Kosmonaut koji je proveo uzastopnih 800 dana u svemiru: Šta je rekao o vanzemaljcima i mirisu kosmosa

Ruski kosmonaut Sergej Krikaljov boravio je u svemiru više od 800 dana uzastopno kada je odletio na Međunarodnu svemirsku stanicu. U svemir je 1991. odletio kao građanin Sovjetskog Saveza, a vratio se kao građanin nove države – Rusije.

On je otkrio kako miriše svemir, šta misli ima li vanzemaljaca i da li ih je možda sreo, kako izgleda život u svemiru i za čim čeznu kosmonauti dok su u beskonačnom prostoru.

“Miris svemira se ne može ni sa čim uporediti. Ništa na Zemlji nema taj miris. Razumijte me kako treba: ja ne govorim o mirisu u kapsuli niti o svom svemirskom odijelu, govorim o kosmosu. Znam da to u suštini ne postoji, taj miris. Čovek ne može u vakuumu svemira omirisati bilo šta. Ali svim kosmonautima se čini da osjećaju neki miris i to sličan za sve. Mi se prisjećamo tog izuzetnog mirisa na metal. Teško mi je da to opišem. Možda su to određeni gasovi, neki joni koji mijenjaju svoju strukturu u vakuumu. To je fascinantno”, ispričao je Krikaljov svojevremeno u intervjuu.

Kao kosmonaut kaže da je u svemiru sanjao kao i ljudi na Zemlji, “o onome šta nemaju” …

“U svemiru nemamo zemlju, niti imamo nebesa. Ja obično sanjam o šnicli, ali još više o Zemljinoj teži, tom čudesnom stanju koje na svačijem tanjiru drži jelo i ne dozvoljava mu da s njega ode i da lebdi unaokolo. Nama gore sve lebdi okolo i sve ide u vazduh”, objasnio je Krikaljov.

Budući da sanja o šnicli kao nečemu što nema u svemiru, Krikaljov priča i šta kosmonauti jedu.

“To je hrana iz tuba. Neobična je po ukusu, ali je dobra. Omiljena mi je švapski sir sa lješnikom. Kad sam sit, onda sanjam o udobnom krevetu, dobrom jelu, mojoj ženi, dugotrajnom tuširanju i svježoj noći poslije kiše. Gore je sve vještačko – o, da, nekad čeznem za Zemljom”, kaže Krikaljov.

Ruski kosmonaut nije želio da odgovori na pitanje kako je izdržati u svemiru 800 dana bez seksa, ali jeste o svom prvom susretu sa kosmosom.

“O tome čovjek nema jasnu predstavu. Mnogo se o tome sanja i prave se fantastične predstave. Sa realnošću to ipak nema mnogo veze. Što čovjek više zna o kosmosu, što više kurseva posjećuje i završava, to su predstave konkretnije. Dugo se trenira svaki potez rukom, svaki pokret, čovjek tačno zna kako izgleda kapsula i spolja i iznutra. Ali, onda kada sam prvi put posmatrao svijet u cjelini, odozgo, bio sam ipak iznenađen. Čime? Da je Zemlja zaista kao jedna kugla. To me je duboko potreslo. Naravno, znao sam ja da je Zemlja kao kugla ili lopta. Ali kad sam je prvi put vidio odozgo jedva da sam mogao u to da povjerujem”, kaže Krikaljov.

Za svemir kaže da je “opasno mjesto”.

“Ja sam uvijek zamišljao vasionski brod kao udoban prostor. Tu sam ja, dole Zemlja, ovdje su svuda armature, a dole ništa, ambis, smrt. Razumijem šta mislite. Svemir je opasan po život. Apsolutno smrtonosan. Užasan. Poređenje sa Zemljom je teško: na Zemlji su oluje, hladnoća, vrućine, sve. Opasnost za život se može osjetiti na bilo kom mjestu na Zemlji. Ali u svemiru ništa ne osjećaš, ništa ne znaš, opasno je. Sve je apsolutno. Ne postoji nikakvo zastajanje. Ili živiš, ili si mrtav. Vasionski brod nas štiti, omogućava nam da preživimo. Zato smo mu – kako da kažem – na neki način zahvalni. A udobnost? Ne. Niti su vasionski brod, niti vasionska stanica udobni i prijatni. Naprotiv, sve je malo i tijesno”, kaže ruski kosmonaut.

On je pričao i o ustaljenom mišljenju da se iz svemira vidi Kineski zid.

“On se ne može vidjeti – kako bi se, uopšte, vidio. Kineski zid je uzak i od kamena, dakle boja mu je ista kao i okolnih brda preko kojih se leti”, objašnjava Krikaljov.

Za svoje kolege kažu da su “kao mornari, koji na pučini čeznu za kopnom, a kad vam je čvrsto tlo pod nogama ne možete dočekati ponovni odlazak na palubu”.

On je u maju 1991. godine poletio u svemir, kao sovjetski kosmonaut, a vratio se u aprilu 1992, kada se SSSR raspao i nastala nova država – Rusija, pa se za njega kaže da je bio “posljednji građanin Sovjetskog Saveza”.

“To je bilo zanimljivo. Ali na kraju, to mi je malo značilo. ‘Posljednji sovjetski građanin’. To su prave riječi, to je geg za medije. Ja sam uradio svoj posao, a potom sam dole nastavio sa istim ljudima kao i ranije, moj brod je bio isti kao ranije, stvari naokolo su imale ista imena. Ništa nije bilo posebno”, navodi Krikaljov.

On je govorio i o vanzemaljcima i na pitanje da li oni postoje, kaže “naravno”

“Ja doduše nikog nisam sreo. Sa velikim zadovoljstvom upoznao bih predstavnike drugih civilizacija. To je zaista pravi san. To je velika nada. Zbog toga i letimo u svemir! U suštini nije nikakvo naučno pitanje da li postoje vanzemaljci. Njih sigurno ima, negdje. Pitanje je samo gdje. Mnogi, kao autori filmova, kažu da su vanzemaljci već bili ovdje, tu na Zemlji”, ispričao je Krikaljov.

Izvor: nin.rs