Više nije pitanje hoćemo li naći vanzemaljski život, nego kada

Mnogi astronomi više se ne pitaju ima li života negdje u svemiru. Umjesto toga postavljaju pitanje kada ćemo ga pronaći. Mnogi su optimistični u pogledu otkrivanja znakova života u dalekom svijetu za našeg života – vjerojatno u sljedećih nekoliko godina.

Jedan naučnik, koji vodi misiju na Jupiter, ide toliko daleko da kaže kako bi ga iznenadilo kad ne bi bilo života na jednom od ledenih mjeseca ove planete, piše BBC.

NASA-in svemirski teleskop James Webb (JWST) nedavno je otkrio zanimljive nagovještaje o životu na planeti izvan našeg Sunčevog sistema. Naravno, ostalo je još mnogo svjetova za istraživanje. Brojne misije koje su u toku ili će uskoro započeti, otvaraju novu svemirsku utrku za najvećim naučnim otkrićem svih vremena.

“Očito ne možemo biti jedini inteligentan život”

“Živimo u beskonačnom svemiru, s beskonačnim brojem zvijezda i planeta. Mnogima od nas je očito da ne možemo biti jedini inteligentan život. Sada imamo tehnologiju i sposobnost da odgovorimo na pitanje jesmo li sami u svemiru”, kaže prof. Catherine Heymans, škotska kraljevska astronomkinja.

Teleskopi sada mogu analizirati atmosfere planeta koje kruže oko dalekih zvijezda, tražeći hemikalije koje – barem na Zemlji – mogu proizvesti samo živi organizmi. Prvi tračak takvog otkrića došao je nedavno. Mogući tragovi gasa koji na Zemlji proizvode jednostavni morski organizmi otkriven je u atmosferi planete nazvane K2-18b, koja je udaljena 120 svjetlosnih godina.

Planeta se nalazi u onome što astronomi nazivaju Zona Zlatokose – na odgovarajućoj udaljenosti od svoje zvijezde da površinska temperatura ne bude ni prevruća ni prehladna, već taman za postojanje tekuće vode, koja je neophodna za održavanje života. Naučnici očekuju da će za godinu dana znati jesu li ovi nagovještaji potvrđeni.

Profesor Nikku Madhusudhan s Instituta za astronomiju na Univerzitetu Cambridge, koji je vodio studiju, rekao je da bi, ako se nagovještaji potvrde, to radikalno promijenilo način na koji razmišljamo u potrazi za životom: “Ako pronađemo znakove života na prvoj planeti koji proučavamo, to će povećati mogućnost da je život u svemiru česta pojava.”

“U roku od pet godina doći će do velike transformacije”

On predviđa da će u roku od pet godina doći do velike transformacije u našem razumijevanju života u svemiru. Ako njegova naučna ekipa ne pronađe znakove života na K2-18b, na popisu ima još 10 planeta za proučavanje, a moguće je i mnogo više nakon toga. Čak i kad se ne bi pronašlo ništa, to bi osiguralo važna saznanja o mogućnost života na takvim planetama.

Njegov projekat samo je jedan od mnogih koji su u toku ili planirani za nadolazeće godine u potrazi za znakovima života u svemiru. Neki traže planete u našem Sunčevom sistemu – drugi traže mnogo dalje.

Koliko god JWST bio moćan, on ima svoja ograničenja. Veličina Zemlje i blizina Sunca omogućavaju postojanje života, ali JWST ne bi mogao otkriti daleke planete veličine Zemlje (K2-18b je osam puta veća) koje su tako blizu svojim matičnim zvijezdama – zbog blještavila.

Dakle, NASA planira Habitable Worlds Observatory (HWO) nakon 2030. godine. Koristeći ono što je zapravo visokotehnološka zaštita od sunca, HWO minimizira svjetlost sa zvijezde oko koje planeta kruži. To znači da će moći uočiti i uzorkovati atmosfere planeta sličnih našem.

Sve bolji i veći teleskopi

Uskoro će takođe biti dostupan Ekstremno veliki teleskop (ELT) Evropske južne zvjezdarnice (ESO), koji će gledati u kristalno čisto nebo čileanske pustinje. Ima najveće ogledalo od svih dosadašnjih instrumenata, prečnika 39 metara, pa može vidjeti puno više detalja u atmosferi planete od svojih prethodnika.

