Manje poznate činjenice o drevnim narodima
Neki od drevnih naroda zauvijek su napustili istorijsku pozornicu; drugi nastavljaju živjeti kroz svoje biološke potomke. Evo nekoliko zanimljivosti o njima!
Gusarenje kao način života
Krajem petog vijeka prije nove ere, ratoborno pleme Ardijejaca osnovalo je prvu višeplemensku saveznu državu Ilira, koja se prostirala od Neretve do Epira u Grčkoj. Kraljevi te države učestalo su ratovali sa komšijama, Makedoncima i Grcima, sve dok Aleksandar Veliki nije pretvorio Makedoniju u svjetsko carstvo. Iliri su tada osvajanja preusmjerili ka gradovima u Epiru, a gusarstvo, po kojem su otprije bili zloglasni, doživljava vrhunac. Svojim malim i brzim brodicama, lembima, neprestano su pljačkali grčke i italičke brodove koji su plovili uz istočnu obalu Jadrana. Zanimljivo, prepade tog tipa nisu smatrali razbojništvom – za njih je gusarenje od davnina predstavljalo moralno prihvatljiv način privređivanja!
Zaštitnica bludnica
Mezopotamska religija nije bila jedinstvena cjelina, već društveni alat koji se mijenjao uporedo s porastom kompleksnosti društva. Većini mitova je, međutim, bila zajednička činjenica da su bogovi određivali tok događaja na Zemlji, često se miješajući i u banalne ljudske poslove. Vladar neba Anu, najstariji i najmoćniji od bogova, oblikovao je ljudsku rasu iz gline, udahnuvši joj život. Imao je moć suditi onima koji bi počinili bilo kakav prijestup, a upravo on je bio taj koji je davao božanski autoritet zemaljskim kraljevima. Njegov sin Enlil, isprva štovan u Sumeru kao gospodar vjetra, bio je personifikacija snage prirode. Treći u tzv. “velikoj trijadi” bio je Enki, gospodar voda i magije. Velika majka Ištar takođe je bila važna božica sumersko-babilonskoga panteona, a u njenoj “jurisdikciji” je, osim plodnosti, bilo ratovanje. Zanimljivo je da su je smatrali i zaštitnicom prostitucije, pa je njen kult bio posebno raširen u gradovima punim kurtizana.
Daščica glavu čuva
Ainu, bjelački prastanovnici Japana koji se u hronikama prvi put spominju u osmom vijeku, na čunovima građenim bez ijednog eksera postizali su nevjerovatne lovačke rezultate, a naročito vješti su bili u ubijanju foka dugačkim željeznim harpunima. Njihovi jedinstveni drveni mačevi, koji su čak epski opjevani, bili su im glavno oružje protiv Japanaca. Umjesto oklopa, u borbama su nosili odjeću sačinjenu od povezanih daščica, koja je, uistinu, izgledala nezgrapno ali je pružala solidnu zaštitu od ranjavanja.
Primitivne tetovaže i neobično pismo
Pikti, rimski naziv za narod koji je u antičko doba nastanjivao sjevernu Škotsku, dolazi od riječi “pictus”, što znači “naslikan”. Pretpostavlja se da to ime ovaj narod, potomci pretkeltskoga domorodačkog stanovništva Irske i Britanije, duguje običaju bojanja tijela odnosno primitivnoj vrsti tetoviranja. Dijelili su se na više plemena, a često su upadali na rimsko područje, vodeći okršaje s graničnim jedinicama. Upravo radi odbrane od njih, Rimljani su izgradili složene sisteme utvrđenja, poput Hadrijanovog zida. Pokršteni su u petom i šestom vijeku, a do kraja devetog vijeka etnički su se asimilirali sa susjednim Škotima. Na piktskom jeziku očuvano je tek nekoliko natpisa, pisanih ogamskim pismom. Riječ je o najranijem alfabetu kojim se zapisivao arhaični oblik staroirskoga jezika. Sastojao se od crtica (za suglasnike) i kružića (za samoglasnike), koji su se urezivali na jednu okomito postavljenu crtu, u smjeru odozdo prema gore. Ti izuzetno teško čitljivi natpisi upućuju na zaključak da su Pikti govorili neindoevropskim jezikom.
Eros i thanatos
Jednu od najstarijih civilizacija Južne Amerike stvorio je narod Moche. Cvala je od prvoga do osmog vijeka na sjevernoj obali današnjeg Perua, a kako je iščezla mnogo prije dolaska Evropljana, spoznaje koje o njoj imamo posljedica su arheoloških iskopavanja. Brojni dokazi svjedoče o prinošenju ljudskih žrtava božanstvima, a neki stručnjaci smatraju kako korijene ove jezive prakse treba tražiti u učestalim poplavama u tim krajevima: masovna žrtvovanja trebala su, pretpostavljaju, umilostiviti božanstva u čijoj su nadležnosti bile elementarne nepogode. Valja, međutim, naglasiti da Moche nisu prezirali život; naprotiv, slavili su ga u njegovoj punini. Jedan od dokaza njihovog hedonističkog svjetonazora su brojne freske i ulomci keramike s realistično prikazanim erotskim prizorima, što je motiv koji se vrlo rijetko sreće kod drugih pretkolumbovskih civilizacija.
Sveta jetra
Obzirom da je religija imala centralno mjesto u životu Etruščana, drevnih stanovnika Apeninskog poluostrva, sveštenici – tumači i provodnici volje bogova – imali su ogromnu moć u društvu. Velik dio njihovog posla svodio se na ono što bismo danas nazvali gatanjem. Haruspicij, tumačenje volje bogova iz jetre žrtvovane životinje, Etruščanima je bilo najvažnija smjernica pri donošenju odluka. Vjerovali su, naime, da u ovom organu boravi duša, preko koje se čovjek povezuje s božanskim silama. Iz jetre su proricali sveštenici, a znak koji bi oni na njoj prepoznali mogao je opovrgnuti zakone, pa čak i i kraljeve odluke.
Piše: Lucija Kapural
Izvor: povijest.hr
