna mornarica SAD na portorikanskom ostrvu Vieques, koje je pod američkom jurisdikcijom, ne samo da isprobava opasna radioaktivna oružja već obavlja i niz drugih eksperimenata uz pomoć vanzemaljaca ili koristeći nihova znanja!
Pogubnim posljedicama mnogobrojnih proba na ostrvu Vieques izloženo je 9.500 stanovnika, sabijenih na jedva jednoj trećini teritorije ostrva, dok je njegov najveći dio od ukupno 33.000 jutara praktično pod američkom vojnom okupacijom.
Na dijelu te teritorije Amerikanci isprobavaju mornaričku artiljeriju, brodske, ali i neke druge vrste raketa i avio-bombe. Takođe, saznalo se da testiraju i razne vrste municije punjene osiromašenim uranijumom kao i najnoviju vrstu nosača te municije. Riječ je o oružju zvanom Palanx blok AB-1 osposobljenom za ispaljivanje čak 2.000 uranijumskih zrna u jednom mahu.
Te zabrinjavajuće podatke otkrio je portorikanski novinar Jorge Martin, a oni iako nisu potpuni, potvrđuju od ranije znanu tvrdnju da je ostrvo Vieques u suštini tajni eksperimentalni poligon, a da su njegovi stanovnici eksperimentalni zamorčići.
Ima, međutim, osnova za procjenu koju zastupa ne samo Martin, a to je da Amerikanci na ostrvu isprobavaju i neka druga, u strogoj tajnosti čuvana oružja, koja stanovništvu, ali i flori i fauni Viequesa i okolnom moru nanose fatalne posljedice čiji će se dugoročni zastrašujući efekti tek pokazati u budućnosti.
Brutalno protiv demonstranata
To prokleto ostrvo dospjelo je u žižu interesovanja i pažnje svjetske javnosti u aprilu 1999. godine, kada su njegovi stanovnici prodrli na teritorije pod američkom kontrolom i tu se nastanili pod šatorima i drugim improvizovanim zaklonima. Na taj način protestvovali su protiv ‘greške mornarice’ čiji je jedan avion bombardovao naseljeni dio ostrva Vieques, a istovremeno su pokušali i da spriječe nova testiranja svakolikog naoružanja.
Zahtjev prema Washingtonu je bio da se vojska najzad povuče sa ostrva i da tako stanovništvu, onom koje još nije oboljelo od raka i drugih malignih bolesti, omogući da žive koliko-toliko normalnim životom. Protestantima su se pridružila i dva člana američkog Kongresa – Luis Gutiérrez i Nydia Velázquez.
Na protest stanovništva Washington je odgovorio u maju 2000. godine upadom marinaca među demonstrante i njihovim hapšenjem. Poslije toga testiranje je nastavljeno nesmetano jer ostrvljani, očigledno zastrašeni grubom američkom reakcijom na protest, više nisu ni pomišljali da nešto slično preduzmu.
Tim prije, jer su Washington, a posebno Pentagon, jasno i glasno poručili da SAD i ne namjeravaju da napuste ostrvo Vieques jer je ono od ‘nezamjenljive važnosti’. Novinar Jorge Matrin i još nekoliko istraživača onoga što se dešavalo na ostrvu i u moru kojim je ono okruženo, američki stav o nezamjenljivosti ostrva uzimaju kao dodatni dokaz da je ono za Washington izuzetno značajno ne samo kao poligon za ispitivanje novih oružja, već i za ostvarivanje nekih vidova saradnje SAD sa vanzemaljcima. Ta saradnja Americi omogućava pristup novim nepoznatim tehnologijama, a vanzemaljcima nesmetan rad na njihovim projektima na Zemlji.
Upravo to je objašnjenje zbog čega je Portoriko sa okolnim ostrvima jedna od zona na našoj planeti sa najvećim brojem registrovanih i uočenih NLO fenomena koji su potkrijepljeni i materijalnim dokazima. Drugim riječima, SAD imaju sporazum sa vanzemaljcima, po kojem im obezbjeđuju toliko potrebne baze na Zemlji i potpuno nesmetani rad u njima, zaštićen američkim vojnim tajnama.
A da ovo nije samo hipoteza novinara Jorge Martina, kazuju svjedočenja ostrvljana koji već godinama uporno nastoje da dokažu kako doživljavaju učestale susrete sa vanzemaljskim letjelicama, ali i sa njihovim posadama.
Oko baze sve vrvi od letećih tanjira
Jedan od očevidaca pojavljivanja NLO-a je i 46-godišnji ribar Angel Encarnacion. On i njegovih pet mornara su isplovili uveče kao i obično da bi bacili mreže. Nalazili su se na pučini u visini zapadnog dijela američke baze na ostrvu. Nešto poslije jedan sat ujutro najprije su uočili veliki svjetleći predmet koji se lagano spušta prema površini mora. Kada je stigao na oko 30 metara od površine, zaustavio se i ostao da lebdi nepomično. Tada su ribari mogli da vide da se radi o predmetu u obliku diska, prečnika preko stotinu metara.
