Bitka kod Hayes Ponda: Dan kad su Indijanci pokazali zube Ku-Klux-Klanu
Teroristička i reakcionarna organizacija Ku-Klux-Klan nastala je u južnim američkim državama, nakon Građanskog rata (1861. – 1865).
Ispočetka, sačinjavali su je bivši robovlasnici, s ciljem da oslobođenu crnačkom stanovništvu onemoguće da se izjednači s bijelim, te da osiguraju povlastice kakve su bijelci uživali prije rata.
Najpoznatija grana Ku-Klux-Klana, osnovana 1865. u Tennesseeju, zasnivala se na čvrstoj hijerarhiji. Nastojala je zaplašiti crno stanovništvo računajući na njegovu neprosvijećenost, pa je uvela poseban obred, sablasnu bijelu odjeću s kukuljicom i maskom te noćne sastanke uz plamteće krstove. Služili su se masovnim i individualnim terorom, od podmetanja požara do linča. Osim crnaca, mete su im bili doseljenici sa Sjevera, ali i bijelci s Juga koji su podržavali politiku federalne vlade.
Shvativši da njeno djelovanje ugrožava politiku rekonstrukcije na Jugu, federalna vlada 1869. raspušta nacionalnu organizaciju Ku-Klux-Klana, a mjesne organizacije onemogućene su dvije godine kasnije, kad Kongres donosi posebne zakone protiv tajnih udruženja. Konačno, 1882. godine, organizacija je proglašena protivustavnom.
Rasistička zmija se pritajila da bi svoju ružnu glavu podigla 1915. godine, kad William Joseph Simmons u Georgiji osniva novu organizaciju Ku-Klux-Klana. Po vanjskom obliku i metodama, podsjećala je na stari Klan, ali su joj ciljevi bili puno širi. Borila se kako protiv crnog stanovništva, tako i protiv radničkog pokreta, jevreja, irskih i italijanskih useljenika te katolika. Broj njenih članova rapidno je rastao – nakon decenija djelovanja, brojila je gotovo pet miliona odanih pristaša! Dogodilo se neminovno: Ku-Klux-Klan je 1928. legalizovan. S vremenom, jedinstvena organizacija se raspala na samostalne grupe.
Jedan od najgorčih i najneočekivanijih poraza Ku-Klux-Klan je doživio 1958. Predvođeni Jamesom Williamom Coleom, poznatim pod nadimkom “Catfish”, klanovci su se 18. januara te godine, u večernjim satima, zaputili prema Maxtonu. U tom gradiću u Sjevernoj Carolini živjelo je, naime, mnogo pripadnika indijanskog plemena Lumbee, a “Catfish” i njegovi momci, naoružani do zuba, odlučili su im pokazati ko je gazda u zemlji, obzirom da im zapaljenim krstovima nisu uspjeli utjerati strah u kosti. Pokazali su, međutim, nešto drugo: da su kukavice, i to ne posebno inteligentne.
Kako su o svome planu detaljno pisali u klanovskim novinama, Indijanci su s istim bili unaprijed upoznati. Umjesto da batinaše dočekaju pognutih glava, organizovali su se te im priredili zasjedu u polju kukuruza u Hayes Pondu, predgrađu Maxtona.
U onome što lokalci nazivaju “bitkom kod Hayes Ponda”, uljezima su priuštili batine života. Ovi su bili šokirani borbenom gotovošću Indijanaca, nesvjesni činjenice da su mnogi od njih bili veterani Drugoga svjetskog rata. Prije nego što su pustili bijele muškarce da se vrate kući “podvijenih repova”, Indijanci su im nanijeli ultimativnu sramotu: oteli su im klanovsku zastavu te je pretvorili u hrpu poderane tkanine.
Piše: Lucija Kapural
Izvor: povijest.hr
