Conneaut Divovi: Veliko groblje džinovske rase otkriveno početkom 1800-ih

Godine 1798. prvi stalni američki doseljenici sa istoka stigli su u zapadni rezervat Ohija. Počeli su da krče šume duž južne obale jezera Erie. Tom prilikom pronašli su brojne drevne glinene strukture i gotovo svuda fino izrađene vrhove koplja i druge artefakte davno zaboravljenog i nekada mnogoljudnog domorodačkog društva – naroda koji se očito prilično razlikovao od Indijanaca Massasauga koji su tada živjeli na toj zemlji.

Velika otkrića zanimljivih artefakata tokom iskopavanja u Circlevilleu i Marietti, Ohajo već su bila dobro publikovana u vrijeme kada su naseljenik Aaron Wright i njegovi prijatelji počeli da zasjedaju u svoje nove domove duž Conneaut Creeka, u mjestu koje će kasnije postati okrug Ashtabula, Ohajo.

Sva njegova otkrića su se možda desila zato što je bio neoženjen mladić s puno energije, ili možda, još vjerovatnije, zato što je njegov izbor zemljišta za gradnju kuće uključivao čudnu veliku humku sa nepoznatim grobljem. Kakvi god da su razlozi bili, Aaron Wright je ušao u istorijske knjige kao otkrivač “Conneaut Divova” drevnih stanovnika okruga Ashtabula, Ohajo, neobično velikih kostiju.

U izvještaju iz 1844. Harvey Nettleton je rekao da se ovo “drevno groblje od oko četiri hektara proteže prema sjeveru od obale potoka do glavne ulice, na duguljastom trgu.”

Dalje je zapisao:

“Drevne grobove odlikuju blaga udubljenja na površini zemlje koja ih pokriva, raspoređeni su u ravnim nizovima, sa međuprostorima sličnim uličicama, koji pokrivaju čitav prostor. Procjenjuje se da područje sadrži od dvije do tri hiljade grobova.”

Detaljnim pregledom od strane Aarona Wrighta, još 1800. godine, ovdje su otkrivene ljudske kosti, pocrnjele od starosti, koje su se nakon izlaganja vazduhu ubrzo raspadale u prah.

Praistorijsko groblje na zemlji Aarona Wrighta bilo je samo po sebi dovoljno izuzetno i po svojoj veličini i po konfiguraciji grobova, ali Nettletonovu pažnju je privuklo ono što je bilo u tim grobovima i u susjednim humkama.

Humke koje su se nalazile u istočnom dijelu današnjeg sela Conneaut i veliko groblje u blizini Prezbiterijanske crkve izgleda da nisu imale nikakve veze sa grobnicama Indijanaca. Grobovi i humke se nesumnjivo odnose na stariji period i relikti su neke izumrle džinovske rase, o kojoj Indijanci nisu ništa znali.

Ono što je najupečatljivije u vezi sa humkama je to što se među pronađenim ljudskim kostima, nalaze primjerci koji pripadaju ljudima izuzetno velikog rasta, koji sene mogu drugačije označiti nego kao rasa divova.

Lobanje pronađene u ovim humkama su bile tolike veličine da bi se u njih bez problema mogla staviti glava prosječnog čovjeka, a kosti vilice otkrivaju da je ugriz ovakvog čovjeka bar tri puta veći nego što je to normalno.

Kosti ruku i donjih udova bile su istih proporcija, pokazujući očiti dokaz degeneracije ljudske rase od perioda u kojem su ovi ljudi hodali zemljom pa do vremena u kojem mi danas živimo.

Šta je Nehemiah King pronašao 1829.

Nettletonov izvještaj je bio naširoko distribuiran kada je sažet u Historical Collections of Ohio, Henry Howea, 1847. Howe piše o Thomasu Montgomeryju i Aaron Wrightu koji su došli u Ohajo u proljeće 1798., te o naknadnom otkriću “velikog groblja” i “ljudskih kostiju pronađenih u humkama” u blizini.

Howe ponavlja već rečeno da među ovim otkrivenim kostima, “neke pripadaju ljudima gigantske strukture.” Priča i kako je 1829. godine posječeno drvo pored drevnog “Fort Hilla u Conneautu” i da je lokalni vlasnik zemljišta, Nehemiah King, sa povećalom, izbrojao je 350 godišnjih godova na panju ali je u blizini njegovog središta pronašao i neke rezove koji su očito napravljeni nekim nepoznatim sječivom, prije puno godina.

Howe zaključuje: “Odbivši 350 od 1829. ostaje 1479. što je morala biti godina kada su ovi rezovi napravljeni. Bilo je to trinaest godina prije otkrića Amerike od strane Kolumba.”

Izvor: mysteriesrunsolved.com