Opsada Carigrada 626. godine
Avarsko-slavenska opsada istočnorimske prijestolnice imala je odlučiti sudbinu Carstva. U isto vrijeme su i Perzijanci uprli da skrše Carstvo, prodrijevši nadomak Carigrada s azijske strane.
Prve avarske čete stigle su pred Carigrad 29. juna 626. godine. Mjesec dana kasnije došao je i sam kagan na čelu glavnine vojske. Prvi se napad odigrao 31. jula, a odlučujući 7. avgusta. Sljedeći su se dan, nakon teškoga poraza, posljednje avarske jedinice povukle. Carigrad je bio spašen. Odlomak o opsadi preuzet je iz tzv. Uskrsne hronike nepoznatog bizantijskog pisca iz Carigrada koji je živio u prvoj polovici 7. vijeka. U njoj se navode događaji od stvaranja svijeta do 629. godine (sačuvano do 628.).
(…) Tu dakle postavi (kagan) glavninu svoje vojske, rasporedivši prema ostalom dijelu zida Slavene. Napadao je neprekidno od zore do jedanaestoga sata, i to najprije s pješadijom od neoklopljenih Slavena, a onda s oklopljenom pješadijom iz drugog borbenog reda. Pred sumrak postavi i nekoliko ratnih sprava i kornjača na prostoru od Brahijala pa do Brahijala.Sutradan ponovno postavi mnoštvo ratnih sprava, sve jednu uz drugu, prema onom dijelu (zida) koji je napadao, tako da su branioci bili prisiljeni da ogroman broj sprava postave s unutrašnje strane zida, dok su istovremeno pješadinci svakog dana vodili međusobne okršaje i naši, postavši Božjom pomoći nadmoćni, potisnu neprijatelje daleko. Načini (kagan) bacače kamenja i izvana ih obloži kožom. Na prostoru od Poliandrijskih vrata do vrata sv. Romana sagradi dvanaest opsadnih kula, visokih gotovo do zaštitnoga kruništa bedema, i obloži ih kožom. Građanima u pomoć priteknu i mornari koji se zatekoše u gradu. Jedan od ovih mornara podigne jarbol i o njega objesi čamac da bi s pomoću njega palio neprijateljske opsadne kule. Ovoga mornara, koji je dosta štete nanio neprijatelju, pohvali preslavni pretpostavljeni Bon. (…) Iste noći u svanuće drugoga dana njihovim čamcima od jednoga debla ne pođe za rukom da umaknu našoj straži i da prijeđu (Perzijancima) * * * potope i pobiju sve Slavene koji se nađoše u čamcima od jednoga debla. I Armenci prijeđu blahernski zidi bace vatru u trijem koji se nalazi uz crkvu sv. Nikole. I oni Slaveni, koji su bježali plivajući od čamaca od jednoga debla i koji su zbog vatre pomislili da na obali stoje Avari, bijahu poubijani od Armenaca čim ondje isplivaše. Izvjestan manji dio ostalih Slavena koji su plivajući bježali, čim iziđoše na mjestu gdje se nalazio bezbožni kagan, po njegovoj zapovijedi bijahu poubijani. I voljom Božjom, posredništvom naše Gospe Bogorodice, u jednome trenutku snađe ga (kagana) poraz na moru. Naši izvuku sve čamce od jednoga debla na suho i kad se to tako odigralo, prokleti kagan se vrati u svoj logor, i ukloni od zida ratne sprave koje je tamo bio postavio, i nasip koji je bio izgradio, i poče rušiti opsadne kule koje je bio podigao, i noću zapali svoj logor i opsadne kule i, skupivši s kornjača kože, povuče se. Po kazivanju nekih, Slaveni su se, vidjevši što se dogodilo, bili podigli i povukli pa zbog toga da je i prokleti kagan bio prisiljen povući se i vratiti ih. (…)
Autor: Hrvoje Gračanin
Izvor: starapovijest.eu
