NAJRAZVRATNIJA OD SVIH RIMSKIH ŽENA: Carica nimfomanka koju su željeli da izbrišu iz istorije

Zbog razuzdanog života koji je vodila Rimljani su je ogovarali, ali ono čega su se zaista plašili bila je njena žudnja za moći.

Mesalina postaje carica

Valerija Mesalina imala je najviše 18 godina kada se 38. godine udala za Tiberija Klaudija Nerona Germanika. Klaudije je bio 47-godišnji, dva puta razveden, otac dvoje dece. Njih dvoje bili su i rođaci, oboje potomci božanske Avgustove sestre, Oktavije.

Brak je bio velika čast za Klaudija, jer su, u poređenju sa Mesalinom, njegove prethodne žene bile nižeg staleža. Njegov brak sa Oktavijinim potomkom poklopio se sa njegovim zakašnjelim ulaskom u javni život i bio je znak da ga novi car — njegov nećak Kaligula — odobrava i blisko vezuje za liniju nasljedstva.

Za Mesalinu, međutim, brak je vjerovatno bio manje uzbudljiv. Njen novi muž je do ovog trenutka bio sramota za porodicu. Imao je vidljive mane zbog kojih ga je majka navodno nazivala čudovištem, praujak Avgust mu je zabranio da u javnosti sjedi sa ostatkom porodice, a ujak Tiberije ga je udaljio od bilo koje javne funkcije. Carski Rim bio je neprijateljsko mjesto za invalide, i niko to nije znao bolje od Klaudija. Vidio je kako njegova braća i sestre dobijaju počasti i povoljne brakove. Klaudije je malo šta, osim svoje krvne loze, imao da pruži Mesalini. Teško je zamisliti da se radovala udaji za 30 godina starijeg muškarca čijim dostignućima nije mogla da se pohvali.

Par je brzo dobio dvoje djece, a Klaudije je neočekivano – i kontroverzno – postao car. Nakon što je Kaligula ubijen 41. godine nove ere, Klaudije se sklonio u vojne logore i dva dana se cjenjkao kako bi ubijedio Senat da ga prihvati za cara.

Klaudije

Mesalinin muž je nadmašio svačija očekivanja kada je preuzeo vlast. Još uvijek u ranim dvadesetim godinama, pripremljena za život u aristokratskoj dokolici, Mesalina je postala carica.

Mesalinina reputacija

O Mesalininoj vezi sa Klaudijem saznajemo od istoričara prvog i drugog vijeka nove ere, Tacita i Svetonija, koji su pisali decenijama nakon njene smrti u vrijeme kada su rani rimski carevi bili veoma krtikovani. Svetonije piše o paru u Dvanaest Cezara, ali su njegovi opisi kratki. Tacit, međutim, ima mnogo toga da kaže na temu.

Prve godine Mesaline kao carice nisu uključene u ova djela, pa je nejasno da li je bila ozloglašena od početka vladavine svog muža.

Kada Tacit počinje da piše oko 47. godine nove ere, šest godina nakon Klaudijeve vladavine, on Mesalinu predstavlja kao čudovište. On piše kako je manipulisala mužem da bi kaznila dva lična neprijatelja: Valerija Azijatika i Popeju Sabinu. Azijatik je imao divne Lukulove bašte, za kojima je Mesalina žudjela. Širila je glasine o vanbračnoj aferi između Azijatika i Popeje Sabine. Klaudije je naredio da se nemoralni par uhapsi, a Azijatik ubije. Popeja je zatvorena, a Tacit izveštajva da je izvršila samoubistvo jer su je Mesalinini špijuni među stražarima neprestano uznemiravali.

Valerija Mesalina

Tacit piše da je sebična Mesalina često koristila pravosudni sistem i državne funkcije za postizanje ličnih ciljeva. Svetila se onima koji su je ogovarali, odbijali njene seksualne ponude ili izazivali njenu zavist. Protjerivala je rođake i pogubljivala rivale. Lagala je i širila glasine kako bi zastrašila svog muža, koji bi zatim u strahu djelovao kako je ona željela.

Glasine

Šale i šaputanja o Mesalininim potrebama počele su rano. Plinije Stariji, mladi vojni oficir u Njemačkoj tokom Klaudijeve rane vladavine, napisao je enciklopediju prirodnih fenomena, u koju je uključio razmišljanja o seksualnosti sisara. Ljudi, primjećuje on su jedine životinje koje nemaju sezonu parenja i koji nikada nisu siti kada je u pitanju seks. Kao primjer, on čitaocu govori o carici Mesalini, koja se s prostitutkom takmičila da pokaže ko može da ima više ljubavnika. Poslije 25 “zagrljaja”, Mesalina je pobijedila.

