Tajna Hoer Verdea: 600 stanovnika brazilskog gradića iščezlo je bez traga i glasa!
Slučajevi masovnih nestanaka ljudi dobro su dokumentovani kroz istoriju, mada ne i uvijek objašnjeni.
Zacijelo ste čuli za izgubljenu koloniju Roanoke i brod duhova “Mary Celeste”, te o nestalim stanovnicima eskimskog sela smještenog na obali jezera Angikuni. Nešto slično dogodilo se u Hoer Verdeu. Ovaj pitoreskni gradić u srcu brazilske džungle poprište je nikada riješene misterije – svih njegovih 600 stanovnika iščezlo je bez traga i glasa!
Dana 5. februara 1923. godine, manja grupa ljudi doputovala je u Hoer Verde, u posjetu rođacima. Čim su se približili gradu, shvatili su da nešto nije u redu: uobičajenu graju mališana, tegobne uzdahe poljoprivrednika i lavež pasa zamijenila je grobna tišina. Ulice su bile sablasno puste, a kapci na kućama udarali su na vjetru. Stigavši do doma rođaka, posjetitelji su u čudu primijetili da su ulazna vrata širom otvorena. Sa zebnjom u srcu, koja je postajala intenzivnija sa svakim korakom, hodali su iz prostorije u prostoriju, dozivajući svoje najmilije. Niko im nije odgovorio. Kuća je bila prazna. Da stvar bude još neobičnija, shvatili su kako su njihovi rođaci otišli u žurbi: dopola ispražnjeni tanjiri stajali su na porodičnom stolu, kao nijemi svjedoci života prekinutog u svojoj rutini.
Prestrašeni, došljaci su otrčali do susjedne kuće, no ni u njoj nikoga nije bilo … Baš kao u još nekoliko nastambi na čija su vrata pokucali. Ne znajući šta da učine, za pomoć su se obratili policiji. Snage zakona nisu ih dovele do prosvjetljenja. Ustanovile su da su sve kuće prazne a svi stanovnici nestali u nepoznatom smjeru i iz nepoznatih razloga. Nije bilo tragova zasjede, napada ili krvi. Jasno je bilo samo jedno – ljudi su se toliko žurili da nisu imali vremena ni spakovati najosnovnije stvari. Za sobom su ostavili sve – novac, dokumente, dragocjenosti …
Da razlozi njihova nestanka nisu lijepi ni ugodni, svjedočila su otkrića u lokalnoj osnovnoj školi. Ondje, na podu učionice, pronađen je pištolj koji je još uvijek mirisao na barut, što će reći da je iz njega nedavno bilo pucano. A na školskoj ploči, stajale su kredom ispisane riječi koje su natjerale žmarce niz kičmu čak i najiskusnijim istražiteljima: “Nema spasenja”.
Istražitelji su prvo spekulisali da su stanovnici Hoer Verdea pobjegli u strahu od lokalnih gerilskih grupa ili možda nasilnih trgovaca drogom, no ta priča, pokazalo se, baš nije bila uvjerljiva – da je bilo tako, negdje bi već osvanuli, nekome se javili … Mogućnost da ih je neko pobio takođe ne “pije vodu” – sakriti tijela 600 ljudi nemoguć je poduhvat, čak i kad se radi o prašumi. Dakako, narednih godina javljale su se i kojekakve teorije o natprirodnim entitetima uključenim u nestanak, no ni za njih, pogađate, nije bilo dokaza. Slučaj je zatvoren, a napušteni grad s vremenom je progutala prašuma, kao da želi skriti njegovu tajnu u svojim zelenim njedrima.
Izvor: povijest.hr/pozitivno.ba
