Legende o podzemnim reptilskim civilizacijama
John Carpenter je direktor istraživanja otmica za Mutual NLO Network (MUFON), jednu od najvećih i najvjerodostojnijih organizacija posvećenih naučnom proučavanju NLO-a i otmica.
Od kasnih 1980-ih radio je s više od 200 otetih i prikupljao informacije o stotinama drugih. Osim toga, on je u kontaktu s drugim istraživačima na terenu. Bio je uključen u mnoge slučajeve gdje su iskusni ljudi opisivali reptilske entitete i svjestan je istraživača u drugim dijelovima svijeta koji se bave sličnim slučajevima.
Tipično, ta su gmazovska stvorenja su visoka oko osam metara, uspravna, s ljuskama nalik gušterskim, zelenkasta do smeđkaste boje, s četveroglavim rukama s kandžama …
Njihova lica kažu da su hibridi između čovjeka i zmije sa središnjim grebenom koji se spušta s vrha glave na bokove. Njihove oči su vrlo velike, u obliku badema sa zjenicom sličnom prorezu. Boja očiju je obično crvena.
Kontakti se gotovo uvijek događaju na inicijativu gmazova. Carpenter tvrdi da u svim takvim susretima ljudi nisu vidjeli svemirske brodove. To je potaklo neke istraživače da sugerišu da je domovina reptila zemlja, i da trenutno žive u njezinim dubinama. Prema mišljenju tih stručnjaka, gmazovi su nastali na Zemlji prije oko 60 miliona godina kao rezultat evolucije jedne vrste guštera.
“… U legendama o starim sumerskim, babilonskim, egipatskim i grčkim riječima govori se o ‘zmijskim’ božanstvima za koja se vjerovalo da su nekad živjela u ‘podzemlju’, a Edenski vrt u ovom kontekstu zauzima dodatni interes i značaj, nadalje, pristinske legende iz Australije i sa pacifičkih ostrva nude bezbrojne reference na božanstva zmija/bića koja su bila u davnoj prošlosti povezana s enigmom stvaranja u tom području.”
“… Simbol spiralne zmije nalazi se širom Pacifika i univerzalno je povezan s enigmom stvaranja … Od najranijih dana, zmijski simbol se može vidjeti u mnogim dijelovima svijeta, ali bez sumnje najfascinantniji prikaz je detalj na egipatskom “magičnom” papirusu u Britanskom muzeju koji prikazuje zmiju obuhvaćenu diskom koji emituje zraku.
Najneobičniji oblik zmijskog simbola je spirala koja predstavlja umotanu zmiju; otkrivena je kao petroglif i kao drugi slikovni prikazi u Britaniji, Grčkoj, Malti i Egiptu, kao keramika u Novom Meksiku te kao zemljani crteži na visoravni Nazca, Peruu i na pacifičkim ostrvima.”
“… Aboridžinske legende ukazuju na zmijska bića, a identična paralela se takođe spominje u hinduističkim legendama o Nagama, zmijskim bićima koja su došla iz jednog od sedam svjetova … Aboridžinske legende tvrde da su zmijska bića vodila mnogo ratova oko Ayers Rocka, a vertikalni oluci u Ayers Rocku svjedoče o tim ratovima.”
Civilizacija gmazova je dostigla izuzetno visok stepen razvoja. Otišli su u svemir, gdje su se takmičili s predstavnicima vanzemaljskih rasa koje su savladale naš Sunčev sistem. Navodno, gmazovi nisu bili najjači u ovom takmičenju. Izgubili su kontrolu nad Zemljom pred drugom vanzemaljskom rasom, koju nazivamo “nordijskim vanzemaljcima” (drugo ime “Visoki bijeli vanzemaljci”). Nakon toga, ovi vanzemaljci su se pobrinuli za pojavu ljudi na Zemlji.
Ratovi za Zemlju između gmazova i “bijelih bogova” bili su mnogobrojni, a najstarije civilizacije su sačuvale sjećanje na bitke u njihovoj kulturi.
Naročito je mnogo spominjanja ratova sadržano u Mahabharati, indijskom epu:
“Vimane (leteći brodovi) prilazili su Zemlji s nevjerovatnom brzinom i puštali su mnoge strelice, blistave poput zlata, hiljade munja … Rika, koju su objavili, bila je poput grmljavine hiljada bubnjeva … Kad su elementi bili pušteni Sunce se okrenulo. Ogorčen užarenim plamenom oružja, svijet se zavrtio od groznice, slonovi su zapaljeni od vrućine i potrčali amo-tamo u ludilu tražeći zaštitu od užasnog nasilja. Životinje su poginule, neprijatelj je pokošen, a bijes vatre učinio je drveće spaljeno u redovima kao u šumskom požaru …
Konji i ratna kola izgorili su, a prizor je izgledao kao posljedica požara. Hiljade kola su uništene, a duboka tišina se spustila na more. Vjetrovi su počeli puhati i zemlja je postajala sjajna. To je bio užasan prizor. Leševi palih bili su unakaženi strašnom vrućinom tako da više nisu izgledali kao ljudska bića. Nikada prije nismo vidjeli tako grozno oružje i nikad prije nismo čuli za takvo oružje …” (oružje vrlo slično nuklearnom).
