Vanzemaljci postoje a neke vrste žive i hodaju među nama!

Terry Lovelace, bivši državni tužilac SAD-a otkrio je šokantan susret i otmicu s fizičkim dokazima vanzemaljaca

Potvrđivanje svjedočanstava o otmicama izazovan je zadatak zbog nedostatka dokaza, što često rezultuje time da se otete osobe zanemaruju u NLO zajednici.

Iako neke priče o otmicama mogu biti zabavne i dobro smišljene, većina ih je izmišljena. Međutim, postoji jedan incident koji se ističe kao posebno upečatljiv.

Terry Lovelace, penzionisani pomoćnik državnog tužioca i pravnik koji je služio u Vazduhoplovnim snagama Sjedinjenih Država od 1973. do 1979., tvrdi da ga je odvela vanzemaljska letjelica. Ova priča je istovremeno fascinantna i jedna od rijetkih uvjerljivih i vjerodostojnih priča o otmicama.

Nakon što je 1973. završio srednju školu, Lovelace se pridružio američkim vazduhoplovnim snagama i školovao se za bolničara. Bio je stacioniran u vazdušnoj bazi Whiteman u Missouriju. Baza je bila odgovorna za smještaj baze bombardera B-2 i projektila, kao i 351. strateškog raketnog krila, koje je upravljalo višestrukim nuklearnim silosima Minuteman II ICBM razasutim po ruralnim područjima.

Tokom svog vremena u bazi, Lovelace je bio raspoređen kao doktor baze, radeći u smjeni od 23:00 do 8:00 zajedno sa svojim partnerom, poznatim kao “Toby”. Jedne naizgled tipične noći u januaru 1975. dok je posmatrao zvijezde ispred ambulante, Toby, astronom amater, pokazivao je razna sazviježđa i planete. Međutim, ono što je počelo kao veče bez događaja ubrzo je postalo najznačajnije iskustvo u njihovim životima jer su tvrdili da ih je odnijela vanzemaljska letjelica.

Lovelaceova priča ističe se kao jedna od najvjerovatnijih i najuvjerljivijih. Kao penzionisani pomoćnik državnog tužioca i pravnik, njegov slučaj ima značajnu težinu i vrijedan je razmatranja za one koje zanima tema vanzemaljskih otmica.

Vanzemaljska otmica Terryja Lovelacea

Terry Lovelace (69), prisjeća se nezaboravnog kampiranja s Tobyjem u Devil’s Den State Parku u sjevernom Arkansasu. Dok su uživali u razgovoru uz vatru, bilo je teško čuti jedno drugo uz zaglušujuće zvukove cvrčaka i žaba. Odjednom ih je obavila jeziva tišina, trenutak za koji Lovelace priznaje da zvuči kao klišej, ali dogodilo se upravo to.

Dok su gledali u daljinu, pojavila su se tri svjetleća NLO-a i krenula prema njima. Svjetla su postajala sve jača kako su se NLO-i približavali, otkrivajući crnu trokutastu prizmu široku poput dva gradska bloka. Lovelace se prisjeća da je plava laserska zraka brzo skenirala njihovu prisutnost, zaustavivši se neposredno prije nego što su izgubili svijest.

Kad su se probudili, Toby je bio izvan šatora i gledao u trokutasti objekt koji je lebdio iznad grupe od dvanaestero djece koja su stajala na obližnjoj livadi. Zbunjen, Lovelace je upitao: “Zašto su ova djeca ovdje u ovo doba noći?”. Ova čudna pojava ostavila je Lovelace i Tobyja u nevjerici, pitajući se što se dogodilo tokom njihovog izgubljenog vremena.

Sve u svemu, Lovelacov susret je fascinantan i zagonetan izvještaj, koji služi kao podsjetnik na neobjašnjivu prirodu viđenja NLO-a. Priča takođe naglašava uticaj takvih iskustava na pojedince i važnost otvorenog uma kada se raspravlja o takvim pojavama.

“Nisu mala djeca. Zar se ne sjećaš da su nas uzeli i povrijedili?”, odgovorio je Toby.

Sjećanje Terryja Lovelacea na njegovo iskustvo vanzemaljske otmice i dalje je izvor fascinacije i intriga. Prema Lovelaceu, Tobyjeve riječi potaknule su njegovo iznenadno sjećanje da je bio u NLO-u.

