Potraga za vanzemaljskom inteligencijom: Dokle smo stigli?

U vidljivom svemiru nalazi se oko 100 milijardi galaksija s otprilike 100 milijardi zvijezda u svakoj.

Ako svaka zvijezda prosječno ima 10 planeta, znači da u svemiru ima 100.000 milijardi milijardi planeta. Da li će samo na jednoj planeti nastati život?

Kada pogledamo ovu brojku logički možemo zaključiti da život u svemiru ”buja”.

Prema naučnicima svemir je beskonačan i nema kraja. Ali ako je svemir beskonačan, nije li beskonačno velika mogućnost postojanju života u drugim galaksijama i planetarnim sistemima? Čovjek je samo jedno od možda hiljade inteligentnih bića u svemiru.

Ipak, s druge strane možda i jesmo jedina inteligentna bića u svemiru. Ali zašto? Zašto bi toliki prostor u svemiru bio potrošen na samo jednu vrstu? To bi bio uludo potrošen prostor.

Postoje brojni zapisi ljudi koji su imali kontakte s vanzemaljskim bićima. Jedan od njih je i onaj u kojem se kaže da su ”neki ozbiljni španski građani među kojima jedan advokat i inžinjer” primali vijesti od bića s planete Ummo.

Naime, oni su primali vijesti od civilizacije koje je ispred Zemlje 5.000 godina kad je riječ o nauci i tehnologiji. Prema njihovim vijestima, bića navode kako je život u svemiru dosta česta pojava, ali ipak rjeđa nego što misle neki zemaljski naučnici.

To ne mora biti istinito, može biti i plod nečije mašte ili jednostavno prevare.

Međutim, ti Španjci su tvrdnje potkrijepili primjerima.

Na primjer, kompjuteri Ummonauta su opremljeni kristalima od titana. Prostornim interferencijama triju elektromagnetnih talasa može se pobuditi 12 kvatnih stanja atoma, što omogućuje nevjerovatnu gustoću gomilanja podataka. Za prenos podataka oni koriste gravitacione valove, a njihovu upotrebu predlažu i neki zemaljski naučnici.

Prema tvrdnjama tih španskih građana Ummonauti znaju da se svemir sastoji od brojnih dimenzija, dok ih oni poznaju deset.

Bilo kako bilo, istinitost priče nije potvrđena.

Kako su ljudi po prirodi radoznali i žele spoznati, nisu mirno stajali i čekali da ONI prvi dođu do nas. Ljudi su poslali jednu i dosad jedinu radio-poruku u svemir namijenjen vanzemaljskoj civilizaciji.

Bilo je to 1974. Ta se radioporuka nalazi na frekvenciji od 1420 mHz, a impulsi na putu kroz svemir će se raširiti na nekoliko hiljada svjetlosnih godina.

Signal je naciljan prema kuglastom zvjezdanom jatu M13 udaljenom od Zemlje oko 24.000 svjetlosnih godina.

Sadržaj poruke bili su brojevi od 1-10, atomskih elemenata od kojih smo građeni mi, brojčano izražena hemijska formula DNK i shema sunčevog sistema.

U međuvremenu, signal je prevalio tek 28 od 24.000 svjetlosnih godina tako da odgovor možemo očekivati za 48.000 godina.

Ali ko zna hoće li tada uopšte biti ljudi na Zemlji.

Isto tako je možda neka poruka odavno na putu za Zemlju poslana od neke vanzemaljske civilizacije?

Ljudi su takođe poslali, 1973. i 1974. godine sonde Pioneer 10 i Pioneer 11 koje su prošle pokraj Jupitera i potom započele beskonačno putovanje u svemir. Zanimljivo je to što je na sebi, Pioneer 10 imao ploču na kojoj su bili urezani muškarac i žena, muškarac s rukom u vazduhu što bi trebalo simbolizovati mir. Ispod njih je sunčev sistem i strelica odakle je krenula sonda, odnosno dom čovječanstva. Poslije njih slijedile su sonde Voyager 1 i Voyager 2 koje su krenule prema zvijezdi Ross 248. Do nje će stići do 42155. godine. Sonde Voyager nose gramofonsku ploču sa snimcima tipičnih zemaljskih zvukova kao što su npr. kompozicije Bacha, Mozarta, Beethovena te glasanje kitova, plač djeteta i zvuk ljubljenja.

Uz gramofonsku ploču priložene su upute za rukovanje jer ne znamo zapravo koliko su inteligentna bića s drugih planeta i hoće li uopšte znati rukovati primitivnim uređajem poput gramofona.

U te sonde se ne polažu prevelike nade jer je putovanje predugo. Te sonde su, kako piše u knjizi “Kratka istorija svemira” Gerharda Staguhna, ”… skromni ostaci svijeta koji više ne postoji.”

Izvor: ufologija.atspace.com