Svi mitovi čak su govorili da je Zmija bila poražena u ratu, protjerana u zemlju u svoje Kraljevstvo. U naše vrijeme, naučnici su otkrili mnogo kilometara podzemnih tunela i mina u svim dijelovima svijeta. Neki tuneli imaju zidove od nepoznatog materijala, koji možda pokrivaju ulaz u njihove gradove.
“I bijaše rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli su se borili protiv Zmaja; i Zmaj se borio i anđeli njegovi, i nisu pobijedili, niti se više našlo njihovo mjesto na nebu. Zovu se đavo i sotona, koji zavarava sav svijet. Bačen je na zemlju i njegovi anđeli bačeni s njime.” Otkrivenje, poglavlje 12, 7-9
Iz legendi o Indijancima Perua kaže se da put pećinskog sistema Chinkanas vodi u podzemni svijet gdje živi moćna civilizacija amfibijskih zmija. Izgledaju kao muškarci-zmije. U 20. vijeku u tim pećinama nestalo je nekoliko desetaka pustolova, a iz njih se izvuklo tek nekoliko ljudi. Iz njihovih nepovezanih priča može se shvatiti da su se u dubinama zemlje susreli sa čudnim stvorenjima.
Tokom beskrajnih ratova “bijelih bogova” odlučili su napustiti planetu i vratiti se s moćnijim oružjem. Vratili su se na Mars, pokazujući svoju moć. Civilizacija reptila bila je prisiljena računati s novim uslovima “bijelih bogova”. Glavni uslov bio je “ne intervenisati” u razvoju ljudi.
Jedan naučnik je 2011. godine prvi put pretpostavio da je crvena boja na Marsu mogla biti posljedica prirodne termonuklearne eksplozije.
“Marsova površina je prekrivena tankim slojem radioaktivnih tvari, uključujući uranij, torij i radioaktivni kalij – i taj uzorak zrači iz vruće tačke na Marsu”.
Njegova se istraživanja odnose na ‘visoku koncentraciju’ ksenona-129 u marsovskoj atmosferi, te na uranij i torij na površini, što je uočeno i od strane NASA-inog svemirskog broda Mars Odyssey. Naučnici su već ranije istaknuli da prisutnost tih elemenata ne iznenađuje, jer su prirodni elementi svugdje. No, dr. Brandenburg je nepokolebljiv u tvrdnji da je riječ o ostacima dviju nuklearnih eksplozija na površini.
“Uzeti zajedno, podaci zahtijevaju da se hipoteza o Marsu kao mjestu drevnog planetarnog nuklearnog pokolja sada mora razmotriti.”
Dr. Brandenburg kaže da bi njegova teorija mogla objasniti Fermijev paradoks – naime zašto, ako je svemiru izobilje života, još nismo čuli ništa od bilo koga drugog tamo gore. On, međutim, upozorava da se moramo bojati napada na našu vlastitu planetu i trebali bismo organizovati misiju s posadom na Mars da bismo znali protiv čega se borimo.
“Ove priče i mnoge njihove varijante prikazuju gledište da je naš Sunčev sistem bio dom nekoliko nuklearnih bitaka koje su bujale između stranih posjetilaca i doseljenika”, rekao je on.
U vrijeme kada su “Stvoritelji” napustili Zemlju, gmazovi su predstavljeni kao bogovi ljudi. U mitologiji drevnih Maja, Asteka, Kine, Indije, Egipta spominju se gmazovski bogovi, koje su drevne civilizacije obožavale i kojima su nudile žrtve. Gmazovi nisu uništili čovječanstvo jer im je bilo prikladno ostaviti ih kao stoku. Jer ljudi širom svijeta su izgradili gradove (arhitektura je pretežno piramidalni oblik) u kojima su živjeli, uzgajali hranu i davali svoje živote kad bi došlo vrijeme za žrtvu.
“Asteci su, bojeći se svojih bogova, prinosili ljudske žrtve. Zatvorenici su bili prisiljeni popeti se na vrh piramide za žrtvovanje. Kada su ih Indijanci doveli na malu platformu na kojoj su stajali njihovi idoli, ljudi su položeni na žrtveni kamen i kamenim nožem izrezali su im srca, srca su ponuđena njihovim idolima koji su stajali u blizini, a tijela su bačena niz stepenice … “ (izvadak iz” Izgubljene civilizacije “)
Takođe, svakodnevno su gmazovski bogovi uzimali krv. Mnogi nisu izbjegli ovu bolnu praksu. Čak su i vladari probijali uši djece u te svrhe. Obično se trn biljke maguaya koristio za obilnije krvarenje.
