Drevni grad burne prošlosti: Prema Bibliji, Isus je ovdje izveo svoje prvo čudo
Sidon – odnosno Sajda, kako ga lokalno stanovništvo zove – jedan je od najstarijih gradova na našoj planeti
Vijugave kamene uličice, nadsvođeni prolazi, velebni antički hramovi, impresivne džamije iz ere Umajada i pomalo zastrašujuće srednjovjekovne krstaške utvrde – svjedoci bogate prošlosti – neuobičajeno skladno koegzistitaju s modernim neboderima u trećem po veličini gradu u Libanonu. Dok ulicama jure “bijesni” automobili, drevna luka koristi se samo za male brodice koje kao da putnike prevoze u neka davna vremena.
Zanimljivo, Sidon se spominje i u Bibliji – prvo Isusovo čudo, pretvaranje vode u vino na svadbi u Kani, dogodilo se u njegovoj neposrednoj blizini. Nadalje, legenda kaže da ga je jednom posjetio sveti Pavao te, očaran njegovom ljepotom, ispustio suzu ganuća!
Grčki geograf i istoričar Strabon (63. p.n.e. – 23. prije p.n.e.) o njemu piše kao o najstarijemu feničkom gradu. Spominje se još u četrnaestom vijeku p.n.e. u ugaritskom epu o Kirti te hetitskim magijskim tekstovima, a u čuvenim spisima iz Amarne navodi se kao predvodnik antiegipatskog saveza gradova-država.
Značajniji rast grada započeo je invazijom Naroda s mora – Sidon se uspio oporaviti prije svojih komšija, oduzevši primat nekad moćnom Tiru te postavši najmoćnija luka Sredozemlja. Iz tog razloga, postao je sinonimom za čitavu Feniciju – fenički kralj je tako nerijetko nazivan sidonskim kraljem.
Ovo važno strateško uporište vijekovima je privlačilo osvajače. Sidon je bio pod vlašću Asiraca, nakon čega su ga zauzeli Perzijanci. Relativnu autonomiju imao je pod Aleksandrom Velikim, Ptolemejevićima, Seleukidima i Rimljanima, da bi od 637. godine, kad ga zauzimaju Arapi, počeo polagano propadati. U dvanaestom i trinaestom vijeku poharali su ga krstaši. Mnoge su građevine pretvorili u prah, no jednu su izgradili – poznati Morski dvorac. Bio je smješten na malom ostrvcu, a s kopnom ga je povezivao prolaz popločan kamenom. Uništili au ga Mameluci, kako bi spriječili krstaše da se vrate u regiju. Grad su dobrano opustošili i Mongoli, a 517. je pao pod osmansku vlast.
Sidon će doživjeti još dva kratka uspona – u petnaestom vijeku, kad je postao važna trgovačka luka, te u sedamnaestom vijeku, kad je libanonski emir Fakhredin u njega naselio francuske trgovce. To razdoblje okončano je 1791. godine, kad su Turci otjerali Francuze, a ulogu trgovačkog središta preuzeo Bejrut.
Nakon Prvoga svjetskog rata, grad postaje dijelom Francuskog mandata u Libanonu, da bi ga u Drugome svjetskom ratu zauzela Velika Britanija. Nakon ovoga rata, Sidon postaje dijelom nezavisnog Libanona.
Piše: Lucija Kapural
Izvor: povijest.hr
