Kada i gdje je nastao bumerang?

Iako se bumerang najčešće povezuje uz australske starosjedioce Aboridžine, koji su ga sačuvali do savremenog doba, istina je da su mu oni dali tek ime (“boomerang”)

Istorijski dokazi svjedoče o njegovoj prisutnosti na području Evrope još za vrijeme kamenog doba, npr. arheolozi su u Poljskoj otkrili bumerang koji je star oko 30.000 godina, dok najstariji australski bumeranzi imaju “samo” 10.000 godina. Premda njegovo tačno porijeklo nije poznato, prisutnost bumeranga se bilježi na gotovo svim stranama svijeta, od Evrope, Australije, Egipta, Indije do Sjeverne i Južne Amerike.

Vjerovatno najprepoznatljivija vrsta jeste zakrivljeni povratni bumerang, koji je služio za razonodu ili tjeranje ptica s poljoprivrednih površina. Postoje i bumeranzi koji se ne vraćaju nakon bacanja: oni su se koristili kao oružje za borbu ili lov. Služili su i kao mamac za ribolov, sredstvo komunikacije, udarački instrument, igračka za djecu te sredstvo za paljenje vatre.

Ovisno o namjeni i porijeklu, bumerang može biti različitih oblika i veličina. Najmanji primjerci dugački su tek deset centimetara, dok oni najveći dosežu nevjerovatna dva metra. Drevni majstori izrađivali su ih od životinjskih kostiju koje su prekrivali štavljenom kožom, a izvorni aboridžinski primjerci bili su drveni i bogato ukrašeni. Danas se izrađuju od jeftinijih materijala, poput plastike ili gume, najčešće kao suveniri ili za sportsku namjenu. Važno jer spomenuti da je za rukovanje potrebno uvježbati posebne tehnike bacanja: npr. dešnjaci ga trebaju bacati nadesno, a ljevaci nalijevo. Nadalje, bumerang se ne baca vodoravno, poput frizbija – njegovo krilce trbaa držati gotovo okomito!

Piše: Lucija Kapural

Izvor: povijest.hr/pozitivno.ba