U kasnijim godinama podvrgnut je hipnozi kako bi povratio ono čega se nije mogao sjetiti. Kroz te seanse, Lovelace se prisjetio incidenta u kojem je bio odveden u svemirski brod i podvrgnut medicinskim eksperimentima od strane čudnih entiteta.

Činilo se da su ti entiteti humanoidni, ali su im crte bile iskrivljene i gotovo neljudske. Komunicirali su telepatijom i obavili medicinski zahvat na Lovelaceu. Tokom svojih seansi hipnoze, Lovelace je doživio bljeskove kad je bio na stolu za pregled, vrištao je, ali nije mogao ispustiti ni zvuka. Mogao je čuti telepatske poruke u svojoj glavi, koje su ga pozivale da prestane vrištati jer mu ne čine ništa nažao, te da će ga vratiti na zemlju.

Tvrdio je da je to iskustvo njega i Tobyja ostavilo u užasnom fizičkom stanju. Koža im je bila crvena i bolna, podsjećajući na teške opekline od sunca po cijelom tijelu, uključujući i tabane. Zbog dehidracije morali su dva dana biti hospitalizirani u bazi.

Nakon incidenta više puta su ih ispitivali muškarci koji su tvrdili da su iz “Ureda za posebne istrage”. Pretražili su Lovelaceov dom i auto u potrazi za kamerom koju nije posjedovao, no istražitelji mu nisu povjerovali. Takođe su mu naredili da više ne viđa Tobyja, koji je prebačen u drugu bazu. Lovelace je doživio noćne more i dugo je patio od mentalnog uticaja tog iskustva.

Susret Terryja Lovelacea s vanzemaljskim bićima duboko je uticao na njega, ostavivši ga s mnogim neodgovorenim pitanjima. Odlučio je napisati knjigu pod nazivom “The Devil’s Den Incident: The True Story” kako bi podijelio svoje iskustvo i otkrio istinu o vanzemaljskim otmicama.

Godine 2012., tokom rutinskog rendgenskog snimanja noge, Lovelace je otkrio misteriozni predmet ugrađen u njegovu nogu, veličine nokta, iz kojeg su virile sićušne žice. Predmet je nalikovao računarskom čipu, s dvije male žice koje su se protezale prema njegovoj glavi. Iako nije jasno dokle sežu žice, otkriveno je nekoliko drugih implantata različitih oblika.

Međutim, samo šest od dvadeset i četiri snimljene slike dostavljeno je Lovelaceu, a za ostale se tvrdi da su uništene. Osim toga, grupa predmeta raspoređenih u cvjetni uzorak pronađena je ugrađena u njegov mišić lista.

Ta su otkrića navela Lovelacea da povjeruje kako njegov susret nije bio samo plod njegove mašte, već stvaran događaj. Nada se da će dijeljenjem svoje priče i svojih fizičkih dokaza i drugi istupiti i podijeliti svoja iskustva, što će dovesti do boljeg razumijevanja vanzemaljskih pojava.

Otkriće misterioznih implantata potaknulo je mnoga pitanja o susretu Lovelacea i mogućnosti vanzemaljskog uplitanja. Međutim, skeptici su sugerisali da je implantat možda umetnut tokom prethodnog medicinskog zahvata te da je Lovelaceov susret možda bio halucinacija ili izmišljotina.

S druge strane, Lovelace čvrsto vjeruje da je predmet ispao tokom njegovog susreta s vanzemaljcima te da je to dokaz njegove otmice.

Od tada je prošao daljnje medicinske testove kako bi se utvrdila priroda implantata, ali rezultati tek trebaju biti objavljeni. Na svom ličnom blogu Lovelace piše: “U septembru 2017. bio sam gost govornik na NLO događaju u Houstonu. Bio je to moj prvi javni nastup i prilika da iskreno govorim o temi vanzemaljske otmice. To je bilo vrijeme kada sam odlučio napisati knjigu. To je važna tema. Zaslužujemo biti informisani, a ne prevareni.