Prvi hram na Cerrosu (u sjevernom dijelu Belizea), podsjeća na ceremonijalne piramide u Nakbeu. Naučnici su proučavali pisane izvore iz drugih gradova, što im je omogućilo da pretpostavljaju da je ovaj hram bio mjesto gdje se dogodio jedan od najvažnijih rituala Maja – ponovno okupljanje s bogovima, poznato kao “Putovanje u podzemni svijet”.
Indijanci su donijeli svoje žrtve u pećine. Na primjer, pećina “El Duende”, što znači “Duh” je dugo bila mjesto žrtvovanja. El Duende je ogromna mreža komora i prolaza iskopanih u dnu brda, koja tek izvana dobija oblik piramide.
Odlomak iz “Izgubljene civilizacije”:
“U februaru 1519. na obalu Meksika sletjela je eskadrila Hernana Cortesa. Španci su tvrdili da su ih mještani povezali za izaslanike Boga Quetzalcoatla (Quetzalotal, što znači bijeli pernati zmijski bog) koji je došao s neba. Dao im je kalendar tačan kao naš atomski sat, znanje o nebeskoj mehanici i astronomiji izvan njihovih mogućnosti.
Kao glasnici bogova, Cortes i njegovi drugovi morali su posjetiti hramove glavnog grada. Od njih se tražilo da uđu u svaki vrh hrama i u veliku sobu. Postojala su dva oltara, a pokraj svakog oltara nalazio se kip koji prikazuje njihove idole, vrlo visokog tijela i vrlo masivne. Prvi, smješten na desnoj strani, bio je idol Huitzilopōchtli, njihov Bog rata – polu-čovijek polu-gmaz, sve je bilo prekriveno dragim kamenjem. I sve je bilo prekriveno krvlju, zidovi i oltar. U drugom hramu posjetio je kuhinju u kojoj su kuhali ljudsko meso. Ulaz su čuvale dvije zjapeće maw kamene zmije s ogromnim očnjacima, i to je zapravo bio ulaz u paklena usta …”
U civilizaciji gmazova vrlo se voljela zmija, smatrali su ih lijepima, svetima. Posjedujući genetski inženjering, stvorili su hibride svoje vrste i zmije. U mitologiji su ta stvorenja poznata kao “Naga”. Naga je bila napola reptil (do struka), ali umjesto nogu imala je zmijski rep. I preko ljudi su genetski eksperimentisali. Mnoge od drevnih mitskih zvijeri kao što su kentauri, sirene, zmije, minotauri, rezultat su njihovih eksperimenata. Svjedoci koji su bili u kontaktu s vanzemaljcima, kažu da sirene još uvijek postoje.
Prema Mahabharati:
“… neki od Naga bili su mali kao miševi, drugi su bili veličine slonova debla … sve monstruozne zmije koje su imale veliku snagu i bile su tako ogromne da su, kad su se podigle na repu, sličile planini.”
“Nagas od vrste Vasuki bio je plave, crvene i bijele boje: svi su imali ogromno, ružno tijelo i bili su puni smrtonosnog otrova. Njihova imena su Kitty, Manasa, Purna.”
Njihove slike dostupne su na reljefima Angkora u Kambodži, na mostovima Nagas, u hramovima na Tajlandu, u hramu Phnom Rank i na drugim mjestima.
Neki ljudi našeg vremena kažu da su se susreli s tim misterioznim stvorenjima.
Victor C .:
“Otišao sam na pješačenje u kanjon Kok-Asanas (Krim) i odlučio provesti noć u obilasku. Spustio sam se u vreću za spavanje i počeo sam se diviti zvijezdama, kad odjednom iznad mene na nebu visio je leteći tanjir, a ja sam se uzdizao u objekt, našao sam se u NLO-u.
Jedan od njih kaže: “Želiš letjeti?”, “Da, želim” …
Bio sam u brodu u kružnoj sobi. Postojala je centralna kontrola. Soba unutar broda bila je slabo osvijetljena i ispunila ju je neka sluz. Ali još više iznenađuju stvorenja koja sam upoznao. Slika ljudske figure, ali ispod struka koji su imali zmijski rep je prilično dugačak, negdje 2,5 metara. Imali su tri grudi. Glavna ženska zmija mi se telepatski obratila. Predložila je dugoročnu vezu kako bi mogla navodno proučavati ljude … Ali ja sam odbio i odmah sam se vratio.”
Postoje mnoge reference o susretima s polu-ljudima polu-ribama ili jednostavno sirenima.
“G. Hudson je u 17. vijeku u svom brodskom dnevniku zabilježio da je jedan od članova njegove ekipe, gledajući u more, vidio sirenu. Počeo je zvati druge mornare i došao je drugi mornar. Zajedno su bili očevici kako je čudna žena s repom plivala u blizini broda. Taj se događaj dogodio 15. juna 1608. godine, a svjedoci su se zvali Thomas Hills i Robert Rayner.”
Autor: Danijel Folnegović
Izvori: theblackvault.com, fx-files.com
