U divljini polarnog kruga, na sjeveru Sibira, 300 hiljada zatvorenika dalo je život za željezničku prugu koja nikad nije zaživjela. Izgradnja Transpolarne magistrale bio je veliki plan Josifa Staljina koji je htio spojiti zapad s krajnjim istokom zemlje na ruti Salehard-Igarka dužine 1609 km.
U logore Gulaga slani su kriminalci i politički zatvorenici, a prema procjenama smatra se da je najmanje 18 miliona ljudi osuđeno na zatvor i izrabljivanje kroz prisilni rad. Osuđivani su oni koji su počinili kaznena djela poput ubistava ili pljačke, ali i mizernih zločina poput neopravdanog izostanka s posla, uzimanja hrane s radnog mjesta kako bi nahranili vlastito dijete.
Za takve prekršaje bili bi osuđeni od 8 do 10 godina zatvora, a sama suđenja bi trajala svega par minuta. Politički zatvorenici bili su politički neistomišljenici, odnosno protivnici sovjetskog režima.
Većina političkih kriminalaca uhapšena je i osuđena samo na osnovu sumnji u političku izdaju, a kao neki od primjera navode se oni muškarca osuđenog zbog toga što se smijao kada su pijani vojnici u jednom restoranu u Odessi govorili protiv režima, kuhara osuđenog zbog špijunaže zbog toga što se prijavio na posao u japansku ambasadu, a i nekoliko hiljada ljudi osuđeno je samo zato jer su njihovi bližnji osuđeni zbog izdaje.
Zatvorenici gulaga poslani su na prisilan rad izgradnje željeznice u nehumanim uslovima. Temperature koje su se spuštale na 50 stepeni ispod nule i močvarni teren tundre bili su uslovi u kojima su morali raditi da bi zaživjela Staljinova pruga, poznata i pod nazivom „Projekt 501“.
Snijeg i led ljeti bi se nakratko otapao da bi zavladali rojevi komaraca i kukaca. U negostoljubivom okolišu radnici bi pod budnim okom stražara vukli ogromne balvane, postavljali tračnice i gurali vagone koji neće ničemu poslužiti.
Zatvorenici nisu imali puno vremena za odmor, a pruga je obzirom na uslove brzo napredovala. Godišnje bi izgradili i 100 kilometara tračnica. Nakon što je izgrađeno oko 600 km umro je Staljin, a gotovo 5 godina rada bačeno je u vjetar. Za razliku od brojnih drugih megalomanskih sovjetskih projekata iz tog doba, Transpolarna magistrala nikada nije zaživjela.
Danas je mjestimično uklonjena, ali kao podsjetnik na mračnu prošlost služe napuštene barake i kuće, stanice i derutne lokomotive. U gradu Salehard postoji muzej posvećen izgradnji Transpolarne magistrale u koji navraćaju oni koje fascinira ruska prošlost.
Izvor: punkufer.dnevnik.hr