Bojim se da mediji nisu zainteresovani za fenomen NLO-a, pogotovo filmska industrija. Bliski susreti treće vrste, u režiji Spielberga, objavljen je u novembru 1977. Moje iskustvo dogodilo se u junu iste godine. Sada YouTube pruža bujicu valjanih informacija pomiješanih s konfabulacijama i obmanama. Moramo znati istinu. Vanzemaljci postoje, a neke vrste žive i hodaju među nama.” 

Danas na Zemlji postoje mnoge vrste iz različitih svjetova ili različitih dimenzija

“Neki vanzemaljci bi mogli biti “dobronamjerna svemirska braća”, kako neki tvrde. Možda je to istina, ali ne oni koje smo mi sreli. Stvorenja koja smo susreli bila su čudovišta.

Oni otimaju ljude i podvrgavaju ih teroru i brutalnosti u potrazi za svojim ciljem. Oni su 100% ciljani i lišeni empatije za ljudsku ili životinjsku patnju. Mi smo njihovi laboratorijski štakori. Kad si jednom označen kao njihov primjerak, obilježen si za cijeli život. Kao divlja životinja u Serengetiju.”

Lovelace se takođe, kao autor knjige koja dokumentuje svoj vanzemaljski susret, suočio sa značajnim reperkusijama nakon njenog objavljivanja. Situacija je eskalirala u jednogodišnji incident uznemiravanja u njegovom domu izvan Dallasa.

Lovelace je otkrio da su vojni avioni, uključujući neregistrovane Airbusove 350 i dvosjede i četverosjede, često nadlijetali njegov dom, a neki su viđani dvaput sedmično ili čak dnevno.

Avioni su bili obojeni u sivo-maslinaste boje i često su letjeli na malim visinama.

Lovelace je uspio dokumentovati te incidente putem fotografija, od kojih je jedna prikazivala NLO u istom kadru kao i jedna od letjelica upada. Objavljivanje Lovelaceove knjige privuklo je pažnju Toma DeLonga, osnivača To The Stars Academy, zajedno s generalom Neilom McCaslandom i Lue Elizondo. Trojac je izrazio interes za Lovelaceove rendgenske snimke, jer mu je noga bila ozlijeđena tokom susreta s vanzemaljcima.

Bill Cox piše:

“Mogu potvrditi činjenicu da je TTSA bio zainteresovan za razgovor s Terryjem o mogućim biološkim učincima koje je možda pretrpio”, rekao je bivši upravitelj AATIP-a Elizondo u e-poruci.

“Biološki učinci (su) potencijalno ozbiljan aspekt onoga što smo proučavali na AATIP-u, a sada znamo da su određeni elementi američke vlade jednako zabrinuti kao i mi.” Ako Terry trpi bilo kakve medicinske posljedice kao posljedicu svog navodnog susreta s UAP-om tijekom služenja vojske, onda zaslužuje medicinsku pomoć.

“Moje iskustvo je da su neki pojedinci prijavili helikoptere nepoznate namjene.” Još nije poznato radi li se o nekoj vrsti namjernog uznemiravanja ili jednostavno zato što se nalazi u blizini zakrčenog koridora leta. Očito je letenje helikopterom skupo i logistički zahtjevno, ako bi se radilo o nekakvoj kampanji redovnog zastrašivanja pojedinaca. “Trebali bismo napraviti dodatna istraživanja kako bismo bolje odredili prirodu ovih incidenata prije bilo kakve objave”, dodao je.

“Terry je dobra osoba koja je takođe i vjerodostojna. Vjerujem da su Terry i drugi uvjereni da su njihova iskustva legitimna.”

Roger Leir, podijatrijski hirurg i ufolog, proveo je istragu o navodnim vanzemaljskim implantatima pronađenim u tijelu Terryja Lovelacea. Otkriveno je da implantati sadrže rijetke elemente, koji se nalaze samo u meteoritima, a koji se ne pojavljuju prirodno na Zemlji, što je dovelo do pitanja kako je Lovelace došao do ovih stranih tijela bez ikakvog hirurškog umetanja.

Ova otkrića daju vjerodostojnost Lovelaceovoj priči o otmici i sugerišu da bi njegovo iskustvo moglo biti više nego što se čini na prvi pogled. Istraga koju je proveo Leir naglašava potrebu za daljnjim istraživanjem i istraživanjem mogućnosti vanzemaljskog života i njegove interakcije s ljudima.

Izvor: nasiljudi-gentenostra.hr