Generaciju kasnije, anegdota je postala još nečuvenija kada ju je ispričao poznati mizantrop Juvenal u svojim Satirama. Mesalina se pojavljuje u odjeljku u kom objašnjava zašto mrzi žene. Nazivajući je “carskom kurvom”, Juvenal tvrdi da je Mesalina svake noći stavljala plavu periku – boju kose koja se povezuje sa varvarima – i odlazila da radi u javnu kuću niže klase, gdje bi imala seks dok ne izađe sunce. Bila bi “iscrpljena, ali još uvijek nezadovoljna”, pisao je.

Do 220. godine nove ere, kada je Kasije Dion pisao svoju rimsku istoriju, Mesalinin zamišljeni bordel se preselio u carsku palatu, gdje su muškarci plaćali za seks njoj i drugim aristokratkinjama, od kojih je Mesalina neke prisiljavala na seksualni rad.

Ovakve priče otkrivaju kako funkcioniše rimska (i moderna) mizoginija. U izvorima koji navodno pričaju istoriju — Tacit, Svetonije i Dion — Mesalina je promiskuitetna, ali i pametna, proračunata i okrutna. Ona kuje planove sa saveznicima u svom domu i Senatu kako bi stekla moć. Ona koristi sud i saveze da muči svoje neprijatelje, i kontroliše mrežu špijuna i doušnika širom grada. Ona prikuplja informacije i koristi ih da kontroliše svog muža i tako kontroliše carstvo. Sve ove stvari su nesumnjivo podle, ali pokazuju izvjesno poštovanje prema Mesalini kao složenoj ličnosti.

Brak i izdaja

Tacit je glavni izvor informacija i o Mesalininom posljednjem skandalu.

Priča počinje 48. godine nove ere, kada je Mesalina započela ljubavnu vezu sa senatorom Gajom Silijem. Silijevo saučesništvo varira u zavisnosti od izvora; prema Juvenalu i Diju, on je pasivna žrtva njene dominacije, dok je kod Tacita oduševljeni učesnik. Mesalina ga obasipa poklonima, od porodičnog naslijeđa do kuća. Njihova afera je trajala sve dok javnost nije saznala za nju. Silije se razveo od svoje žene, ali Mesalina nije mogla da se oslobodi svog muža.

Preljubnici su tada učinili nešto potpuno neočekivano — tako otvoreno i šokantno — da čak i drevni izvori jedva mogu da povjeruju u to. Dok Klaudije nije bio u gradu – par se vjenčao. Mesalina je obukla žuti nevestinjski veo i javno ulicama otišla do Silijevog doma, gdje su razmijenili zavjete. Zatim je usljedila zabava.

O stvarnim događajima i značenju tog dana savremeni istoričari još uvijek raspravljaju. Da li je ovo bilo pravo vjenčanje ili predstava? Da li je to bio pokušaj državnog udara, a ne samo drska uvreda? Neki karakterišu taj dan kao pokušaj svrgavanja Klaudija. Istina se nikada neće saznati jer nijedan zavjerenik nije preživio noć.

Valerija Mesalina

Glasine o njihovoj svadbi, bilo stvarne ili izrežirane, vrlo brzo stižu do Klaudija u Ostiju. Da mu prenesu vijesti, bile su zadužene dvije njegove omiljene ljubavnice. Klaudije je, prema Tacitovom pisanju, počeo da paniči uvjeren da Mesalina i Silije pokušavaju da ga svrgnu. Klaudije je naredio da se odmah uhapse. Stražari su Mesalinu pratili do Lukulovih vrtova, a Silije je pred Klaudija doveden u vojni logor, gdje je odmah i pogubljen zbog izdaje. Nakon ovog dana Silijevo ime nestaje iz istorije.

Smrt carice

O Mesalininoj sudbini Klaudije je dugo odlučivao. Decenijama su bili u braku, ona je bila majka njegove djece i žena koju je, po svemu sudeći, volio. Odlučio je da je sasluša. Ali u strahu da će izbjeći kaznu, Klaudijeve pristalice uzele su stvari u svoje ruke. Rimskim centurionima i tribunu su prenijeli da je car naredio da odu u baštu i pogube Mesalinu.

Mesalina, koja je u bašti bila sa svojom majkom, pokušavala je da pronađe izlaz iz situacije, ali bezuspješno. Kada su stigli do nje, vojnici su joj dali mogućnost da se sama ubije, ali nije bila u stanju to da uradi, zbog čega joj se Tacit podsmijevao. Jedna od vojnika joj je oduzeo život.

Tacit piše da Klaudije nije bio pogođen vijestima o smrti svoje žene: “Čak ni u danima koji su usljedili, on nije odavao nikakve simptome mržnje ili radosti, bijesa ili tuge, ili, u stvari, bilo kakve ljudske emocije.” Rimska vlada izdala je damnatio memoriae za Mesalinu, brišući njeno ime sa javnih i privatnih mjesta i uništavajući njene statue. Ali zvanično brisanje iz istorije nije dovelo do toga da Mesalina izblijedi iz sjećanja. Umjesto toga, njeni seksualni apetiti i bigamno vjenčanje izazvali su glasine, šale i tračeve koji su nadmašili sve druge u istoriji.

Izvor: nationalgeographic.rs