Kolonijalni pljačkaši konačno vraćaju lobanju koja krije tajnu čovječanstva: Rodezijski čovjek se vraća kući

Grad Kabwe u Zambiji četvrti je po veličini grad u državi. Nalazi se 140 km sjeverno od glavnog grada Lusake i leži na blizu 1200 metara nadmorske visine. Osnovan je 1902. godine kao rudarski grad, nakon što su tu pronađena nalazišta olova i cinka. Iz rudnika, udaljenog manje od kilometra od današnjeg centra grada, vadili su se srebro, mangan i teški metali u manjim količinama. Upravo zbog toga nazvali su ga Broken Hill prema sličnom rudarskom gradu u Australiji.

Razvoju grada pridonijela je i željeznica, odnosno linija Kitwe-Lusaka, kao i izgradnja hidrocentrale na rijeci Mulungushi, smještene 50 km jugoistočno od rudnika, prve hidrocentrale u centralnoj Africi.

Rudnik je zatvoren 1994. godine, 30 godina nakon proglašenja nezavisnosti, i ostavio je toksično naslijeđe zagađenja olovom. Olovo je dospjelo u lokalne vodotoke i jako ih zagadilo, tako da stanovnici i dalje obolijevaju i umiru od izloženosti zagađenju. Danas je Kabwe, prema studiji instituta Blacksmith iz New Yorka, među najzagađenijim gradovima svijeta.

Studije su pokazale kako gotovo sva djeca u gradu imaju velike razine olova u krvi zbog kojih im je zdravlje ozbiljno ugroženo. Stručnjake posebno brine i najava kako su vlasti međunarodnoj kompaniji Jubilee Metals Group, sa sjedištem u Londonu, dali dozvolu za prikupljanje olova i cinka i u sljedećem periodu.

Za te rudnike vezana je i jedna lijepa priča, ona kako su radnici 1921. godine pronašli lobanju koja upućuje na moguće ljudske pretke, a i nekoliko kostiju koji tu priču potvrđuju. Švicarski rudar Tom Zwiglaar lobanju je pronašao 1921. godine u rudniku olova i cinka u sjevernoj Rodeziji (danas Kabwe). Osim lobanje pronađena je i jedna gornja čeljust druge jedinke, krstna kost, goljenična kost, i dva fragmenta bedrene kosti. U doba pronalaska ova je lobanja nazvana “rodezijski čovjek”, ali danas ju se obično naziva lobanjom iz Broken Hilla ili lobanjom Kabwe.

Homo rhodesiensis, rodezijski čovjek, je izumrla vrsta hominina koja pripada rodu Homo, opisan na temelju fosilnog nalaza tzv. lobanje Kabwe. Još morfološki sličnih ostataka pronađeno je u slojevima istog ili ranijeg razdoblja u južnoj Africi, istočnoj Africi  i sjevernoj Africi. Starost ovih ostataka se kreće od 300.000 do 125.000 godina.

Ubrzo nakon otkrića lobanja je poslana u londonski istorijski muzej, ali Zambija ulaže napore u njezin povratak. Velika Britanija poznata je po tome što nevoljko pušta i oštro brani povratak predmeta stečenih iz kolonijalnih vremena, poput nekih artefakata koji privlače i veliki broj turista. No, na sastanku UNESCO-a predstavnici Zambije konačno su probili njihov otpor.

Velika Britanija je pristala sjesti za stol i razgovarati o mogućnostima repatrijacije, povratka lobanje i ostalih fosila u Zambiju.

I jedni i drugi ne žele otkrivati informacije o mogućim dogovorima, no čini se kako Velika Britanija slijedi primjere ostalih kolonijalnih sila koje su počele vraćati kolonijalnu stečevinu autohtonim narodima. Tako je poznat primjer Njemačke koja je Namibiji vratila lobanje i ostatke 25 žrtava ubijenih u genocidu, pa i  19 lobanja koje su uzete iz Afrike za potrebe “antropoloških istraživanja”. Francuska je vratila i dio svojih ‘stečevina’.

Ako Velika Britanija pristane na povrat ostataka rodezijskog čovjeka bit će to veliki poticaj za ostale zemlje koje se trude i same poduzeti takve poteze. Posebno važno je i pravo bivših kolonija da kontrolišu svoje naslijeđe ali i odgovornost bivših kolonijalnih sila da preuzmu teret svojih grijeha iz prošlosti.

