10 tajnovitih zvukova o kojima niko ništa ne zna

Sve od 1982. ljudi su mogli čuti neobičan i ponavljajući radio signal koji se emitovao na frekvenciji 4,625 kHz. Poznat kao UVB-76, zvuk se sastoji od tona zujanja koji se ponavlja 25 puta u minuti, 24 sata na dan. U rijetkim slučajevima, šifrovane glasovne poruke s imenima i brojevima umiješale su se u signal. Ne postoji službeno objašnjenje za ova misteriozna emitovanja, no mjesta odakle dolaze navode na trag – navodno potiču iz blizine Moskve, a na kraju su se preselili u predgrađe St. Petersburga. To je dovelo do spekulacija kako se njima koristi ruska vojska kako bi slala šifrovane poruke svojim pripadnicima širom svijeta.

Riječ je o dva ogromna kipa egipatskog faraona Amenhotepa III, nastalog prije 3400 godina. Nažalost, veliki je zemljotres 27. godine p.n.e. oštetio jedan kip, pa se urušio njegov gornji dio. Donja polovina kipa je počela proizvoditi neobične zvukove – obično u cik zore. Zvuk liči na onaj žičanog instrumenta ili udaranja po metalu. Kip je postao poznat kao magični objekt koji donosi sreću posjetiocima. Jedno od objašnjenja zvuka je kako nastaje kao rezultat brzinskog isparavanja rose u pukotinama kipa, no to nije dokazano.

Neobični zvukovi koji dolaze iz najdubljih tmina okeana prijavljivani su tokom Hladnog rata, naročito od strane sovjetskih podmornica koje su plovile duž Arktičkog kruga. Zvukovi su sličili kreketu žaba, a posade podmornica su tvrdile kako je njihov uzrok biološki. Objekt ili stvorenje odgovorno za njih navodno je kružilo oko podmornica, kao da ih istražuje, pa je čak znalo i juriti za njima. Navodno se jedan od tzv. “drhtavaca” sudario sa sovjetskom nuklearnom podmornicom K-219 1986. godine te potonuo. Sovjeti su tvrdili kako je riječ o tajnom NATO-ovom uređaju za praćenje, dok naučnici misle kako bi se moglo raditi o Minka kitovima. Kako god, ruske su posade smatrale kako izvori zvuka žele uspostaviti kontakt s njima.

Ovaj ultra-nizak no zvuk ekstremno moćne frekvencije ulovile su podmorske stanice za posmatranje nekoliko puta tokom 1997. godine. One su jedna od druge bile udaljene i do 5.000 km, a zvuk je lociran duž Pacifika vodeći sve do Južne Amerike. Njegovo porijeklo još nije utvrđeno, a naučnici tvrde kako je nastalo od nečeg organskog, premda je zvuk nekoliko puta bio glasniji od onog koji proizvodi Plavi kit, životinje poznate kao najglasnije na svijetu. Američka su udruženja za Okeanografiju u službenoj izjavi rekli kako je to zvuk pomicanja ledenih ploča, jer je nepoznata životinja prilično nevjerovatan uzrok. Ipak, neki njihovi naučnici, poput dr. Christophera Foxa, izrazili su sumnje u takve teorije.

Još poznat kao 53-hercni kit, ova misteriozna životinja emituje zvuk koji je viši i kraći od normalnog te ne liči na zvuk niti jednog drugog kita na Zemlji. Sumnja se kako je taj kit mutiran, ili je čak hibrid dvije vrste. Drugi govore kako bi mogao biti gluh, no u svakom slučaju ovaj zvuk govori kako on ne može komunicirati s ostalim pripadnicima svoje vrste, što ga čini najusamljenijim kitom na svijetu. Ipak, ono što je još čudnije je da su svi pokušaji pronalaska tog kita propali.

Neobični podzemni akustični poremećaj prvi je put snimljen 1997. u ekvatorskom području Tihog okeana. Nazvan je usporavanje jer se frekvencija zvuka polagano usporava tokom razdoblja od sedam minuta. Zvuk je “ulovljen” nekoliko puta, a stručnjaci vjeruju kako je najvjerovatnije riječ o podzemnoj jeci zvuka koji nastaje zbog pomicanja ogromnih ledenih ploča duž kopna Antarktika. Ipak, konkretan izvor zvuka nije utvrđen.

Riječ je o nizu čudnih, niskofrekventnih zvukova nalik pjevušenju koji su snimljeni širom svijeta, a naročito u gradu Taos u Novom Meksiku. Opisan kao zvuk praznog hoda motora automobila, a navodno utiče i na ljude u tom području. Oni koji su ga iskusili tvrde kako ga se više osjeća unutar tijela nego što ga se doživljava izvana. Stoga slušalice ne pomažu, a zvuk može vibrirati duž tijela. Njegovu je frekvenciju teško uloviti mikrofonima, a jedno od mogućih objašnjenja je spontana otoakustična emisija – tj. da zvuk dolazi iz dlačica ušiju u samim ljudima.

Prvi put detektovan 1991. od strane Pacifičke laboratorije za očuvanje okoline, ovaj skup zvukova nazvan je pometanje jer nalikuje onom kojeg proizvodi metla te svaki traje po nekoliko sekundi, gotovo kao zvuk alarma za automobil. Razina buke je bila toliko velika da se zvuk čuo duž Pacifika, a najviše ga je bilo u proljeće i u jesen. Zvuk se i dalje može čuti, no nakon njegovog otkrića, pao mu je intenzitet i amplituda. Izvor mu je negdje oko središta Tihog okeana, gdje se sumnja da postoji određena vulkanska aktivnost, no nije dokazano da od toga potiče.

Poznat i kao zemljotres neba, ovaj zvuk je zabilježen u brojnim gradovima uz more širom svijeta. Opisuje se kao vrlo glasna, ali udaljena grmljavina. Zvuk i dalje zbunjuje naučnike, a neki vjeruju kako on dolazi od urušavanja podzemnih pećina. Kao neki od mogućih uzroka navode se meteori, podzemni ventili, vojne letjelice i elektromagnetna aktivnost …

Mladi je dobrovoljac za traženje vanzemaljske inteligencije Jerry R. Ehman 1977. ulovio radijski signal u trajanju od 72 sekunde. Signal frekvencije 1420 MHz trajao je 72 sekunde, a bio je vrlo pravilnog karaktera te je dolazio iz sazviježđa Strijelca. WOW signal još uvijek nije objašnjen, iako postoje brojne teorije. Pošto signal nikada kasnije nije zabilježen, ostaje otvorena mogućnost da je signal zaista poslan od strane vanzemaljaca koji su pokušavali stupiti u kontakt s drugim inteligentnim bićima. Dok se opet ne zabilježi WOW signal, ili signali slični njemu, ostaju nam samo nagađanja o njegovom porijeklu, prirodnom ili vještačkom.

Izvor: express.24sata.hr