Je li drevna egipatska igra služila za komunikaciju s dušama umrlih?

Svemoćni faraoni, monumentalne piramide, zlatni sarkofazi, impresivne pogrebne maske i zastrašujuće mumije prva su asocijacija na civilizaciju drevnih Egipćana.

Tamošnja svakodnevica je, međutim, bila nešto prozaičnija: ljudi iz doline Nila voljeli su se zabavljati, svirati i uživati u pivu, a nakon naporna radnog dana opuštali su se igrajući društvene igre.

Psi i šakali, zabava za veći broj igrača o kojoj je ostalo malo tragova, Mehen, igrana s kamenčićima i figurama nalik na lavove, te Menet, igrana na tabli u obliku spirale, simboličkom prikazu zmije, samo su neke od njih.

Najviše je zapisa ipak ostalo o Senetu, najstarijoj igri na ploči. Poznata i kao “Igra preticanja”, nastala je prije 5.000 godina, vijekovima prije piramida. Naredna dva i po milenija, igrale su je sve klase egipatskog društva, od faraona (što je prikazano na brojnim freskama), do sirotinje. Ploča za Senet podijeljena je na trideset kvadrata – po deset polja u tri reda. Na poljima se nalaze simboli od kojih su neki s dobrom konotacijom (poput “ponovnog rođenja”), a neki s lošom (npr. simbol za vodu) – u skladu s egipatskim vjerovanjima. Igraju je dva igrača, a svaki na raspolaganju ima pet pješaka. Figurice se kreću u skladu s brojem koji se pokaže na kocki ili tehnikom bacanja štapova. Pobjednik je onaj tko prvi dovede sve figurice do posljednjeg polja u desnom gornjem uglu ploče.

Uvjerenje da je ova igra služila samo za razbijanje dokolice nedavno je osporio Walter Crist, profesor arheologije sa Univerziteta u Maastrichtu. Ugledni egiptolog, naime, tvrdi da su je pripadnici viših slojeva koristili i za komunikaciju s mrtvima. U drevnim spisima, pronašao je dokaze za tezu da kretanje pješaka zapravo simbolizuje putovanje duše kroz carstvo mrtvih, a ploča koja je izložena u Egipatskom muzeju u Kairu prikazuje taj proces. Nadalje, tvrdi Crist, Egipćani su vjerovali da je osoba koja ima sreće u ovoj igri pod zaštitom bogova, pa su pokojnike često zakopavali s figurama za Senet.

Piše: Lucija Kapural

Izvor: povijest.hr/pozitivno.ba