NJIHOVA LJUBAV JE POTRESLA JUGOSLAVIJU: Ona je bila prvi TV spiker, a on NARODNI HEROJ! (VIDEO)
Talentom i ljepotom obilježila je jednu eru jugoslovenskog filma, a njen život je bio u znaku velike ljubavi s Pekom Dapčevićem
Malo ko zna da je prvu emisiju Televizije Beograd 1958. godine prva vodila glumica Milena Dapčević, koja je time postala prva srpska i jugoslovenska spikerka, dok se još nisu pojavili ni Dušanka Kalanj, ni Brana Surutka, ni Mile Zdravković.
Na poziv reditelja Jovana Konjovića došla je da pročita pozdrav Sovjetskom Savezu, koji će se emitovati u Moskvi. Budući da je u pitanju bio tako važan zadatak, ona je, pisalo se, imala veliku tremu.
U to vrijeme još nije bilo ni televizijske kamere ni studija, već je sve nimljeno u filmskom studiju na Košutnjaku, a kasnije je MIlena pričala da joj je rečeno da tekst ne uči napamet, već da ga čita i da povremeno pogleda u “publiku”, odnosno u kameru. U zagradi joj je napisao “sa osmijehom” i “bez osmijeha”, a iako je snimanje bilo jednostavno, kasnije je priznala da je imala utisak da se dogodilo nešto izuzetno.
— Bila sam, naravno, u svojoj haljini, jer televizijska garderoba nije postojala … Čula sam da je snimak veoma uspio — rekla je kasnije za Yugopapir.
Sljedeći put kada se Milena pojavila na malom ekranu bilo je to u prvoj televizijskoj drami “Slučaj u tramvaju”, kada je nastupila kao ono što je zapravo i bila — glumica.
Milena Dapčević rođena je kao Milena Vrsajkov u Despotovu 1930. godine, a postala je jedna od najvećih zvijezda socijalističkog filma. Njenu karijeru je, bez sumnje, obilježio film “Anikina vremena” iz 1954. godine, napravljen po motivima istoimene novele Iva Andrića, u kom je igrala naslovnu ulogu.
Osvajala je talentom, ali i ljepotom, a sredinom 20. vijeka u Jugoslaviji su je opisivali kao “lijepu ženu, jednu od onih lijepih žena koja i pojavom i glasom kao da sugeriše da postoji samo njena tajna, nešto što samo ona zna i što nikad neće reći”.
Igrala je u velikom broju filmova i TV drama, a mlađi su je upamtili kao doktoricu u filmu “Boško Buha”.
Pored toga što su njen život obilježili film i televizija, tu je i njena velika ljubav s Pekom Dapčevićem, narodnim herojem, učesnikom Narodnooslobodilačke borbe i Španskog građanskog rata, ambasadaorom SFRJ i general-pukovnikm JNA. Upoznali su se tokom ljeta 1952. godine, dok je Dapčević ljetovao u Dubrovniku, gdje je Milena snimala film “Svi na more”. Par se ubrzo vjenčao, a kum im je bio Milovan Đilas, koji je pisao o njihovoj velikoj ljubavi.
U poslijeratnim danima bilo je neprihvatljivo da je jedan istaknuti partizanski borac u vezi sa glumicom, a ne nekom partizankom, ali su Milena i Peko “tjerali svoje”. Glumica je bila odbačena od Dapčevićevih ratnih drugova, naročito jer je on tokom rata bio u vezi s prelijepom i išta manje hrabrom Stanom Tomašević, prvom ženom koju je Tito postavio za partizanskog komesara i koju su nazivali “Titovom manekenkom”.
Međutim, Peko je odabrao ženu koja ne samo što nije bila istaknuta kao borac, već je bila samo dijete kad je počeo rat.
Milena je dobijala anonimna pisma puna mržnje i bijesa, a još se pamti da su na dočeku Nove 1954. godine u Klubu književnika sjedili samo sa Đilasom i njegovom suprugom, što je Đilasa podstaklo da napiše politički tekst “Anatomija jednog morala”, u kom je kritikovao funkcionere i njegove supruge.
— Naročito su bile izvještene u surovosti one koje se nisu mogle pohvaliti za svoju mladost vrlinama koje su tražile od drugih, od nevjeste. Jedna je rekla, imitirajući slabu literaturu: “Prosto osjećam odvratni zadah razvrata ako sam s njom u istoj prostoriji”. A jedna druga, koja je proživjela mladost u onom vremenu kada se u SKOJ-u oslobađanje od “buržoaskih” moralnih predrasuda djevičanstva i vjernosti smatralo prvim znakom ženske emancipacije, rekla je: “Više se ne zna ko su naše drugarice! Ne razlikuje se ko je kurva, a ko je drugarica”. A jedna opet: “Njeno zanimanje je takvo da može biti samo kurva” — pisao je Đilas.
View this post on Instagram
Međutim, potom je počeo čuveni Titov politički obrčaun sa Đilasom, što je Dapčeviće dovelo u komplikovan položaj — njegova braća izjasnila su se ranije da je za Staljina i završila na robiji, a Peko je ćutao u jeku tenzija na relaciji Tito-Đilas jer nije mogao da bude protiv svog prijatelja.
Nakon skandala, Peko je smijenjen s mjesta načelnika Generalštaba JNA i postavljen za amabasadora Jugoslavije u Grčkoj.
Milena i Peko imali su dvoje djece: kćerku Milicu i sina Vuka, a glumica je cijelog života isticala koliko je ponosna na nasljednike. Milica je odlučila da postane arheološkinja, o čemu je Milena pričala s ponosom, a u jednom intervjuu istakla je i da Milica ima “bolji ukus u odjevanju” od nje.
Peko je preminuo u Beogradu 1999. godine, sa Milenom pored sebe. Ona je nastavila da živi u Srbiji i njeguje sjećanje na njega, a ovaj svijet je napustila 3. decembra 2018. godine.
Izvor: stil.kurir.rs/pozitivno.ba
){kind=link}