Kako je saznao antropolog Aleš Hrdlička iz Smithsonian Institution lobanju su otkrili švicarski rudar Tom Zwigelaar i mladi afrički rudar 17. juna 1921. godine. Razgovarao je s obojicom i u svoj dnevnik zapisao kako je “Zwigelaar bio sredovječni muškarac no sa zdravim razumom”.

Ispričao mu je kako je radeći sa afričkim rudarom (čije ime nije otkriveno) u jutarnjim satima toga dana pronašao lobanju. U njegovim dokumentima pronađena je i fotografija koju je uslikao voditelj tog rudnika nakon što su ga radnici upozorili na to što su pronašli.

No nije dugo ostala u rudniku. Pregledao ju je doktor i brzo utvrdio kako je riječ o važnom naučnom otkriću, pa je pet mjeseci nakon toga poslana u Veliku Britaniju i donirana britanskom muzeju u Londonu.  Tamo ju je paleontolog Arthur Smith Woodward nazvao Homo rhodesiensis. Stručnjaci su prepoznali da je riječ o važnom ljudskom pretku.

2016. godine naučnici su uzeli uzorke lobanje u potrazi za drevnim DNK, iako su dosadašnji pokušaji izvlačenja dijela genoma bili neuspješni. U proteklih nekoliko godina objavljeno je desetak radova koji su većinom utemeljeni na CT snimkama lobanje.

Oni potvrđuju ranije nalaze, no pitanje poveznice sa  H. sapiensom i neandertalcima, i dalje je predmet rasprave. I dalje se provode testiranja.

Desetljećima se vlasti u Zambiji trude kako bi lubanju doveli konačno kući, čak su i i ostavili detaljni trag elaboriranih argumenata, uključujući i zakonskih akata, sve kako bi vratili lobanju Kabwe.  Ključ je u kolonijalnom zakonu iz 1912. godine Bushman Relics Proclamation. Zambija ga tumači na način da se nikakvi kulturni predmeti ili ljudski ostaci ne mogu ukloniti iz zemlje bez dopuštenja British South Africa Company, koju je tadašnja britanska vlada ovlastila za upravljanje protektoratom. Zambijci tvrde da takva dozvola nikada nije izdana rudarskom preduzeću Broken Hill kada je donirala lobanju britanskom muzeju.

Istoričar Francis Musonda smatra kako je riječ o zastarjelom kolonijalnom kontekstu.

“Ljudima u Africi nije prihvatljivo da britanske institucije budu mjesto odlaganja afričkih fosila kada oni sami zapravo imaju mogućnosti za tako nešto. Dovelo je to zemlju u neugodan i nezgodan položaj jer se stvorila slika da nisu sposobni brinuti se o svojim fosilima. Pa čak i ako uslovi u zemlji nisu idealni, zašto joj se ne bi pomoglo da stvori za njihovu pohranu potrebne uslove?”, naglašava Musonda.

Vijest je dobila veliku pažnju u medijima, a vijesti o mogućem povratku pozdravljaju i evolucijski istraživači širom svijeta.

“Svi trebamo podržati povratak kulturnih objekata koji su ukradeni ili oduzeti, iz kojeg god razloga iz bilo koje zemlje u svijetu”, smatra Yohannes Haile-Selassie iz muzeja nacionalne istorije u Clevelandu.

“Ponos kojeg osjećaju Afrikanci u vezi sa svojim precima je nepokolebljiv i izražen. Za njih je taj proces povratka oduzetih predmeta zapravo proces ozdravljenja u kojem obje strane mogu jedna drugoj oprostiti i krenuti dalje”, naglašava Wendy Black iz Iziko muzeja u Cape Townu.

Geolog Gerhard Weber sa Univerziteta Beč predlaže kako bi se sa Zambijom trebao potpisati sporazum kojim će biti omogućen pristup lobanji kako bi se moglo u njezino proučavanje uključiti i nove tehnologije. Smatra kako bi ispunjavanje sporazuma trebao nadgledati međunarodni odbor.

Stručnjaci pak smatraju kako po tom pitanju neće biti problema s obzirom kako mnogi naučnici putuju širom svijeta posebno u Afriku kako bi proučavali drevne ostatke.

Slažu se mnogi kako bi ostanak lobanje u Velikoj Britaniji bio zapravo nastavak tog kolonijalnog naslijeđa.

“Bilo koja tvrdnja da građani Zambije ne mogu preuzeti odgovornost za njihovo vlastito naslijeđe je zapravo rasistička”, naglašava Rebecca Ackermann sa Univerziteta Cape Town.

Izvor: express.24sata.hr