Pronađeni drevni otisci stopala stari preko 20.000 godina u davno presušenom jezeru: Ovo otkriće pobija najstariju teoriju o čovječanstvu!

Sjeverna Amerika je posljednji kontinent do kojeg je došlo čovječanstvo

U SAD-u, tačnije u nacionalnom parku White Sands u Novom Meksiku, otkriveni su otisci stopala stari između 21.000 i 23.000 godine, što su najstariji dokazi o ljudskom nastanjivanju u obje Amerike.

Datiranje otvara pitanje o tome kada su se i kako ljudi iz Sibira nastanili u regiji, a raste broj dokaza da su zaobišli pacifičku obalu dok su kopnene rute bile okovane ledom. Autori studije tvrde kako otisci stopala daju vjerodostojnost još ranijim dokazima naseljavanja na oba kontinenta.

Kultura Clovis

Inače, Sjeverna Amerika bila je posljednji kontinent do kojeg je došlo čovječanstvo. Decenijama je najraširenija teorija bila da su doseljenici tamo došli iz istočnog Sibira preko današnjeg Beringovog prolaza u potrazi za toplijom klimom.

Arheološki dokazi dugo su sugerisali da je naselje staro 13.500 godina bilo povezano s praistorijskom paleoameričkom kulturom Clovis, što se smatralo prvom civilizacijom na kontinentu i pretečom grupa koje su postale poznate kao Indijanci.

Međutim, teorija o toj kulturi poljuljana je u posljednjih 20 godina obzirom da su istraživanja pokazala da su prva naselja u Sjevernoj Americi starija.

Tragovi djece i tinejdžera

Otisci stopala su ostavljeni u blatu na obalama davno presušenog jezera koje je danas dio pustinje u Novom Meksiku. Talog je ispunio udubljenja koja su stvorila stopala i stvrdnuo se u stijenu, štiteći dokaze o našim precima.

“Zaista mislim da smo pravilno odredili starost uzorka”, rekao je Thomas Stafford, eksperimentalni geohronolog sa Stafford Research Laboratories i dodao kako greška od hiljadu godina ne bi narušila važnost otisaka.

“Bilo da je ovdje bilo ljudi prije 20.000, 22.000 ili 19.000 godina, to ne mijenja njihovu nevjerovatnu priču. Imamo tragove ljudi”, naglasio je.

Tim naučnika utvrdio je kako deseci otisaka stopala najvjerovatnije pripadaju djeci i tinejdžerima.

“To ima smisla. Kada sam bio mlađi, oduvijek sam se kretao prema vodi. Potok, rijeka, bara, šta god. Dakle, vjerovatno su više od odraslih hodali po blatu nego po suhoj površini”, istakao je Daniel Odess, jedan od autora studije.

Izvor: net.hr

Share and Enjoy !

0Shares
0 0

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Povezane vijesti