Udar ovog meteorita u Zemlju bio je toliko snažan da su njegove krhotine završile u Aziji, Australiji i Antarktici
Tokom dugačke geološke prošlosti, na našu planetu više su puta padala velika nebeska tijela, uključujući asteroid koji je prije 66 miliona godina dinosaure pomeo u istoriju. Jedan od najvećih poznatih nam meteorita Zemlju je pogodio prije 800.000 godina, a mjesto u koje je udario bilo je nepoznanica … sve do prije nekoliko godina.
Prema novijoj studiji, krater tog drevnog meteorita mogao bi se nalaziti na vulkanskoj visoravni Bolaven u Laosu. Sam meteorit, tvrde naučnici, imao je prečnik od nevjerovatna dva kilometra, a udar je bio toliko snažan da su krhotine završile po Aziji, Australiji i – Antarktici!
Na zaključak da bi se krater mogao nalaziti u Laosu naučnike su naveli tektiti koji su pronađeni u toj azijskoj državi. Te tvorevine, naime, nastaju kad se tlo rastopi uslijed udara meteorita, lansira u atmosferu te padne nazad na Zemlju.
“Bilo je mnogo pokušaja da se locira krater ovog meteorita, a vjerujem da je naš tim konačno uspio u toj misiji”, ispričao je američki gelog Kerry Sieh, voditelj istraživanja. “Svi naši proračuni pokazuju da se nalazi u Laosu”.
Kako bi Siehova teorija dobila potvrdu, naučnike čeka bušenje nekoliko stotina metara u dubinu – tek ako tamo pronađu stijenje karakteristično za kratere, neće se više raditi o pukoj teoriji.
Dijamant koji je ispričao drevnu priču
Pod pojmom kraton, podrazumijeva se razmjerno stabilna unutrašnjost kontinentalnih ploča. Sjevernoatlantski kraton, koji se kretao od Škotske do Sjeverne Amerike, razbio se prije više od 150 miliona godina, a kanadski geolozi 2020. godine su otkrili da je taj drevni kontinent bio za čak deset posto veći nego što je struka pretpostavljala.
Do uzbudljive spoznaje istraživači sa Univerziteta Britanska Kolumbija došli su proučavajući dijamante s ostrva Baffina, kad su identifikovali novi dio drevnog fragmenta Zemljine kore. Shvatili su, naime, da analizirani uzorci imaju “mineralni potpis” prikazan u drugim dijelovima tog kratona, velikom bloku Zemljine kore koji formira jezgru kontinenta.
Voditeljka istraživanja Maya Kopylova objasnila je da je mineralni sastav drugih dijelova Sjevernoatlantskog kratona toliko jedinstven da nema mjesta za grešku te da su susjedni kratoni pokazali različite mineralogije. Otkriće svoga tima je nazvala “pronalaskom nestalog djela slagalice”.
Ova studija je ispitivala stijene izvađene iz dubine od dvije stotine kilometara.
Piše: Lucija Kapural
Izvor: povijest.hr
