Arheološke enigme: Četvoro misterioznih vrata koja nikada ne bi trebalo otvoriti (VIDEO)

Arheologija je područje koje je u stalnoj potrazi za novim otkrićima i tajnama zakopanim duboko u prošlost. Neke od najintrigantnijih arheoloških misterija uključuju vrata koja su ostala zapečaćena vijekovima.

Ova vrata imaju potencijal otkriti skrivena blaga i davno izgubljene tajne, ali takođe predstavljaju izazov za arheologe koji moraju smisliti kako ih otvoriti a da ne oštete ono što se nalazi iza njih.

Uzmimo, na primjer, Taj Mahal u Indiji. Ova kultna građevina nije samo simbol vječne ljubavi već i mjesto obavijeno velom tajne. Iza brojnih zapečaćenih vrata skrivene su sobe koje su vijekovima ostale netaknute. Slično tome, Velika sfinga u Gizi, najveća monolitna statua na svijetu, sadrži dvije pravougaone komore skrivene ispod svojih šapa, koje su otkrivene pomoću seizmografa. Ove skrivene komore mogle bi posvjedočiti potencijalnim tajnama koje leže tu, ispod površine najpoznatijih arheoloških nalazišta.

Postoje još dvoja vrata čije se otvaranje tek očekuje.

Hram Padmanabhaswamy je hinduistički hram smješten u Thiruvananthapuramu, Kerala, pokrajini na jugozapadnoj obali Indije. Glavno božanstvo kojem je ovaj hram posvećen je Vishnu. Međutim, najzanimljiviji dio hrama su njegova tajanstvena zapečaćena vrata, koja vode u trezor B, o čijem su sadržaju mnogi nagađaju.

U hramu postoji pet sličnih trezora, ali oni su već otvarani u prošlosti. Trezor B je navodno ostao netaknut. Ostali trezori hrama funkcionisali su kao spremišta za blago hrama, a isto se nagađa i za trezor B.

Međutim, za razliku od ostalih tajnih odaja, trezor B se niko nije usudio otvoriti. Masivna vrata ovog neotvorenog trezora obilježena su figurama dviju velikih kobri. Za neke se to tumači kao znak da će katastrofa zadesiti svakoga ko se usudi otvoriti trezor. Tokom godina oko ovog tajanstvenog trezora rasle su brojne legende, uzrokujući da se činjenice i fikcija miješaju.

Godine 2019. predstavnik kraljevske porodice ustvrdio je na sudu da bi oni trebali ostati odgovorni za odlučivanje šta će se dogoditi s Trezorom B te da i dalje budu čuvari hrama: “Snažno se protivim presudi koja je proglasila da mi kao upravitelji nemamo nikakva prava nad hramom. Kralj Travancorea sagradio je hram. Kasnije, 1750. posvetio je svoju kneževsku državu Padmanabhaswamyju i proglasio se njegovim slugom.” Kraljevska porodica takođe tvrdi da bi otvaranje trezora B bilo “protiv vjere i tradicije”.

Bez obzira na to, službeni pokušaj ulaska u Trezor B desio se još 2012. godine. Istraživači su uklonili željeznu rešetku, prvu prepreku na koju su naišli. Zatim, nakon prolaska kroz predsoblje došli su do prozora osiguranog s tri brave. Skinuli su dvije brave, ali treću nisu uspjeli otvoriti.

Neki i dalje podržavaju mišljenje da posljednja vrata trezora ne bi trebala biti otvorena. Drugi su, međutim, mišljenja da se u trezor B treba ući kako bi se njegovo blago moglo revidirati i ispravno katalogizirati kako bi se spriječila krađa i gubitak imovine.

Posljednja vrata iz ove priče su ona grobnice prvog kineskog cara Qin Shi Huanga. Uprkos tome što je jedno od najvećih arheoloških otkrića svih vremena, grobnica je i dalje misterija za arheologe i istoričare jer je većim dijelom zapečaćena i neistražena. Qin Shi Huang je bio čovjek koji je ujedinio sedam zaraćenih država u prvu kinesku carsku dinastiju.

Prvi kineski car bio je jednako opsjednut ovim životom kao i onim zagrobnim. Dok je bio zaokupljen potragom za eliksirom besmrtnosti, Qin Shi Huang je takođe bio zaokupljen izgradnjom svoje grobnice.

Ceremoniju careve sahrane je vodio njegov sin, koji je naredio smrt svih konkubina pokojnog cara koje nisu imale sinove. To je učinjeno kako bi Qin Shi Huangu bile društvo u zagrobnom životu. Kada su pogrebne ceremonije bile završene, unutrašnji prolaz je bio blokiran, a vanjska vrata su bila spuštena, kako bi svi majstori ostali zarobljeni u grobnici. Ovo je urađeno da bi se osiguralo da rad mehaničkih zamki i znanje o blagu grobnice neće biti otkriveni. Na kraju su na grobu zasađene biljke i vegetacija tako da je podsjećao na brežuljak.

Godine 1974. grupa seljaka koji su kopali bunare u okrugu Lintong iskopali su iz zemlje ratnika od terakote u prirodnoj veličini. Bio je to početak jednog od najvećih arheoloških otkrića svih vremena. Tokom posljednje četiri decenije otkriveno je oko 2.000 ratnika od terakote. Međutim, procjenjuje se da ih je ukupno između 6..000 i 8.000 pokopano s Qin Shi Huangom. Nadalje, vojska od terakote samo je vrh ledenog brijega, budući da je sama careva grobnica i dalje neiskopana i malo je vjerovatno da će biti otvorena u skorije vrijeme.

Zna se da su u grobnici postavljene zamke. Uprkos tome što su stare više od 2.000 godina, tvrdi se da će i dalje funkcionisati jednako efikasno kao i na dan kada su postavljene. Nadalje, prisutnost žive na koju se sumnja bila bi nevjerovatno smrtonosna za svakoga ko uđe u grobnicu bez odgovarajuće zaštite. Stoga, sve dok se ne postigne daljnji tehnološki napredak, malo je vjerovatno da će arheolozi rizikovati otvaranje grobnice prvog kineskog cara.

Potraga za otkrivanjem tajni ovih zapečaćenih vrata i dalje fascinira arheologe i javnost. Kako se tehnologija poboljšava i razvijaju nove metode istraživanja, postoji nada da ćemo jednog dana moći otključati misterije skrivene iza ovih vrata i steći dublje razumijevanje naše prošlosti.

Izvor: ancient-origins.net