Fascinantna lobanja dekorisana asfaltom stara 9.000 godina pronađena u pećini Nahal Hemar

Prije 9.000 godina drevni ljudi su dekorisali lobanje mrežom od asfalta. Fenomen ovakvog dekorisanja lobanja zabilježen je u pećini Nahal Hemar u Izraelu prije više od 40 godina. Ovakva vrsta dekoracije je jedinstvena i primjećena je na 6 lobanja. Pitanje je: koja je namjena ovog tretmana lobanje i zašto su drevni ljudi to praktikovali?

Pećina Nahal Hemar

Ova mala pećina se nalazi su Judejskoj pustinji u Izraelu i sadrži bogat repertoar kultnih objekata iz predkeramičkog neolita B (8.800 – 6.500. p.n.e.), kao i ljudske lobanje, figurine, kamene maske, kremene i koštane alatke i razne organske materijale od drveta, tekstila i slično.

Pećinu su 1983. godine otkrili David Alon i Eid Al-Tori, a istražili su je David Alon i Ofer Bar-Josef sa Izraelskog odjeljenja za antikvitete.

Judejska pustinja je jedinstvena vremenska kapsula za arheologe, zahvaljujući suhoj klimi koja je tamo zastupljena, a njene pećine čuvaju drevne artefakte napravljene od organskih materijala, koji bi inače propali i nestali u normalnim vremenskim uslovima.

Lobanja dekorisana mrežom od asfalta

U pećini je pronađeno 6 fragmentovanih  lobanja obloženih mrežom od asfalta bez postkranijalnog dijela skeleta. One su bile modelovane prugama od asfalta na pozadini lobanje dok facijalni dio nije bio uopšte tretiran. A najbolje su se očuvale tri lobanje na kojima je bilo moguće proučavati ovaj fenomen.

Teško je sa sigurnošću reći da li je nedostatak asfalta na facijalnom dijelu lica bio namjeran ili se jednostavno nije dobro očuvao. Pored brojnih gipsanih lobanja iz ovog perioda gdje je pažnja bila usmjerena, uglavnom, na čitav kranijalni dio lobanje, ovdje je pažnja bila usmjerena na dekoraciju moždanog dijela lobanje u vidu mreže.

Čini se da je tanak sloj asfalta bio razmazan po zadnjoj strani lobanje. Zatim su se tanke niti asfalta pripremale valjanjem materijala između ruku, koje su postavljane na prvi sloj da bi se stvorio izgled mreže, ili čak kape.

Namjena tretmana lobanje

Studija sličnih nalaza otkrila je da su tretman i dizajn na lobanjama starijih ljudi bili uobičajeni u 7. milenijumu prije nove ere. Porijeklo običaja vjerovatno leži u natufijenskoj kulturi (12.500 – 9.500. p.n.e.).

Istraživači vjeruju da je običaj nastao kao kult predaka, vjerovatno da bi se ojačao osjećaj pripadnosti široj porodičnoj zajednici. U poljoprivrednim društvima, gdje je gustina naseljenosti stalno rasla, porodična pripadnost je u velikoj mjeri određivala mjesto i ekonomski status svakog pojedinca u društvu. Stoga je očuvanje i obilježavanje lobanja predaka koji su pripadali “generaciji osnivača” predstavljalo znak pripadnosti i statusa.

Drugi predmeti povezani sa ovim običajem su maske. Dvije su pronađene u istoj pećini u Nahal Hemaru, a otkrivene su i na drugim mjestima u zemlji. Gipsane lobanje i maske koje datiraju iz ovog ranog perioda ukazuju na širok društveni fenomen, koji odražava lokalnu kulturu i religiju.

Lobanja je izložena u Izraelskom muzeju u Jerusalemu.

Autor: Maja Miljević-Đajić

Izvor: sveoarheologiji.com/pozitivno.ba