Novi dokumenti KGB-a: Hitler se plašio da će ga Rusi uhvatiti živog
Federalna služba bezbjednosti Rusije objavila je nove arhivske dokumente o Hitlerovom samoubistvu koje se desilo prije 82 godine. Prema svjedočenju ljudi iz Hitlerovog okruženja, na njegovo stanje uticao je i neuspjeh u probijanju obruča oko Berlina
“Posljednjih dana života Hitler se neprestano plašio da će ga Rusi uhvatiti živog. Njegovo psihičko stanje, sudeći po ponašanju i svjedočenju očevidaca, bilo je kritično. Samoubistvo firera je bilo samo pitanje vremena”, piše u objavljenim dokumentima Federalne službe bezbjednosti Ruske Federacije.
Adolf Hitler je sve do 1945. godine bio ubjeđen da Njemačka ne može da izgubi rat, bez obzira na poraz kod Moskve, Kurska i Staljingrada, kontraofanzivu Sovjetskog Saveza i otvaranje Zapadnog fronta, vođa Trećeg rajha je bio siguran da Nijemci mogu da pobjede. Međutim, Hitlerova retorika posljednjih mjeseci pred kraj rata se naglo promijenila, jer su saveznici svakim danom bili sve bliži Berlinu.
FSB je objavio nove arhivske dokumente o Hitlerovom samoubistvu koje se odigralo 30. aprila 1945. godine. Prema svjedočenju Hitlerovog okruženja, na njegovo stanje uticali su neuspjeh u probijanju obruča oko Berlina, Geringov telegram u kojem je sebe nazvao Hitlerovim nasljednikom i vijest o Himlerovim “neovlaštenim” pregovorima.
Vođa nacističke Njemačke osjećao se napuštenim od strane stranke i saboraca.
Uoči bitke za Berlin, vojne kontraobavještajne agencije imale su zadatak da pronađu i uhapse Hitlera i druge vođe nacističke Njemačke. Kao dio napredujućih jedinica Prvog bjeloruskog fronta, vojni kontraobavještajci su upali u Rajhstag i Rajh kancelariju sa čuvenim firerovim bunkerom u dvorištu – dobro utvrđenom, betoniranom podzemnom građevinom u kojoj su se tokom posljednjih mjeseci rata skrivali Adolf Hitler i njegov ministar propagande Jozef Gebels.
Nakon zauzimanja firerovog bunkera 2. maja 1945. godine i hapšenja Hitlerovog okruženja, počelo je prikupljanje podataka o mogućim mjestima prebivališta vođa Trećeg rajha.
Među svjedocima posljednjih firerovih dana bili su načelnik odbrane sektora “Citadela” (kancelarija Rajha i bunker) Vilhelm Monke, šef Hitlerove lične garde Hans Ratenhuber, sobar Hajnc Linge, ađutant Oto Gunše i lični pilot, komandant firerove eskadrile Hans Baur.
Njihova ispitivanja o okolnostima Hitlerove smrti sačuvana su u materijalima Centralnog arhiva FSB Rusije, Državnog arhiva Ruske Federacije, kao i u odvojenim istražnim predmetima u kojima se navode kao ratni zločinci.
Prema svjedočenju general-potpukovnika Hansa Baura, Hitler i njegovo okruženje do samog kraja nisu vjerovali da mogu da izgube rat, dok je većina vojnih lica nižeg ranga sumnjala u pobjedu i sve češće razmišljala o bjekstvu u inostranstvo.
“U Hitlerovom najužem okruženju postojalo je mišljenje, o čemu smo mi više puta raspravljali, da on još uvijek ima mogućnost da uspješno privede rat kraju. Pretpostavljali smo da on ima neko novo tajno oružje, kao što je atomska bomba ili zraci smrti neviđene snage, koje bi trebalo da nam donesu pobjedu …
Do dolaska Rusa na Odru i aktiviranja Zapadnog fronta, Vrhovni štab je počeo da sumnja u neophodnost daljeg prebivanja u Berlinu. Grad je počeo da se priprema za odbranu. Sredinom marta 1945, kako sam saznao, vojni ađutanti su se spremali da premjeste štab na obali Baltičkog mora u oblast jugoistočno od grada Flenzburga”, tvrdio je Baur na ispitivanju po završetku rata, 19 – 22. decembra 1945. godine, stoji u objavljenim dokumentima.
Za to vrijeme, kako se navodi, uprkos optimističnim govorima Hitlera, Gebelsa i drugih, razgovarali su o mogućnosti bjekstva u inostranstvo.
Kako se rat odvijao, linija fronta se svakim danom približavala Njemačkoj. Nekoliko mjeseci prije kapitulacije Hitler i njegovo najbliže okruženje su se nalazili u Berlinu, a vođa Trećeg rajha se sve više distancirao od svih, shvatajući da Njemačka ne može pobjediti.
