Tajna besmrtnosti: Postoji li negdje eliksir vječnog života?

Dug život je želja svakog čovjeka. Svi žele da što više vremena provedu na Zemlji i zbog toga je ‘besmrtnost’ bila opsesija mnogih kroz razne vremenske periode od alhemičara, naučnika ali i običnih ljudi.

Po raznim dokazima, sve ovo i nisu bile prazne želje. Tako, po Kraljevskim listama koje su nađene u ruševinama sumerskih gradova Ninive i Nipura, praistorijski kraljevi su živjeli po nekoliko stotina, pa čak i hiljada godina! Kako? U moskovskom časopisu ‘Zemlja sovjeta’ našao se zanimljiv tekst pod naslovom ‘Koliko treba da je dug ljudski vijek’.

Autor ovog teksta je navodio imena ljudi koji su u posljednjih nekoliko vijekova doživjeli fantastičnu starost, a među njima su Sirali Mislimov – 168 godina, Tomas Par – 152 godine, Li Cunk Jun – 152 godine, a na kraju je data riječ i najpoznatijim sovjetskim gerontolozima tog vremena.

“Vjerujem”, izjavio je akademik Nikolaj Dubinjin, “da se već u najskorije vrijeme ljudski život može znatno produžiti. U narednom vijeku ljudski će se život produžiti do 150 godina, i tom produženju gotovo da neće biti kraja. Možda će jednog dana čovjek moći da živi i više stotina godina. Međutim, evolucija je nemoguća bez postojanja smjene generacija. Potomci virusa pojavljuju se već nakon dvadeset minuta poslije početka života njihovih roditelja, ljudi dobijaju djecu, otprilike u 25. godini, a sekvoja je plodna čak tri hiljade godina.

Vladimir Froljkis, saradnik Gerontološkog instituta u Kijevu, formulisao je teoriju adaptaciono-regulativnog starenja. Ta teorija je veoma popularna u gerontologiji. Prema njoj, starenje je ne samo gašenje funkcija organizma, već i nastajanje važnih prilagođavajućih mehanizama koji ublažavaju taj proces. Ukoliko su ti mehanizmi ispoljeniji, utoliko imamo više šanse za dug život.

Proučavanje tih mehanizama je dovelo tadašnje sovjetske naučnike do važnog otkrića. Ispostavilo se da unošenje u organizam ćilibarske kiseline, jednog od prirodnih produkata razmjene materija, normalizuje u starijem uzrastu tkivnu razmjenu i ima globalno tonizirajuće dejstvo. Istovremeno je moskovski akademik Nikolaj Emanuelj došao do zaključka da se čovjekov život može produžiti za 30 do 40 odsto ukoliko se za takozvane ‘slobodne radikale’ u organizam unesu specijalne ‘klopke’ kao što su antioksidansi. Eksperimenti na životinjama potvrdili su pravilnost te pretpostavke.

Sve skupa, gerontologija još nije na takvom stepenu da bi čovjeku podarila život dug nekoliko vijekova ili čak – besmrtnost! Sve su to čovjekove težnje još od njegovog postanka. Međutim, u nekom davnom vremenu, postoje nagovještaji, zahvaljujući tajnim alhemijskim postupcima, neki pojedinici su uspjevali da ostvare taj san. Je li to stvarno bilo moguće?!

Među najzanimljivija otkrića arheologa koji su istraživali ruševine Ninive i Nipura, čija starost doseže do vremena u kome su živjeli Sumerci, narod koji spada medu najtajanstvenije u istoriji Zemlje, spadaju ‘Kraljevske liste’, šematske tabele, koje je sudeći prema starim rukopisima izradio babilonski sveštenik Berosos u III ili IV vijeku prije nove ere. One su svojim sadržajem naprosto zaprepastile naučnike i pred njih stavile izazov koji još dugo neće uspjeti da riješe.

Život prije potopa

To i nije nikakvo čudo, jer, kako objasniti njihov sadržaj što se odnosi na broj godina koje se pripisuju vladavini prepotopskih sumerskih kraljeva. U njima doslovno stoji:

“Kada je kraljevska čast sišla sa nebesa, Eridu je postao sjedište kraljevstva. U Eridu je Aliulim vladao 28.000 godina kao kralj. Alalgar je vladao 36.000 godina – dva su kralja vladala 64.000 godina. Eridu je bio napušten i njegovo je kraljevstvo bilo prenijeto u Badtibiru.

U Badtibiru, Enmenluanna je vladao 43.200 godina. Emengalanna je vladao 28.000 godina; Dumuzi, pastir, je vladao 36.000 godina – tri su kralja vladala 108.000 godina. Badtibira je bila napuštena i njeno je kraljevstvo prešlo u Larak.

U Laraku je Ensipazianna vladao 28.800 godina – jedan je kralj vladao 28.800 godina. Larak je bio napušten i njegovo je kraljevstvo prešlo u Sippar.

