Žene gladijatori staroga Rima: Kao i muškarci, borile su se golih grudi, prizivajući spoj nasilja i erotike
Žene koje se bore u rimskim amfiteatrima nisu samo holivudska fantazija.
Dosad su pronađena samo dva umjetnička prikaza ženskih gladijatora – bronzani kipić u Austriji (danas pohranjen u Hamburgu) i jedan reljef iz Turske (danas u Londonu). Postoje, međutim, brojni pisani izvori o njima, poput djela Tacita, Kasija Diona, Marcijala i Svetonija.
Prema tim izvorima, izgleda da su ženski gladijatori bili prilično rijetka pojava u antičkom svijetu. Ipak, valja imati na umu da su Rimljani donijeli zakone za ograničavanje sudjelovanja žena iz patricijskog sloja na gladijatorskim igrama te da je pjesnik Juvenal ismijavao ženske gladijatore u satiričnim pjesmama, što sugeriše da je ta pojava možda bila češća nego što se obično vjeruje. Opštu zabranu sudjelovanja žena u igrama uveo je car Septimije Sever tek 202. godine, ali izgleda da se praksa nastavila još neko vrijeme.
Kao i muškarci, žene su se borile golih grudi, prizivajući spoj nasilja i erotike. Borile su se isključivo protiv žena (nikad muškaraca, osim možda osoba patuljastog rasta) ili divljih životinja (te su nazivali venatores). U jednom rimskom tekstu spominje se i fiktivna gladijatorica koja se borila u borbenim kolima (lat. essedarius) i mogla bi se bazirati na stvarnoj istorijskoj osobi. Na navedenom reljefu iz Turske nalaze se imena ženskih gladijatora, Amazon i Achillia, što upućuje na to da su imena preuzimale iz mitova i legendi kao što su to često radili njihove muške kolege.
Zanimljiva razlika između muških i ženskih gladijatora je njihov prikaz na umjetničkim djelima. Žene su prikazane kako se bore bez šljema, možda zato da bi se istakao njihov pol. Nadalje, zanimljivo je da su neke očito bile iz viših slojeva. Za sudjelovanje u borbama zasigurno im je bila potrebna dozvola muškog staratelja, ali očito su barem neki muškarci odobravali takvo ponašanje.
Piše: Boris Blažina
Izvor: povijest.hr
