Birokratska greška koja je promijenila tok istorije: Čovjek koji je nehotično “srušio” Berlinski zid
Apsurdna greška je označila početak kraja betonskog simbola ideološke i geopolitičke podjele poslijeratne Evrope. Počinio ju je Günter Schabowski, predstavnik za javnost istočnonjemačkog Politbiroa.
Još jedna dosadna press konferencija
Masovne demonstracije protiv vlade u Istočnoj Njemačkoj započele su u septembru 1989. Kriza je stigla do tačke ključanja, a DDR više nije mogao računati na intervenciju sovjetskoga brata. U oktobru, istočnonjemački lider Erich Honecker je smijenjen. Njegov nasljednik Egon Krenz namjeravao je provesti nekoliko blagih reformi, od kojih je najvažnija bila liberalizacija putovanja.
Zadatak da nove mjere o putovanjima objasni pred televizijskim kamerama dobio je već spomenuti Schabowski, revni partijski poslušnik. Bio je spreman izvršiti još jednu rutinsku direktivu, u čije detalje nije bio upućen obzirom da se nedavno vratio s godišnjeg odmora … A onda je nastao lom.
Toga 9. novembra 1989. godine, pripadnici sedme sile su polako ispunjavali dvoranu Međunarodnog centra za štampu na adresi Mohrenstrasse u Istočnom Berlinu. Press konferencija, zakazana za šest sati popodne, nikoga nije pretjerano uzbuđivala – Schabowski je bio na glasu kao dosadan birokrat. U trenutku kad je ovaj počeo čitati pripremljeni govor, mnogi u dvorani su spavali.
Zbunjeni partijski aparatčik
Raspoloženje je malo živnulo kad je neki novinar upitao glasnogovornika za komentar na činjenicu da su u jednom broju “Neues Deutchlanda”, vodećih dnevnih novina u zemlji, objavljene čak 43 fotografije partijskog i državnog vođe Ericha Honeckera. Bilo je zabavno gledati Schabowskog, urednika tih novina, kako poriče odgovornost za gradnju kulta ličnosti dotičnog.
Povrativši prisebnost duha, nastavio je mljeti, nabrajajući uspjehe vlade i izazove koji su pred njom. A onda, u 18 sati i 53 minute, italijanski novinar Riccardo Ehrman podigao je ruku. Dopisnik ANSA-e govorniku je postavio sljedeće pitanje: “Kada će mjere za ublažavanje restrikcija na putovanja istočnih Nijemaca u inostranstvo stupiti na snagu?”. Schabowski se počešao se po glavi, stavio naočale, a potom nekoliko minuta petljao po svojim bilješkama, kao da i sam pokušava shvatiti njihov smisao. Vidno zbunjen, na kraju je dao odgovor: “Stupaju na snagu … Koliko znam … Sad … Odmah.”
U tom trenutku, atmosfera u dvorani postajala je usijana. Gledajući jedni druge, novinari su postepeno shvatali važnost izrečenih riječi. Schabowski je upravo bio objavio pad Berlinskog zida.
Razgaljena masa
Bila je to greška. Politbiro nije planirao ništa slično onome što je Schabowski objavio. Ideja je bila ublažiti rastuće nezadovoljstvo naroda tako što će se uvesti minimalne promjene za vizni režim, ali je država trebala zadržati pravo na zabranu putovanja. Voz istorijskih promjena je, međutim, pokrenut tom rečenicom krenuo sa stanice.
Nakon što je vijest objavljena na javnoj televiziji Zapadne Njemačke, zavladala je prava ludnica u zemlji. Taj program je, naime, bio popularan i među Nijemcima s istočne strane, koji su odavno prestali vjerovati svojim medijima pod kontrolom države.
Kad je spiker svečanim glasom objavio da je Berlinski zid nakon gotovo tri decenije otvoren, rijeke građana DDR-a počele su se slijevati prema chekpointima na njemu, tražeći da ih puste na drugu stranu. Ispočetka oprezne, ohrabrila ih je masa koja se skupljala na zapadnoj strani i klicala im.
Ples ispred Brandenburških vrata
Vojnici koji su čuvali zid nisu znali šta im je činiti. I oni su, naime, na televiziji čuli vijest o slobodnom prolazu, no nikakvu takvu direktivu nisu dobili od nadređenih. Politbiro nisu uspjeli dobiti – kako su ama baš svi Nijemci imali slušalice u rukama, telefonski sistem se srušio. Graničari su prvo pokušavali zadržati ljude, no nešto prije ponoći su shvatili da to fizički više neće biti moguće.
Nemajući izbora, odlučili su pustiti uzbuđenu masu da prođe, na mjestima i bez provjere identiteta. Tako je zid otvoren bez ispaljenog metka, a snimci ekstatičnih ljudi, koji se grle, plešu i ispijaju šampanjac na zidu ispred Brandenburških vrata, obišle su svijet.
U petstotinjak kilometara udaljenom Bonnu, prijestolnici Savezne Republike Njemačke, zastupnici u Bundestagu prekinuli su sjednicu i spontano zapjevali himnu. Kancelar Willy Brandt od ganuća je zaplakao.
Greška ili junački čin?
U naredna tri dana, oko tri miliona Nijemaca iz istočnog dijela posjetilo je Zapadnu Njemačku. Prije nego što je zid i fizički srušen, a Istočna Njemačka prestajala postojati, poduzetni građani otkidali su komadiće omražene građevine te ih kasnije prodavali skupljačima sablasnih memorabilija. Dijelovi Berlinskog zida tako su rasuti po čitavom svijetu – jedan se, npr. nalazi u casinu u Las Vegasu, a nekoliko ih je “posijano” po Vatikanskim vrtovima.
Do današnjeg dana, nije sasvim jasno je li rušenje Berlinskog zida, koje je označilo početak kraja evropskih socijalističkih režima i ostvarenje dugogodišnjeg sna o ujedinjenju Njemačke, bilo slučajnost. Je li se zaista radilo o greški jednog birokrata, posljedici nesporazuma među komunističkom hijerarhijom, ili o proračunatoj gesti vlastodržaca koji su shvatili da su došli do kraja puta?
Sam Schabowski do smrti nije dao nedvosmislen odgovor na ovo pitanje. U nekoliko navrata je uvijeno aludirao da je njegova uloga zapravo bila junačka, odnosno da je otvaranjem zida “htio spasiti DDR”. Većina istoričara, međutim, smatra nije imao pojma šta čini.
Kao i mnogi njegovi drugovi iz Politbiroa, osuđen je zbog sudioništva u ubistvima bjegunaca preko zida. Na izdržavanje trogodišnje zatvorske kazne otišao je 1999. godine, ali je pomilovan već godinu kasnije. Izrazio je kajanje zbog počinjenih zlodjela, zamolivši rodbinu ubijenih za oprost.
Piše: Lucija Kapural
Izvor: povijest.hr
