ISTINITA PRIČA: Čovjek koji je dobrovoljno ušao u Auschwitz
Teško je povjerovati da bi neko svojevoljno otišao u Auschwitz, najzloglasniji od svih logora, no i to se dogodilo.
Witold Pilecki je bio poljski oficir, koji se pridružio poljskom pokreta otpora nakon što su Nijemci osvojili Poljsku. Po njemačkom osvajanju Poljske na njenoj teritoriji niknulo je više logora. Jedan od prvih bio je Auschwitz. Kada je ovaj logor počeo s radom poljski pokret otpora je želio znati više o onome što se dešavalo iza bodljikave žice.
Novi identitet
Witold Pilecki se dobrovoljno prijavio za ulazak u koncentracioni logor Auschwitz ne bi li provjerio kakva je tamo situacija. On je već imao plan kako će ući u logor, ali i idejni koncept kako će krijumčariti podatke iz logora. Pilecki je u tu svrhu dobio novi identitet te je tako postao Tomasz Serafiński, a da bi ušao u logor pridružio se protestantima protiv nacista nakon čega je uhapšen 19. septembra 1940. (kako je i planirao) i zatvoren s hiljadama poljskih civila. Nakon što je dva dana bio zatočen s brojnim zatvorenicima u staroj kasarni, gdje su ih tukli gumenim palicama, prebačen je u Auschwitz, a tada je počeo grozomorniji dio priče.
Kako je postao čovjek broj?
Naravno u to vrijeme nije bilo poznato kakva je tačno situacija ‘tamo unutra’. Da je znao možda se ne bi odlučio na ovaj korak. Doći u logor i nije bilo problematično, ali izaći je već bio pravi poduhvat. No, zadržimo se na boravku u logoru. Kada je stigao tamo, zajedno s velikim brojem ljudi je obrijan, istuširan ledenom vodom, nakon čega je dobio zatvoreničku odjeću i neizbježan broj. Od tog trenutka on je bio samo 4859.
Pokret otpora organizovan u samom srcu logora
U Auschwitzu je brzo počeo raditi na organizaciji pokreta otpora koji je uključio stotine zatvorenika. Primaran zadatak ovog pobunjeničkog pokreta je bio u uspostavi komunikacije s vanjskim svijetom i dizanju morala zarobljenika kroz krijumčarenje hrane, odjeće i lijekova. Pilecki je brzo shvatio zahvaljujući svojoj fleksibilnosti i socijalnoj inteligenciji kako ovdje stvari funkcionišu. Naime, rano je uočio da se SS-ovci posebno okrutno obračunavanju s intelektualcima pa se predstavljao kao fizički radnik, što mu je omogućilo preživljavanje. Iz logora je počeo brzo slati izvještaje prema van. Uglavnom ih je prosljeđivao po civilima koji su dolazili u logor po određenom poslu, a koji su pristali na opasnu saradnju. U logoru je proveo dvije i po godine, i bio je živi svjedok kako se on transformisao od zarobljeničkog logora u logor smrti.
Industrija smrti
Njegovi su izvještaji počeli pristizati u Varšavu već u oktobru 1940. godine, a proslijeđeni su i poljskoj vladi u egzilu, koja ih je onda usmjerila prema Churchillovom kabinetu. Prvi je izvještaj stigao u London u proljeće 1941., a bilo je jasno da je ovaj logor mjesto sadističkog odnosa nacista prema zatvorenicima. Od maja 1942. je postalo očito da se kapaciteti logora šire, čemu je svjedočila izgradnja sekundarnog logora koji je nazvan Auschwitz II. U taj su logor uskoro smješteni ratni zarobljenici iz Sovjetskog Saveza. Ovi zatvorenici su vrlo brzo likvidirani, a logor je postao prava pravcata industrija smrti. Iako su izvještaji Pileckog govorili o plinskim komorama i nezamislivim mučenjima saveznici se nisu ni u jednom trenutku odlučili na bombardovanje željezničke pruge kojim su mogli privremeno zaustaviti dovoz novih ljudi u logore. Čak je i sam Churchill smatrao da su ovi izvještaji pretjerani i da im se ne treba u potpunosti vjerovati.
Bijeg iz logora
Djelatnost pokreta otpora je nakon nekog vremena primjećena zbog čega se Pilecki odlučio na bijeg. Kako je tada radio u logorskoj pekari koja se nalazila nešto izvan samog logora, iz nje je, s još trojicom sudrugova koji su bili važan dio logorskog pokreta otpora, pobjegao u proljetnoj noći 1943. godine. Potom se vratio u Varšavu gdje je sastavio izvještaj o svojim iskustvima u logoru, a koji je danas poznat kao Witoldov izvještaj.
Varšava sravnjena sa zemljom
Nakon bijega iz Auschwitza Pilecki je sudjelovao u Varšavskom ustanku krajem ljeta i početkom jesni 1944. godine. Ustanak je organizovala poljska Domovinska vojska, a on je podignut kada su se Nijemci počeli povlačiti iz Poljske. U tom trenutku se Crvena armija približavala glavnom gradu. Naime, Poljaci su cijelo vrijeme iščekivali pomoć zapadnih saveznika, ali kako do nje nije došlo ustanici su se odlučili na akciju. Nadali su se da će dobiti podršku Sovjeta. Problem je bio što je Domovinska vojska bila u službi poljske vlade u egzilu koja nije dijelila stajališta Sovjeta o uređenju poslijeratne države. U osnovi kada je došlo do ustanka Crvenoj armiji se nije previše žurilo pomoći ustanicima zbog čega je ustanak ugušen, a Varšava sravnjena sa zemljom. Preživjeli su internirani u njemačke logore. U jednom od njih kraj rata je dočekao i Pilecki. On se kasnije vratio u Varšavu kao tajni agent s lažnim identitetom ne bi li obavijestio vladu u egzilu šta se u zemlji događa. Uhapšen je u aprilu 1947. godine. Nakon sudskog procesa likvidiran je po kratkom postupku pucnjem u potiljak u jednom varšavskom zatvoru, u svojoj 47-oj godini života 1948. Ova je priča dugo ostala neispričana, a među prvima koji su je ispričali bio je poljski istoričar Józef Garliński koji je i sam bio zatvorenik u Auschwitzu, a koji je nakon rata napustio zemlju.
Pilecki je posthumno odlikovan najvišim vojnim odličjem Poljske, ordenom Bijelog orla 2006. godine. Ovaj je poljski junak preživio najstrašniji koncentracioni logor, ali ne i poslijeratnu komunističku vladu Poljske koja je bila pod sovjetskom paskom.
Piše: Sonja Kirchhoffer
Izvor: povijest.hr