Neuništive “borolete”: Kako su gumene papuče postale najpopularnija ljetna obuća u Jugoslaviji?

Na području nekadašnje države proizvodila se obuća koju ama baš niko ne bi nazvao naročito lijepom, što je nije spriječilo da uđe u legendu. Govorimo, naravno, o boroletama.

Unapređenjem proizvodnih procesa u razdoblju od 1972. do 1975. godine, vukovarska tvornica obuće “Borovo” proširila je standardni asortiman. Pored obuće za djecu, s proizvodne trake tih su godina izlazile radne cipele “Relaks” i “Borosane” te legendarne plavo-bijele ljetne papuče “Borolete”, u kojima smo svi klepetali u najtoplijim mjesecima. Baš kao što je kalkulator postao “digitron”, maskara “rimel”, mineralna voda “radenska”, a zubna pasta “kalodont”, u to vrijeme se većini obuće ovog tipa tepalo kao “boroletama”. Anatomski oblikovane, s mogućnošću plutanja na vodi, postale su najpopularnija obuća “za na plažu”. Mališani su ih znali koristiti umjesto kamenčića kako bi pravili “žabice” na vodi, a budući da su bile lagane i lijepo ležale u ruci, povremeno bi poslužile majkama za lemanje neposlušnih potomaka po zadnjici. Jedina mana im je bila to što se noga u njima klizala, a to se rješavalo nošenjem čarapa, što je utisak seljakluka podizalo na novi nivo.

Premda su na potezu od Vardara do Triglava stekle najveću popularnost, ovakve gumene papuče ipak nisu kreacija nekadšnje države, niti su izvorno bile namijenjene trčkaranju po plaži. Prvu obuću tog tipa šezdesetih godina prošlog vijeka proizvela je njemačka tvornica sportske opreme “Adidas”. Model s prepoznatljivih pet prugica, nazvan “Adilette”, stvoren je na zahtjev njemačke fudbalske reprezentacije: izabranici ove selekcije naručili su gumene papuče koje bi se mogle nositi u svlačionicama i tuš-kabinama! S vremenom, počele su se proizvoditi u svim duginim bojama, a voljeli su ih i mladi i penzioneri.

Piše: Lucija Kapural

Izvor: povijest.hr