Drevna kraljica i ratnica koja je pobijedila moćnog persijskog kralja: Priča o bijesu, osveti, tuzi za sinom i upornosti

Kir Veliki je pretpostavio da će lako pokoriti Masagetejce i njihovu kraljicu. Prevario se.

Stepe su bili dom Masagetejaca, nomadskog naroda poznatog po izuzetnoj vještini jahanja. Masagetejcima je 530. godine prije nove ere vladala kraljica ratnica Tomirida. Bila je žestoka i izrazito zaštitnički nastrojena prema svom narodu i svojoj porodici.

Kir Veliki je pretpostavio da će lako pokoriti Masagetejce i njihovu kraljicu. Prevario se.

Kraljica ratnica

Persijsko carstvo se prostiralo od Sredozemnog mora na istoku do rijeke Ind na zapadu. Bila je to jedna od najmoćnijih imperija tadašnjeg svijeta, a persijska vojska je mogla da nadmaši svakog rivala. Sa druge strane, Masageti kraljevstvo je bilo malo.

U šestom vijeku prije nove ere, kraljica Tomirida je vladala zemljom koja se prostirala sjeverno od Persije i istočno od Kaspijskog mora. Masageti su bili nomadski narod koji je živio u stepama centralne Azije. Žene Masagete su jahale konje, borile se u bitkama i vladale.

“Oni se bore i na konjima i pješice”, napisao je grčki istoričar Herodot o Masagetejcima u svojim Istorijama. “Koriste lukove i koplja, ali njihovo omiljeno oružje je borbena sjekira.”

Kir Veliki, vladar Persije, proširio je granice svog carstva osvajanjem Babilona. Zatim je krenuo na sjever, na Masagete.

Postojao je samo jedan problem: kraljica Tomirida je odbila da poklekne pred Persijancima.

Tomirida je vladala Masagetijem nakon smrti svog muža, zajedno sa svojim sinom Spargapisom. Kraljica ratnica je odlučila da brani svoju teritoriju.

Prije nego što je poslao vojsku na sjever, Kir je predložio diplomatsko rješenje. Poslao je ambasadore da u njegovo ime zaprose Tomiridu.

Plan je bio prevara, a Tomirida je to shvatila. Kako Herodot kaže, bila je “svjesna da se on udvarao njenom kraljevstvu, a ne njoj”. Ona je odbila prijedlog i poručila Kiru da se fokusira na vladanje sopstvenom zemljom umjesto da pokušava da preuzme njenu.

Neustrašiv, Kir je poslao svoju vojsku na sjever da napadne Masageti.

Kraljica Tomirida protiv Kira Velikog

Moćna persijska vojska je stigla do granica Masagetija. Tomirida se nije uplašila. Poslala je Kiru upozorenje da ako se ne povuče, Masageti će napasti. Dala mu je tri dana.

Nakon tri dana usljedila je borba. Persijansci su osmislili trik. U početku je djelovalo da je upalilo, ali je zapravo to bio početak Kirovog kraja.

Persijanci su logorovali na obali rijeke koja je predstavljala prirodnu granicu između njih i Masageta. Dio plana je bio da u logoru ostanu slabi vojnici, a da ostatak počne da se povlači.

Masageti, predvođeni Spargapisom, vjerujući da napreduju, ušli su u logor, pobijedili zaostale persijske vojnike, a onda počeli da jedu i piju zalihe koje su zatekli. Među zalihama je bilo i vina – namjerno ostavljenog na vidnim mjestima.

Persijanci su znali da Masageti nikada ranije nisu pili ništa slično. Zapravo, nisu uopšte gajili grožđe. Kako Herodot objašnjava, nomadski konjanici pili su uglavnom mlijeko.

Kada su se napili, Persijanci su se vratili. Persijska vojska je zarobila većinu pijanih i oslabljenih vojnika, među kojima i Spargapisa, Tomiridinog sina.

Postiđen, Spargapis je tražio od Kira da mu dozvoli da se ubije. Kir je pristao, a Tomiridin sin se ubio.

Tomirida je krivila Kira za smrt svog sina. Poslala mu je poruku u kojoj se zavjetovala da će ga ubiti. “Ti krvoločni Kire”, pisala je Tomirida, “ne ponosi se ovim uspjehom. Bio je to sok od grožđa … bio je to otrov kojim si zarobio moje dijete i tako ga pobijedio, a ne u poštenoj borbi.”

Kir je ignorisao kraljičinu prijetnju.

Kraljičina osveta

Tomirida je krivila Kira za smrt sina, i željela je osvetu.

Pisala je Kiru, a on ju je ignorisao. Tomirida je tada podigla vojsku i napala Persiju.

Masageti su se suočili sa Persijancima u, kako je Herodot nazvao, najžešćoj borbi između ne-Grka. Neprijatelji su se borili u prsa o prsa kopljima i bodežima, pri čemu nijedna strana nije popuštala.

Kir je pretpostavio da će Masagete lako pobijediti. Sve je bilo na strani Persijanaca, brojnost, vještina, iskustvo. Ali sa druge strane je bila Tomirida – majka željna osvete.

Ono što se zna je da je Kir tokom borbe pao, i ova bitka jeste zabilježena u mnogim istorijskim izvorima kao kraj vladavine velikog kralja.

Isto tako, ova bitka je poslužila kao inspiracija za mnoge priče o tome kako je Kir Veliki završio.

Jedna od njih kaže da je Tomirida tražila Kirovo tijelo, da mu je odsjekla glavu a onda je ubacila u bure napunjeno ljudskom krvlju.

“Živim i pobijedila sam te u borbi”, navodno je rekla Tomirida, “a ipak sam od tebe uništena, jer si lukavo uzeo mog sina.”

Ova priča šeta na granici između mita i istine. Ipak živjela je dugo poslije vremena Masageta.

Srednjovjekovni umjetnici slikali su kraljicu ratnicu kako odsjeca glavu svom neprijatelju. Temi su se kasnije vraćali i renesansni umjetnici.

Šta se dogodilo Tomiridi nakon što je pobijedila Persijance? Istorija ne bilježi sljedeće poglavlje Tomiridinog života. Srednjovjekovni pisci tvrde da su Masageti asimilovani sa Hunima koji su kasnije napali Evropu na konjima.

Iako je Tomirida nestala iz istorijskih spisa, ona živi u legendama i umjetnosti.

Izvor: nationalgeographic.rs