Sva tri teleskopa za analizu atmosfere koriste tehniku koju su hemičari koristili stotinama godina, kako bi razaznali hemikalije unutar materijala prema svjetlu koje emituju. Toliko su nevjerovatno moćni da to mogu učiniti iz malog proboja svjetlosti iz atmosfere planete koji kruži oko zvijezde, udaljene stotinama svjetlosnih godina.

Dok neki gledaju u daleke planete, drugi svoju potragu ograničavaju na naše vlastito dvorište, na planete Sunčevog sistema. Najvjerovatnije utočište života jedan je od ledenih Jupiterovih mjeseca – Evropa. To je prekrasan svijet s pukotinama na površini koje izgledaju poput tigrovih pruga. Evropa ima okean ispod svoje ledene površine, iz kojeg pramenovi vodene pare izbijaju u svemir.

“Bilo bi iznenađujuće kad ne bi bilo života na jednom od Jupiterovih mjeseca”

NASA-in Clipper i Jupiter Icy Moons Explorer (Juice) misije Evropske svemirske agencije (ESA) stići će tamo početkom 2030-ih godina. Ubrzo nakon što je misija Juice odobrena 2012. godine, BBC je pitao prof. Michelle Dougherty, vodeću naučnicu evropske misije, misli li da postoji šansa za pronalazak života. Odgovorila je sljedeće: “Bilo bi iznenađujuće kad ne bi bilo života na jednom od ledenih Jupiterovih mjeseca.”

NASA takođe šalje svemirsku letjelicu nazvanu Dragonfly na jedan od Saturnovih mjeseca – Titan. To je egzotičan svijet s jezerima i oblacima napravljenim od hemikalija bogatih ugljikom koje planeti daju jezivu narandžastu izmaglicu. Zajedno s vodom, ove se hemikalije smatraju nužnim sastojcima za život.

Mars je trenutno previše negostoljubiv za žive organizme, ali astrobiolozi vjeruju da je planeta nekad bila bujna, s gustom atmosferom i okeanima i da je mogla podržavati život.

Fokusiranje potrage

NASA-in rover Perseverance trenutno prikuplja uzorke iz kratera za koji se smatra da je bio delta drevne rijeke. Zasebna misija u 2030-ima donijet će to kamenje na Zemlju kako bismo ga analizirali u potrazi za potencijalnim mikrofosilima jednostavnih oblika života koji su davno nestali.

Neki naučnici ovo pitanje smatraju područjem naučne fantastike, ali potraga za radio signalima vanzemaljskih svjetova traje već decenijama, ne samo od strane Instituta Search for Extra Terrestrial Intelligence (SETI).

Cijeli svemir je veliko mjesto za traženje, tako da su pretraživanja do danas bila nasumična. Ali sposobnost teleskopa kao što je JWST da identifikuju najvjerovatnija mjesta za postojanje vanzemaljskih civilizacija znači da se SETI može usredotočiti svoju potragu.

To je dalo novi poticaj, ističe dr. Nathalie Cabrol, direktorica SETI Carl Sagan Centra za proučavanje života u svemiru. Institut je modernizovao svoje teleskope i sada koristi instrumente za traženje komunikacija iz snažnih laserskih impulsa s dalekih planeta.

Kao visokokvalifikovana astrobiologinja, dr. Cabrol razumije zašto su neki naučnici skeptični prema SETI-jevoj potrazi za signalom. Međutim, hemijski otisci iz dalekih atmosfera, zanimljiva očitanja kretanja mjeseca, pa čak i mikrofosili s Marsa, otvoreni su za tumačenje, tvrdi dr. Cabrol.

“Imamo signal koji možemo razumjeti”

Traženje signala moglo bi se činiti najnevjerovatnijim od svih različitih pristupa pronalaženju znakova života. Ali ujedno je i najnedvosmislenije i moglo bi se dogoditi bilo kada. “Zamislite da imamo signal koji zapravo možemo razumjeti”, kaže dr. Cabrol.

Prije 30 godina nismo imali dokaza da planete kruže oko drugih zvijezda. Sada ih je otkriveno više od 5.000, a astronomi i astrobiolozi mogu ih proučavati do dosad neviđenih detalja.

Sve je spremno za otkriće koje će biti više od nevjerovatnog naučnog otkrića, smatra dr. Subhajit Sarker sa Univerziteta Cardiff, jedan od naučnika koji proučavaju K2-18b: “Ako pronađemo znakove života, to će biti revolucija u nauci i to će takođe biti velika promjena u načinu na koji čovječanstvo gleda na sebe i svoje mjesto u svemiru.”

Izvor: index.hr