U Sipparu je Enmeduranna vladao 21.000 godina kao kralj. Sippar je bio napušten i njegovo je kraljevstvo prešlo u suruppak. U surruppaku je Ubar-Tutu vladao 18.600 godina kao kralj … Svega skupa, u pet gradova, osam kraljeva je vladalo 241.200 godina. I onda je Potop bio na Zemlji …”

Tada nastupi opšti potop, zapisao je 1949. godine K. V. Keram u svom romanu o arheologiji ‘Bogovi, grobovi i učenjaci’. Dogodi se novo stvaranje ljudskog roda od plemena Ut-napistia. I kraljeve, što se sada spominju, kasniji babilonski učenjaci, koji oko 2100. godine prije naše ere pišu svoje hronike, broje kao apsolutno istorijske ličnosti.

Budući da se u redovima tih vladara nalazi više njih, koji u legendi, nastaloj u isto vrijeme, žive kao bogovi i polubogovi, i budući da se o prvoj dinastiji nakon Potopa jos tvrdi da njena 23 kralja zajedno vladahu 24.510 godina, tri mejseca i tri i po dana, nije čudno, što zapadni istrazivači nisu ispočetka vjerovali ‘Kraljevskim listama’.

Nije čudo naročito stoga, jer se do današnjih dana arheolozima nije posrećilo da imaju i jedno kraljevsko ime prije osme dinastije poslije Potopa. Ali, kada je Leonard Vuli, engleski arheolog-amater, vlastitim očima vidio kako neprestano izlaze na vidjelo stari slojevi najstarije kulture, on je počeo sve više vjerovati zapisima sveštenika Berososa.

U brežuljiku El Obeid kod Ura, u Kaldeji, Vuli je otkrio hram boginje majke Nin-kursag, što sa stubovima, terasom, prednjom dvoranom, obilnim mozaicima, skulpturama lavova i jelena, bješe najstarija građevina na svijetu. U tom hramu Vuli nađe i jedno zlatno zrnce. Na njemu je jasno pisalo A-ani-pada!

Međutim, nekoliko dana kasnije, engleski istraživač pronađe i jednu ploču od krečnjaka na kojoj je klinastim pismom pisalo da je zgradu posvetio ‘A-ani-pada, kralj Ura, sin Mes-ani-pada, kralja Ura’. Ovo otkriće svojevremeno je izazvalo pravu senzaciju. Jer, ime Mes-ani-pada se navodilo i u ‘Kraljevskim listama’ za koje se dugo vjerovalo da su proizvod maštovitog babilonskog sveštenika Berososa.

Sada, poslije otkrića Leonarda Vulija, moralo se povjerovati da su ‘Kraljevske liste’ istinite, a kraljevi koji se u njima pominju – istorijske ličnosti! Jesu li to samo puka želja i prazne riječi, što se tako često pojavljuju u rukopisima i mitologijama drevnih naroda? Ili su, možda, prastari alhemičari-gerontolozi zaista mogli izuzetnim ličnostima svog naroda podariti vječnu mladost i život dug nekoliko hiljada godina?

U čuvenom ‘Epu o Gilgamešu’, za koji mnogi današnji naučnici tvrde da opisuje istorijske događaje, nalazi se i ovaj stih u kome Ut-napisti savjetuje Gilgameša kako da otkrije tajnu besmrtnosti:

“Otkriću ti, Gilgamešu, jedinu tajnu stvar, a to što ću ti reći jeste tajna bogova. Postoji biljka, koja raste ispod vode i ona ima bodlje poput trna ili ruže. Ona će raniti tvoje ruke, ali ako ti uspe uzeti je, onda će tvoje ruke držati ono, što čovjeku vraća vječitu mladost! …”

U jednom drugom rukopisu ‘Rasprava o eliksiru prečišćenom u devet kazana’ pronađenom u jednoj kineskoj pećini, a čiji autor je vjerovatno Žuti car (oko 26. vijeka prije naše ere), kaže se da je ‘cinober’ – živin sulfid bio korišten u transmutaciji i u pripremanju ‘zlatnog napitka’, to jest – Eliksira mladosti!

Pored fascinantnih sumerslkih ‘Kraljevskih lista’ i Stari zavjet bilježi sjećanja na nevjerovatno dugovječne ljude. U ‘Knjizi postanka’ kaže se da je Adam u 130. godini dobio sina Seta, a da je doživio 930 godina. Njegov sin Set živio je 912 godina, a u 105. godini dobio je sina Enosa, koji je živio 905 godina. U devedesetoj godini Eonos je dobio sina Kenana, koji je umro u 910. godini života. Ali, i Kenan je za sobom ostavio sina. Dobio ga je u sedamdesetoj godini života i nazvao ga Mahalel. Ni Mahalel nije imao kratak životni vijek. U 65. godini rodio mu se sin Jered, a on je živio 895 godina. Jered je svog sina Henoka dobio u 162. godini, a umro je u 962. godini života …

I tako se lista dugovječnih biblijskih otaca nastavlja preko Henoka, koji je doživio 365 godina, njegovog sina Metuzalema što je živio 962 godine sve do Noe koji je umro u starosti od 950 godina. Naravno, teško je povjerovati starim zapisima, ali je sigurno da su naši prastari preci, kao konačno i mi danas, dosta vremena, vještine i energije potrošili u traganju za odgovorom da li čovjek zaista može postati besmrtan.

Izvor: conopljanews.net