Zabranjena istorija, Rusija: Unutar ogromnog stjenovitog masiva pronađena su čudna metalna vrata – vojska sve zapečatila

Ako pretpostavimo da su desetine prethodnih civilizacija postojale prije naše, onda bi tragovi njihovog djelovanja trebalo da budu negdje u zemlji. Tokom miliona godina, lice planete se promijenilo.

Kontinenti su otišli ​​pod vodu, novi su se pojavili iz dubine okeana. Jednostavnom logikom, ako su hipotetički Atlantiđani živjeli na posebnom ostrvu, a ono je otišlo pod vodu usljed kataklizme, onda neće ostati tragova dok arheolozi-ronioci ne urade podvodna iskopavanja ili bar skeniraju dno.

Ako je civilizacija živjela na kopnu, veća je vjerovatnoća da će ostaviti bar nešto iza sebe. Ipak, postoji važna napomena – oni bi svakako mogli nešto ostaviti, ali kako znate gdje da kopate i do koje dubine? Početkom 20. vijeka u Sjedinjenim Državama, neočekivano, na dubini većoj od 400 metara, otkriven je vještački zid u rudniku, koji je, prema slojevima, star najmanje stotinu miliona godina.

Takvi arheološki nalazi se po pravilu klasifikuju kao zabranjeni i o njima se javnost ne izveštava. To se dogodilo u SSSR-u 1958. godine, ali prvo malo istorije.

Godine 1937. izdata je naredba NKVD SSSR-a o početku izgradnje Bajkalsko-Amurske željeznice. Nažalost, tokom Velikog domovinskog rata, projekat je morao biti zatvoren, a čak je i dio zgrade demontiran za potrebe fronta.

Neposredno po završetku rata, gradnja je nastavljena, a do 1951. godine je pripremljen dio Tajšet-Bratsk-Ust-Kut. A 1958. godine, tokom implementacije projekta, izvedena je eksplozija na  nekoliko kilometara od Ust-Kuta. Stijene su ometale trasu, pa je odlučeno da se raznesu. Tokom ovih radova, radnici su otkrili misteriozni artefakt.

Bio je okrugle strukture i sastojao se od metala, i praktično nije podlegao koroziji tokom vremena provedenog unutar stijene. Izmjeren prečnik artefakta bio je – 14 metara.

Struktura je bila savršeno ravna, bez hermetičkog zaptivača, ručki ili drugih elemenata, i djelovala je kao da je nešto krila. Pokušali su da isjeku ili otvore nalaz, ali je metal bio nevjerovatno jak, pa je otkriće prijavljeno upravi.

U jesen 1958. godine na mjesto pronalaska stigao je specijalni odred. Radovi su otkazani na nedjelju dana. Ovaj period je određen da bi se razumjelo šta su radnici uopšte našli. Zatim su odlučili da raznesu strukturu. Prva tri pokušaja nisu donijela nikakav rezultat, a nakon četvrte serije eksplozija, stijena u kojoj se nalazio artefakt je napukla i srušila se. Zima 1958. došla je rano i bila je prilično žestoka. Projekat je morao da se prilagodi i malo promjeni.

Nažalost, nije bilo moguće saznati o kakvom je nalazu riječ, koliko je star i kako je uopšte, metalni predmet završio unutar stijenskog masiva? Niko nije dao nikakve odgovore.

Krajem 80-ih godina prošlog vijeka jedan od očevidaca i radnika, prijavio je približnu lokaciju. Grupa istraživača je otišla na lokalitet, ali nije pronašla nikakve tragove kamenja – sve je bilo sakriveno zemljom i vještačkim nasipima.

Početkom devedesetih godina, iznenada za sve, interesovanje za ovu priču je pokazao ezoteričar iz Komsomolska-na-Amuru, Jurij Vasiljevič Paramonov.

Održao je nekoliko seansi i tokom jedne od njih, uspio da baci pogled iza artefakta. Prema njegovoj priči, vrata skrivaju ulaz u tunel koji vodi stotinama kilometara duboko u Zemlju.

Jurij je objasnio, da je jedna od prethodnih civilizacija posjedovala tehnologiju za izgradnju međukontinentalnih tunela ispod morskog dna. Legure od kojih su ti tuneli izgrađeni podnose ogroman pritisak i ekstremno visoke temperature, omogućavajući život na nepojmljivim dubinama Zemlje. Ta civilizacija je postojala milionima godina, baš kao i tuneli.

Ovu planetu su napustili bezbjedno kada je prijetnja postala ozbiljna. Paramonov je to povezao sa snažnom katastrofom koja je promjenila izgled kontinenata. Ova humanoidna bića su konzervirala ove tunele tako da u njih nije moguće fizički ući, sve dok naša tehnologija ne dostigne isti nivo kao njihova.

Tada će se pojaviti mogućnost prodora duboko unutar planete. Slična vrata se nalaze ne samo u Rusiji, već i u Turskoj, Islandu, Škotskoj, Ekvadoru, Antarktiku i Grenlandu.

Izvor: webtribune.rs