“Hitler se sve više odvajao od nas, sve više se povlačio, držao se podalje od svih i sve vrijeme provodio u svom skrovištu. Preko dana je izlazio u baštu na pola sata da prošeta psa. Ujutru u 9 sati su mu donosili novine i tada je počinjao radni dan. Rasprava o stanju na frontu se održavala popodne, u 16 časova, a zatim u jedan čas poslije ponoći. Noću su pili čaj u tri sata, nakon čega je radio od četiri do šest ujutru, a zatim spavao do devet”, naveo je Baur.
Iako su svi primijetili da se firer loše osjeća i razumije da Berlin ne može da pobjedi, kako je navedeno u dokumentima, on se trudio da bude pozitivan i zamišljao kako će poslije rata izgledati najveći njemački gradovi.
“Tokom boravka u Berlinu, Hitler je pokušavao da podržava optimizam i vjeru u pobjedu Njemačke. Najviše je volio kada bi mu ministar Šper ili generalni arhitekta Gizeler pokazivali modele novih zgrada u Berlinu, Minhenu, Hamburgu”, tvrdio je Baur na saslušanju.
Gebels, koji je bio zadužen za propagandu u Trećem rajhu, pokušavao je da primjeni svoje metode i na Hitlera, tvrdeći da nikada niko neće pokoriti Berlin.
“Gebels se trudio da pozitivno utiče na Hitlera zato što mu je bilo očigledno, da on neće moći da pobjegne iz Berlina. Čuo sam, kako mu je govorio: ‘Ako Rusima padne na pamet da napadnu Berlin, daćemo im takav otpor, pa će im biti jako vruće’. U aprilu 1945. Gebels je počeo svake nedjelje da izvještava Hitlera o pripremama za odbranu Berlina. Prvih dana aprila Hitler je tokom razgovora sa nama jasno stavio do znanja da ostaje u Berlinu da vodi odlučujuću bitku. To nam se nije dopalo. Hans Fegelejn mi je u vezi toga rekao: ‘Ovaj tvrdoglavi čovjek (Hitler) ne može se ubijediti. Sve je uzalud, sva ta ubjeđivanja, muka mi je od takve tvrdoglavosti’“, svjedočio je Baur.
Iako je na početku Berlinske operacije Hitler još uvijek vjerovao u pobjedu, ili bolje reći nadao se činjenica je da se njegovo psihološko stanje pogoršavalo. Prema svjedočenju bivšeg komandanta minobacačkog puka Artura Švarca, koji je bio u istoj ćeliji sa firerovim ađutantom Otom Gunšeom, koji je uhapšen u maju 1945. godine, “ponašanje Hitlera u posljednje vrijeme je izgledalo kao da mu je mentalna ravnoteža potpuno urušena”.
“Hitler je izjavio da ni u kom slučaju ne želi da bude uhvaćen, ni živ ni mrtav, pa je zato namjeravao da izvrši samoubistvo. Samo nekoliko ljudi oko njega je bilo upoznato sa ovim”, govorio je Baur.
Prema svjedočenju očevidaca, Adolf Hitler i Eva Braun, koja se udala za njega, izvršili su samoubistvo 30. aprila 1945. godine, a 1. maja su to učinili Jozef i Magda Gebels, koji su prethodno ubili šestoro svoje djece, čije su leševe sovjetski vojnici takođe pronašli u bunkeru.
“Hitler je izvršio samoubistvo 30. aprila. U posljednjem trenutku pred pogibiju, stalno je bio u strahu od mogućnosti da neočekivano padne u ruke Rusa. U noći između 28. i 29. aprila Hitler je oženio gospođicu staru oko 35 godina, koju je poznavao oko 15 godina i sa kojom se povremeno viđao u Berlinu ili Salcburgu. Samo 15 minuta prije smrti ta žena se oprostila od Ota Gunšea, a potom se i otrovala, dok se Hitler upucao. Leševi su iz skloništa kancelarije prebačeni u dvorište, poliveni benzinom i spaljeni”, pisao je Švarc.
Već 13. maja 1945. godine, službenici kontraobavještajnog odjeljenja 79. streljačkog korpusa našli su u bašti Rajh kancelarije ugljenisane leševe Adolfa Hitlera i Eve Braun, što su kasnije potvrdili brojni forenzičari.
Iako postoji mnogo verzija da je Hitler preživio Drugi svjetski rat, pobjegao u Južnu Ameriku ili sarađivao sa SAD, FSB ovim dokazima stavlja tačku na biografiju vođe Trećeg rajha, koji očigledno nije imao hrabrosti da se lično suprotstavi Crvenoj Armiji niti da prihvati činjenicu da je nacistička Njemačka poražena.
Izvor: webtribune.rs