Čim se zaustavio, s njegove donje strane prema moru bljesnuo je zeleni zrak svjetla i tada je more, bez ikakvog šuma, kao da ga NLO usisava, počelo da biva upumpavano u disk. To je trajalo desetak minuta. Tada je zeleni zrak nestao kada je i more prestalo da ‘ulazi u disk’ koji se odmah zatim okrenuo i velikom brzinom odletio prema El Yunqueu, šumovitom dijelu Portorika gdje je i nestao iz vidokruga.
Mjesec dana od ovog događaja, Encarnacion i njegova posada bili su u ribolovu na pučini naspram američke baze Garcia kada su u jednoj od tamošnjih brojnih uvala, na čijem su ulazu bili postavili mreže, vidjeli kako se ‘dno osvjetljava snažnom plavom svjetlošću koja se približavala površini’. Odjednom, izronio je predmet u obliku diska, čiji su prečnik ribari procijenili na oko 30 metara.
Nepunih pet sekundi disk je ‘plutao’ po površini da bi se zatim velikom brzinom vertikalno podigao uvis kada je prestao da svijetli plavom svjetlošću. Ovo se dešavalo na očigled američkih naoružanih stražara koji obezbjeđuju bazu kao i najmanje dva američka ratna broda koji su stražarili na pučini. Ni stražari, ni mornari, nisu ničim reagovali na izronjavanje tajanstvenog diska za kojim se u more sručila velika količina vode koju je letelica povukla sa sobom kada je uzletjela.
Mnogi drugi ostrvljani, koji se takođe bave ribolovom, ukazuju na činjenicu da se ovakvi i slični fenomeni, uključujući iznenadno pojavljivanje diskova iz mora, veličine od dva do 25 metara koji se zatim vraćaju pod površinu, javljaju samo u blizini i iznad onih dijelova ostrva koji su pod američkom kontrolom.
Svoj iskaz dao je i direktor Komunalne poilicije na ostrvu Vieques, Wilfredo Feliciano, koji je obavijestio o nizu važnih opažanja koje je doživio. Prvo njegovo viđenje odvijalo se tokom ljeta 1997. godine. Oko 21:00 Feliciano je vozio svoj automobil na ruti 997, koja ide od Esperanze do sektora Isabel II. Na jednoj raskrsnici postao je svjestan da jedna intenzivna žuta svjetlost nepomično lebdi na nebu. Zaintrigiran, on je parkirao automobil na putu i pažljivo posmatrao svjetlost.
Kaže: ‘To je bio pravi veliki trouglasti objekt, u potpunosti okružen jarko žutom svjetlošću. Činilo se da se nalazi na visini od oko 500 metara iznad tla, na teritoriji koja pripada bazi Garcia. Ono što me najviše zaintrigiralo je to što je bio tačno iznad područja gde je američka mornarica imala piste za slijetanje za svoje avione. U to vrijeme nije bilo vojne vježbe. No, od tog trenutka, shvatio sam da se nešto vrlo čudno događa na prostorima pod kontrolom američke mornarice. Nekoliko dana kasnije, moja žena mi je rekla da je vidjela sličan objekat, noću, tačno na istom mjestu gdje sam ga i ja vidio. Sljedeći vikend, dok smo se vozili automobilom, vidjeli smo jedan od onih trouglova. Ovaj put i naši sinovi bili su sa nama u automobilu’.
Feliciano je u okviru svojih dužnosti imao zadatak da obilazi zemlju zapadno od Viequesa i viđao je kako NLO-i izlaze iz mora i upućuju se na nebo. To se dogodilo u više navrata, između 9 i 11 sati, a ponekad i oko 2 ili 3 u jutro.
Vanzemaljcima obezbjeđen nesmetan rad
Kadeti Američke mornaričke akademije, inače svi rodom sa Viequesa, koji se školuju u bazi Garcia, uvjeravaju kako u okolini baze često susreću humanoidna bića visoka do 120 centimetara, dugih ruku i jajolikih glava. Kadeti tvrde kako ta bića skoro trčeći, a ponekad i čudno skakućući, ulaze u more i nestaju u njemu. Nešto kasnije, iz njega izlaze u diskovima. Gdje odlaze i šta rade, kadeti ne znaju da kažu. Ali, te letjelice viđaju kada se vraćaju i uranjaju pod more.
Da njihovi iskazi nisu samo plod mašte ili kolektivne halucinacije, potvrđuju i izjave od nekoliko nastavnika Akademije, ali i činjenica da je kadetima zabranjeno da noću izlaze iz baze ili da tada obavljaju bilo kakve zadatke.
Šta je to tamo što se čuva od ostatka svijeta možemo samo da pretpostavimo.
Izvor: conopljanews.net/pozitivno.ba
