IZ TAJNE ARHIVE KGB-a: Novi Zeland, Japan, Italija … svjedočanstva o čudnim letećim i plovećim objektima
Tiho, neprimjetno i daleko od očiju javnosti, u poseban odjel KGB-a, godinama su se slijevala svjedočanstva, izvještaji i dokumenti o susretima i viđenjima čudnih letećih i plovećih objekata
U novozelandskom naučnom časopisu ‘Pogled u svemir’, zabilježeno je interesantno svjedočanstvo pilota Stewarta Barretta.
Zagonetni ploveći objekat
On je 2. februara 1965. godine letio avionom DC-3, nisko iznad obale sjeveroistočno od Helensvillea. Iznenada, na morskoj površini, Barrett je ugledao tamne konture nekog neobično dugog plovećeg objekta. Vjerujući da se radi o nekom ogromnom kitu, kakve je u toj oblasti viđao i ranije, smanjio je brzinu i spustio se nisko iznad morske pučine. Ali, nije se radilo o tom velikom morskom sisaru. Naprotiv!
“Neobični objekat bio je savršeno simetričnog oblika”, zabilježio je u svoj izvještaj novozelandski pilot. “Bio je od nekakvog svjetlucavog materijala, ali se spolja nisu mogli vidjeti nikakvi mehanizmi za pokretanje i upravljanje. Tajanstveno je plovilo bilo dugo oko 30, a široko oko pet metara, a njegov oblik nije odgovarao nijednom poznatom tipu podmornice!”
Na pitanje ‘Zašto podmornice? Zar se radilo o podmornici?’ … Barrett je odgovorio:
“Vjerovatno! Jer, upravo kada sam se našao iznad zagonetnog objekta, on je naglo zaronio. Istog su trena kazaljke na kontrolnoj tabli u avionu ludo zaigrale. Pokušao sam mu se približiti, ali je misteriozno plovilo bez traga nestalo u morskim dubinama.”
Moćnici bivšeg Sovjetskog Saveza svojevremeno su uveli centralizovano prikupljanje podataka o zagonetnim pojavama i neidetifikovanim plovećim i letećim objektima, a izvještaji su obuhvatali područja od Baltika do Pacifika.
Bili su to ultra tajni projekti koje je kontrolisao moćni KGB, a vođeni su pod različitim imenima: ‘Mreža’, zatim ‘Galaktika’, a potom ‘Horizont’.
Tiho i daleko od očiju javnosti, u poseban odjel KGB-a, godinama su se slijevala svjedočanstva, izvještaji i dokumenti o susretima i viđenjima čudnih letećih i plovećih objekata. U veliku mrežu specijalnih izvještača bili su uključeni vojnici, pomorci, policajci, piloti, čak i partijski aktivisti sa dalekih prostranstava.
Objekat koji je izronio iz mora
Evo šta je doživio japanski pilot Yokomo Shiu.
Tog dana poletio je iz baze u 20,18 sati. Već nakon petnaestak minuta ispod sebe je vidio nešto nevjerovatno – poput kakvog priviđenja – more se otvorilo! Fantastični prizor pratile su eksplozije, a onda se iz morske pjene vinulo nešto što je bilo nalik izduženom srebrnom disku. Yokomo je mehanički uključio radio i obavijestio bazu:
– Nalazim se iznad Oshime … Ispod mene leti nešto nalik letećem disku … Izronio je iz mora … šta da radim? Prijem …
– Prati ga! – dobio je odgovor.
Yokomo je okrenuo avion udesno i našao se iza misteriozne letjelice. Bio joj je ‘u repu’ i pratio ju je prema otvorenoj pučini. Istovremeno je obavještavao bazu o svemu što se dešavalo ispred njega.
– Letjelica mijenja boju. Postaje purpurno-crvena … Sada je narandžasta … Povećava brzinu … Nisam u stanju više je pratiti … Bježi mi … Nestaje … Šta da radim ?!
Letjelica je zaista nestala, a baza je pozvala Yokoma da se vrati. Okrenuo je avion, ali te noći za njega nisu prestala uzbuđenja. Kada se ponovno našao u blizini Oshime, pogledao je mjesto odakle se u nebo vinula misteriozna letjelica. I ponovo se zapanjio: na dnu mora, nešto je gorilo!
Svuda unaokolo dokle je sezao pilotov pogled pružao se fantastičan prizor: more se presijavalo u raznim nijansama narandžaste boje! Nešto slično Yokomo Shio nikada u životu nije imao priliku da vidi.
Čudni događaji ispod površine Jadranskog mora
Jedne novembarske noći neobične fenomene po prvi put je registrovao jedan vojni patrolni čamac CP 2018 italijanske ratne mornarice. Oko 20,45 sati, dok su se nalazili devet kilometara daleko od Silvi Marine, posada je ugledala ružičastu svjetlost koja se rasipala u prečniku oko tri stotine metara, a zatim odjednom nestala. Sva kasnija patroliranja bila su bezuspješna, a more na kome se fantomska svjetlost pojavila bilo je duboko oko 23 metra i isključuje se svaku mogućnost prisustva podmornice.
Narednih dana uplašeni ribari nisu isplovljavali na jadransku pučinu, ali su i dalje bili svjedoci neobičnih pojava.
– Nalazio sam se šest kilometara od obale – sjeća se Giuseppe Merlini. – Bilo je oko 10 sati ujutro kada sam primijetio da se nešto čudno događa s radarom. Kao da ga je neko isključio. Pogledao sam oko sebe i opazio ogromnu brazdu kako presijeca more. Takav trag iza sebe ostavlja jedno veliki motorni brod. Medutim, na površini mora nije bilo ničeg, baš ničeg!
Slične tragove u moru vidjelo je bar dvadesetak pomoraca. Ali, drugi ribari doživjeli su i da u njihovoj blizini iznenada, bez ikakvog vidljivog i logičnog razloga, proključa more!
– Prvo je vladao mukli mir, a more je bilo glatko poput ulja – sjeća se Carlo Vodi. – Odjednom, nedaleko od nas, voda je počela ključati. Utisak je bio kao da se ispod mora nalazi nekakva mašina koja proizvodi pjenu. Ogromnu pjenu, barem 600-700 metara u prečniku. Usred te pjene kao da se pokretalo nekakvo veliko, tamno, ploveće tijelo …
Analizirajući fantomske pojave u Jadranu, italijanski pukovnik De Martino izjavio je novinarima da se većina zagonetnih pojava može pripisati prisustvu stranih podmornica, ali što se tiče vodenih stubova, svjetlećih fenomena i smetnji na radarima, prema njegovom mišljenju, to spada u istu kategoriju kojoj pripadaju i – leteći tanjiri!
Izvor: astrofon.com.hr/pozitivno.ba
